Otac raspjevane obitelji Georg von Trapp rođen je u Zadru

Ne znamo razloge zbog kojeg je podatak o von Trappovom rođenju u Zadru slabo poznat, ali nema sumnje da bi se rodni grad čovjeka o kojem je snimljen jedan od najpopularnijih filmova svih vremena mogao tom činjenicom itekako promovirati u svijetu. U prilog tome ide i podatak o masovnom pohodu turista i fanova filma mjestima u Austriji i susjednim zemljama u kojima je sniman
Božićni i novogodišnji blagdani vrijeme su kada na televiziji garantirano možemo pogledati naslove kao što su tetralogija “Sam u kući”, epski uradak “Zameo ih vjetar” i jedan od najpopularnijih mjuzikla svih vremena, “Moje pjesme, moji snovi”. Ovaj potonji razlog je nastanka ovoga teksta, odnosno odluka američke televizijske kuće ABC da snimi njegov remake.
Radnje se, vjerujem, dobro sjećaju svi koji su makar jednom gledali film, a provjereno znam da ih ima koji su ga gledali i više puta. Ipak, da se podsjetimo… Bogati Austrijanac Georg von Trapp (Christopher Plummer) je nakon smrti supruge ostao sam sa sedmero djece. Bivše vojno lice odgaja djecu u strogom, militarističkom duhu i čvrstoj disciplini uskraćujući im zabavu i užitke u kojima uživaju njihovi vršnjaci. Ipak, nije u stanju sam obavljati taj nadasve zahtjevan posao te pomoć traži u samostanu u Salzburgu. Od tamo mu sa velikim zadovoljstvom na ispomoć šalju mladu Mariju (Julie Andrews), opaticu slobodnog duha koja se teško prilagođava strogom režimu života unutar zidina samostana.
Zadar pod Austro-Ugarskom
Ostatak ove uljepšane i priče koja je velikim dijelom udaljena od stvarnosti znamo, no na osvrt na film nas je, osim pripreme njegova remakea, potakla još jedna slabo poznata činjenica. Georg von Trapp rođen je u Zadru davne 1880. godine. Zadar je tada, kao što znamo, bio pod Austro Ugarskom. Ne znamo razloge zbog kojeg je podatak o von Trappovom rođenju u Zadru slabo poznat, ali nema sumnje da bi se rodni grad čovjeka o kojem je snimljen jedan od najpopularnijih filmova svih vremena mogao tom činjenicom itekako promovirati u svijetu. U prilog tome ide i podatak o masovnom pohodu turista i fanova filma mjestima u Austriji i susjednim zemljama u kojima je sniman.
Zadar nije jedini hrvatski grad u kojem je boravio Georg von Trapp. Dio svog života proveo je u Rijeci gdje je pohađao Pomorsku akademiju, te u Puli koja je postala glavna luka Austro Ugarske. Georg je bio školovan i ugledan već kao mlad zbog dokazane hrabrosti na nizu bojišnica. Postignuća na moru tijekom I. svjetskog rata donijela su mu brojna odličja, kao i plemićku titulu. Bio je najodlikovaniji podmornički kapetan.
Bolest u Salzburgu
Svoju prvu ženu Agathu, i samu iz bogate familije, upoznaje upravo u Puli. Oženili su se 10. siječnja 1911. i familija von Trapp polako je počela rasti. Godine 1912. obitelj se seli u svoju vilu na Verudi, tadašnjem elitnom kvartu Pule. Vila još postoji, a nalazi se na današnjoj adresi Pina Budicina 11. U njoj je danas vrtić i nekoliko stanova. Roditelji Georga von Trappa pokopani su na Mornaričkom groblju u Puli.
Propašću Monarhije obitelj von Trapp se vraća u Austriju, a 1922. godine djeca su obolila od šarlaha koji je na koncu bio koban za njihovu majku Agathu koja je umrla 3. rujna iste godine. Ovdje negdje počinje radnja filma “Moje pjesme, moji snovi”.
Nakon završetka prvog svjetskog rata von Trapp je sa suprugom i sedmero djece živio na imanju pokraj Salzburga, gdje se i događa radnja filma. Kada mu je umrla supruga, brigu o djeci je preuzela guvernanta Maria Kutchera, pripravnica za redovnicu koja je dotad živjela u Benediktinskom samostanu u Nonnberg u Salzburgu.
Ona će Georgu postati nova supruga, a kasnije (u “radnji” koja nije u filmu) mu roditi još troje djece. Von Trappovi su 1930-ih postali pjevačka senzacija u Europi, ali je njihovu karijeru brutalno prekinuo Hitlerov anschluss Austrije. Von Trapp je kao gorljivi antinacist bio prisiljen napustiti domovinu, a obitelj mu je karijeru nastavila u Americi, gdje su nastupali pod imenom pod nazivom Trapp Family Singers. Georg von Trapp umro je 1947. godine u Vermontu, u Sjedinjenim Američkim Državama.
Marijini memoari
Ubrzo nakon smrti muža, Maria von Trapp je napisala knjigu o svojim pustolovinama koja je postala bestsler, a bila adaptirana u popularni njemački film “Obitelj Trapp” koji datira iz 1956. godine i, što je najvažnije, još popularniji brodvejski mjuzikl The Sound of Music talentiranog dvojca Rodgers-Hammerstein. Kao i mnogi ultrapopularni brodvejski mjuzikli i ovaj je bio adaptiran za veliko platno, ali je malo tko mogao pretpostaviti da će film postati najgledaniji glazbeni film svih vremena.
Iako je od premijere prošlo već 45 godina “Moje pjesme, moji snovi” mjuzikl je koji je i danas jednako upečatljiv kao i nakon prvog prikazivanja. U povodu 40. jubileja snimanja filma prije pet godine izdano je novo, remasterirano izdanje prepuno dodataka, koje uključuje uvod Julije Andrews i komentare većine glumaca. I ono je postiglo veliki uspjeh.
Sve ovo govori u prilog tome da, baš kao što pod slikom velikog Alfreda Hitchcocka promoviramo ljepotu zadarskog zalaska sunca, pod slikom najpopularnijeg mjuzikla svih vremena promiviramo mjesto rođenja jednog od njegovih glavnih likova.
Borba za uloge
Uz Christophera Plummera koji je dobio ulogu Georga von Trappa, u “igri” su bili i Sean Connery i Richard Burton. Za ulogu najstarije kćeri, Liesl, prijavila se i glumica Mia Farrow. Za uloge ostale von Trappove djece među ostalima na audiciju su se prijavili i Kurt Russell, Richard Dreyfuss, Veronica Cartwright i Patty Duke.
Nakon što je original i zasad jedinu verziju filma 1965. godine snimio Robert Wise, film su i kritika i publika dočekale raširenih ruku. Diljem svijeta film je postigao veliku popularnost, a njegov originalni naziv “The Sound Of Music” (Zvuk glazbe) različito je interpretiran u različitim zemljama svijeta. U Španjolskoj je tako preveden kao “Osmjesi i suze”, a u francuskoj kao “Melodija sreće”. U Austriji, “mjestu radnje” filma njegov je naslov preveden baš kao i u Hrvatskoj, “Moje pjesme, moji snovi”.
5 Oscara
Film je doživio izuzetno dobre reakcije kritike i gledateljstva. Dobitnik je 5 Oscara uključujući i onog za najbolji film i režiju, 2 zlatna globusa uključujući onaj za najbolji film komediju/mjuzikl. Sve zajedno 5 Oscara još 10 nagrada i 9 nominacija.
Tako spektakularan uspjeh – koji se, uz niz “Oscara” reflektira i u činjenici da je ovaj film po broju prodanih kino-karata još uvijek na trećem mjestu u povijesti Sjeverne Amerike – se može objasniti na mnogo načina. Robert Wise, koji je za režiju dobio Oscara, jedan je od najdarovitijih fillmaša svoje generacije, isto kao što je scenarist Carl Lehman svojim intervencijama briljantno riješio probleme adaptacije kazališnog predloška. Film u mnogo čemu predstavlja kompromis između Starog i Novog Hollywooda koji je izvukao najbolje od oba svijeta – spektakularne scene iz holivudskih studija su savršeno umontirane u scene snimljene na autentičnim i izuzetno dopadljivim austrijskim alpskim lokacijama. Pohvale zaslužuju i dopadljivi glazbeni brojevi, koje je Wise režirao za tadašnji Hollywood inovativnim postupkom koji bi se mogao nazvati dalekom pretečom modernog video-spota. Oni funkcioniraju, između ostalog, i zbog neizmjerljivog pjevačkog i glumačkog talenta Julie Andrews, kojoj je uloga Marije von Trapp najpoznatija u dugoj i blistavoj karijeri, ali i zaslužna za stereotip saharinske heroine za koga se dan-danas nije uspjela otresti. Andrewsova je svojom pojavom lako zasjenila čuvenog kanadskog glumca Christophera Plummera koji u filmu tumači Georga von Trappa i koji je, navodno, jedan od rijetkih ljudi koji film prezire iz dna duše.