Neupućena administracija guši solarizaciju Hrvatske

Mukotrpan i dugotrajan postupak ishođenja svih potrebnih papira i nestimulirajuća atmosfera, usporavaju sva ona domaćinstva koja žele postaviti sustave za korištenje sunčeve energije
Što i kako činiti u nastojanjima korištenja ogromnih potencijala sunčeve energije Hrvatima se već godinama upire pokazati doc. dr. sc. Ljubomir Majdandžić, čelnik Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju (HSUSE), jedan od najvećih domaćih autoriteta na tom polju. Predavanja kakva neumorno organizira i provodi diljem Lijepe naše (osunčane) ukazuju kako se u nas, nažalost, još uvijek ne razmišlja dovoljno ozbiljno ni odlučno o obnovljivim izvorima energije, te o načinima sve isplativijeg i dostupnijeg korištenja mogućnosti koje takvi izvori energije pružaju.
Predsjednik Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju i za svog nedavnog posjeta otoku Krku ukazao je na goleme mogućnosti koje u pogledu solarizacije ima naša zemlja, posebice njena obalna područja i otoci kao i na niz administrativnih, odnosno “zapreka u glavama” koje po njegovom mišljenju koče brže uvođenje novih tehnologija, istih onih koje se već koriste u mnogim, znatno manje sunčanim europskim zemljama.
Teško do papira
– Svakodnevno vodim ovakva predavanja širom Hrvatske i duboko sam uvjeren da postižem cilj kojeg sam si davno zacrtao – osvješćivanje i upoznavanje ljudi sa mogućnostima i isplativosti korištenja sunčeve energije. Hrvatska je iznimno bogata sunčevom energijom, a istovremeno uz Albaniju bilježimo najmanje instaliranih kolektora za pripremu potrošne tople vode i fotonaponskih modula po glavi stanovnika – naglašava dr. Majdandžić.
Dodaje kako glavne razloge zaostajanju naše zemlje za svjetskim trendovima nalazi u lošoj educiranosti ljudi, ali i u evidentnoj “neupućenosti administracije”.
– Udruga je nedavno predložila Vladi program kojim bi se do 2020. godine postupno provodile mjere koje za cilj imaju da po svakom stanovniku naše zemlje do konca desetljeća instaliramo po jedan metar solarnih kolektora i jednako toliko solarnih ćelija. Nažalost, još smo uvijek suočeni sa bolnom stvarnošću, mukotrpnim i dugotrajnim postupcima ishođenja svih potrebnih papira i nestimulirajućom atmosferom koja guši takva nastojanja – naglašava dr. Majdandžić.
Vlastita energija
– Cilj nam je uz edukaciju i populariziranje korištenja sunčeve energije “natjerati” administraciju, kako državnu tako i lokalnu da, ako već ne pomaže, onda barem prestane odmagati ostvrenju takvih nastojanja. Ako ne možemo dostići Švedsku, u kojoj se sve potrebne dozvole nužne za puštanje u pogon fotonaponskih ćelija dobijaju za 15 minuta, ili pak Njemačku, gdje se ista stvar čeka jedno prijepodne, bilo bi dobro da to uspijemo dobiti barem za mjesec dana, a ne u tri godine koliko je trebalo meni – kaže Majdandžić koji je prije nekoliko godina po ishođenju čak 66 različitih dozvola i suglasnosti na svom krovu u Španskom prvi u Hrvatskoj uspio u funkciju pustiti sustav iz kojeg se viškovi električne energije prodaju u HEP-ov sustav distribucije.
Predsjednik HSUSE-a kaže i kako u nas postoje relativno dobri, s europskom regulativom usklađeni zakoni i podzakonski akti koji reguliraju problematiku prodaje “energije iz vlastite proizvodnje”, ali i kako je još uvijek velik problem neupućenost različitih službenika koji vrludanjem u njihovu tumačenju i primjeni “miniraju” nastojanja kakva u 21. stoljeću postaju neizbježna.
Zelena tehnologija
Dr. Ljubomir Majdandžić u promoviranju zelenih tehnologija ukazuje i na velike razvojne mogućnosti koje takvi procesi donose.
– Europsko udruženje industrije fotonapona daje jasna predviđanja iz kojih proizlazi da će solarna fotonaponska tehnologija do 2020. godine pokriti 12 posto potrošnje električne enerije u EU, a do 2040. čak 28 posto. Ista organizacija iznosi i podatak kako je 2008. godine u industriji fotonaponske tehnologije radilo 130.000 radnika. Njihove procjene govore i da će se u narednih desetak godina ondje zaposliti više od 1,4 milijuna radnika, a do 2030. godine čak 2,2 milijuna ljudi. Svjedoci smo trendova koji jasno ukazuju da se ljudi koji su radili u do jučer ekspandirajućoj automobilskoj industriji sad polako, ali sigurno “preljevaju” u neke druge inustrijske grane. Radna snaga upošljava se velikim dijelom upravo u onim proizvodnim granama koje pokrivaju nove, zelene tehnologije, posebice u domeni korištenja solarne energije. Mi na tom planu kaskamo – nastavlja Majdandžić, dodajući kako nekih pomaka ipak ima.
Nova radna mjesta
Pozitivno je što su u nekoliko županija, uključujući i Primorsko-goranskoj, u suradnji sa Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost otvoreni javni natječaji za sufinanciranje ugradnje solarnih sustava u kućanstvima. Takve bi mjere i poticaje, nastavlja naš sugovornik, valjalo podržati tzv. “zelenim kreditima”, kreditnim aranžmanima po povoljnim i poticajnim uvjetima u kojima kamate ne bi smjele prelaziti tri posto.
Slične su mjere već poduzete u mnogim europskim zemljama i one svugdje donose ploda. Ako Hrvatska uistinu prihvati sustav potpora i zelenih kredita po europskom modelu ostvariti ćemo novi transfer tehnologija, postići će se viša razina inozemnih ulaganja a time i poticaj otvaranju novih radnih mjesta. Solarizacijom naše zemlje, dakle mjerama koje nebi poticale samo ugradnju solarnih sustava već i njihovu proizvodnju, projektiranje, prodaju, postavljanje i održavanje u vrlo kratkom roku moglo bi se otvoriti čak tri tisuće novih radnih mjesta, zaključuje prvi čovjek Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju uvjeren kako bi u ovom trenutku takve procjene morale postati temom ozbiljnog strateškog promišljanja razvojnog puta naše zemlje.

 PROCES TRANZICIJE

Majdandžić je naglasio kako Hrvatska prolazi kroz svojevrsni proces tranzicije na planu razmišljanje o energetskoj svakodnevici.
– Očekujem da ćemo u naredne dvije do tri godine svjedočiti dramatičnom napretku u uvođenju solarnih sustava u domaćinstva i gospodarstvo. Imamo planove, strategije, regulativu ali i što je najvažnije – interes “na terenu”. Za solarizaciju Hrvatske potrebno je Zakonom o prostornom uređenju i svim ostalim podzakonskim aktima poticati urede županijske i lokalne uprave da lokacijskim i prostornim uvjetima osiguravaju uvjete optimalnog korištenja energije sunca, i to već u fazi prostornog planiranja. Posebice na području primorskih županija nužno bi bilo propisati i minimalno prihvatljivu razinu korištenja suvremenih urbanističko-arhitektonskih i građevinskih rješenja koja će u konačnici omogućiti praktično korištenje sunčeve energije.