Nije to obična, dosadna šmrika

Slika korisnika isikiric
Sinergija 1+1=3
Mi u našem zaleđu grada imamo problem. Dosadno nam je u našim šumama. Uglavnom šmrike, kud god se okreneš, par bodljikavih grmića šipka, iskrivljenih pod udarom bure hrastića i borova... pomalo dosadno djeluje. Čeznemo za bogatstvom Plitvica, dubokim drevnim šumama Slavonije ili čak i za egzotičnim palmama Maldiva. Čežnja koja je skup sport ovih dana, ili je čak nemoguće ispuniti ju, iz svima poznatih razloga. E pa nas je dopala makija puna šmrike?!!! Uvijek skoro ista. Na svakom koraku. Nije to baš tako, vidim u njoj daleko više blaga nego što se to čini

 

Neki dan sam usred makije gledala niti dva metra od sebe malu, kvrgavu, bodljikavu šmriku kojoj ni poprilično oštra bura nije uspjela ozbiljnije pomaknuti niti jednu granu. Ne da se, hrabra malecka, pomislim.
Ni kiši, ni buri, ni strašnoj zimi, ni škrtom tlu, ni kozi, ni ovci. Rođena je ratnica i pobjednica, ali prepuna čudesnih darova za sve one koji se ne daju zavarati njezinom neuglednom i poprilično bodljikavom vanjštinom. Zanimljivo, pomislila sam toga dana, kad te dok bereš bobice a zapravo češeriće, bocne oštra iglica šmrike, na neki se način povezuješ sa starim indijancima Sjeverne Amerike, beduinima Sjeverne Afrike, nomadima srednjoazijskih stepa i meni dragim ljudima iz Dalmacije lipe naše. Povezuješ se s istim uvidima, s istom simbolikom, istim kulinarskim dosjetkama i ljekovitim recepturama koji kruže oko šmrike na brojnim točkama meridijana i paralela ovog našeg predivnog planeta. Jer ona eto raste skoro posvuda.
Gdje god da raste, anomalija je, da nema anomalije! Pažljivi ljudi su primijetili da njezino drvo nikad ne napadaju paraziti i crvotočine. Uočili su šmrikinu otpornost i nepobjedivost. Kao po nekom tajnom naputku, svugdje je postala simbol čistoće i nepovredivosti. Koristila se za ljubavne napitke i ukrašavanje mladenki. Arhetipska je slika onih koji sa snagom i odlučno slijede svoj put i čuvaju svoja uvjerenja. Kažu da potiče hrabrost da se prevlada sve što ograničava slobodu i pomaže da se pobjedi svaka prepreka u životu. Praktički svim narodima je isti simbol, iako se ti narodi izrazito razlikuju u svojoj kulturi, povijesti, načinu života…
U Mezopotamiji je bila posvećena božici Ištar, a u Egiptu su je smatrali simbolom vječnosti te je bila sastojak kod balzamiranja. Stari Rimljani su je koristili protiv otrovnih ugriza, a sjeverne je narode štitila od uroka, vještica i zlih duhova. Prema kršćanskim hagiografijamaa zaštitila je Mariju dok su je progonili Herodotovi vojnici. U vrijeme kuge i epidemija boginja, ali i u francuskim bolnicama u Drugom svjetskom ratu su se palile grančice šmrike da raskuže zrak.
Zgodno je reći da u našem narodnom nazivlju šmrika ima još nekoliko desetaka imena, gotovo onoliko koliko i poprilično različitih oblika grmova i stabala koji se s punim pravom šmrikom zovu. No, s jednakim pravom i borovica (Juniperus oxycedrus L.), smreka, obična borovica, kleka, smrekva, smrekovica, smrekva crna, kadik, fenja, brinje, brinj, resnica, smrič, smrička, smriška, brin, smrek, smrekva črna, smrkovina, smrkva, šmrč, šmreka... Ono što je ponekad zbunjujuće je da ista ta narodna imena koristimo i za Juniperus communis, koja ima plave češeriće kada su zreli, raste uglavnom po Gorskom kotaru, i obroncima Velebita sa kontinentalne strane. Djelovanja na organizam su im u nekim aspektima slični, no ne u svima, jer iz iste obitelji doduše jesu, no različite su to biljke. Eterično ulje se koristi od plave, Juniperus communis, šmrike za ekcem, psorijazu, kod bolesti zglobova i gihta te dišnih puteva. Ulje je izvrsno u kozmetičkim inačicama za skidanje celulita. Od nje se također radi i Gin.
Na drugi način, znanstveni, su potvrđeni drevni uvidi o našoj, primorskoj »smeđoj« šmriki, pa se kaže da ona pospješuje izmjenu tvari, povećava aktivnost i sposobnost reakcije organizma. Potvrđeno je da je prirodni antiseptik i antibiotik. Smiruje upalna žarišta i tamo gdje konvencionalni antibiotici ne uspijevaju. Čisti probavni sustav, uništavajuči bakterije truljenja, a potpomažući dobre bakterije vrenja. Uz to čisti jetru i urinarne infekcije te izrazito pojačava mokrenje, a smanjuje upalne procese kod artritisa i gihta. Šmrika je za mene divno i mirisno biće, koje ne voli uljeze, ali kad uđe u naš život i organizam ponaša se kao dobre domaćice pred Božić: počisti sve, izbaci prljavštinu i dezinficira.
Kod moga dida i bake pilo se iz bukara. Otpio bi prvi did, a onda je išlo dalje, od usta do usta. Bila je to bukara iz naše pisme, bukara od šmrikinog drveta. Nije bilo straha da će se bukarom prenijeti herpes, neka druga bakterija ili virus, jer je drvo šmrike impregnirano antiseptičkom smolom, koja još k tome doda malo i okusu bevande. Pamtim i mirisne spize sa šugom na lovački, koji ne ide bez mirisnih češerića šmrike, a kažu da nema ljekovitije travarice od one u kojoj su šmrikine bobice i nadasve je cijenjen konzervans.
Mora se upozoriti da svi oni s bubrežnim tegobama kao i trudnice ne smiju iskušavati blagodati šmrike.
Zato uvijek kažem svima onima koji vole slobodu da je uvijek vrijeme za susret sa šmrikom u makiji. Ni stotinu oštrih uboda iglica neće biti prevelika cijena za blago koje se krije u smeđim češerićima šmrike. Istina je, najbolje ih je brati u kolovozu, ali možete i ovih dana. Samo pazite, češerići sazrijevaju dvije godine, i na granama su istodobno i zeleni i smeđi, zeleni su nezreli, a smeđi su zreli.
Izgleda li vam šmrika, još uvijek kao obično malo, dosadno i bockavo drvo usred makije???

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)