Gverić: Prioritetna zadaća je otvaranje Arhiva javnosti

Ono što će nam biti prioritetna zadaća jest otvaranje ove institucije javnosti u smislu prezentiranja i educiranja javnosti o tome koliki je i kakav njen značaj za ovaj kraj
Ante Gverić novi je ravnatelj Državnog arhiva u Zadru, naslijedivši na toj funkciji Slavka Ražova. Diplomirani filozof i teolog na čelno mjesto zadarskog arhiva dolazi iz privatnih poduztničkih voda, kao čovjek „izvan arhiva”. Njegovo imenovanje izazvalo je određene tenzije, no izbor je proveden u skladu sa zakonom, a i nova ministrica kulture nije vidjela ništa sporno. S novim ravnateljem razgovaramo o njegovim ambicijama, odnosno planovima u mandatu koji u je povjeren.
Profesionalni izazov
Zašto ste se odlučili prijaviti na natječaj za mjesto ravnatelja Državnog arhiva u Zadru?
– Na natječaj za ravnatelja Državnog arhiva u Zadru javio sam se smatrajući da temeljem svojega obrazovanja i dosadašnjeg radnog iskustva mogu kvalitetno odgovoriti na zadaće koje ova služba zahtjeva. Ova funkcija meni predstavlja određeni profesionalni izazov i kao takvoj joj pristupam.
Osim filozofije i teologije, završio sam i dodatni studij arhivistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje sam upoznao poznate arhiviste poput Josipa Kolanovića (dugogodišnjeg ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva), Miljenka Pandžića, Stjepana Ćosića (sadašnjeg ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva) i dr. S druge strane, moje dosadašnje poslovno iskustvo kao člana Uprave jedne od najvećih privatnih zadarskih tvrtki koja svoje poslovanje obavlja na cijelom području države, pružilo mi je neprocjenjivo iskustvo prijeko potrebno i u ovakvom poslu. K tome i čelna pozicija u jednoj novoosnovanoj zagrebačkoj tvrtci, recimo tako „privatnom arhivu” – tvrtki koja preuzima, pohranjuje i obrađuje gradivo privatnih stvaratelja na tržišnim osnovama, davali su mi sasvim dovoljno izgleda prilikom natjecanja. Tu specifičnu kombinaciju odgovarajućeg obrazovanja i ništa manje bitnog radnoga iskustva u uvjetima tržišnih utakmica, Ministarstvo kulture prepoznalo je kao dobrodošlu i izvršilo odabir.
Možete li navesti glavne smjernice Vašeg mandata?
– Moj prethodnik gosp. Ražov, zaslužan je za niz realiziranih projekata obnove i restauracije zgrade Arhiva koja je sagrađena prije nekih 170 godina. Razumije se da s obzirom na to, zgrada traži što veće, što manje zahvate. Mislim da u RH gotovo i nema arhivske zgrade koja je namjenski rađena pa samim time stalno smo suočeni sa raznim građevinskim zahvatima u cilju adekvatnih uvjeta smještaja gradiva i radnih prostora. Neću, dakle, moći izbjeći toj smjernici.
Ono što će nam biti prioritetna zadaća jest otvaranje ove institucije javnosti u smislu prezentiranja i educiranja javnosti o tome koliki je i kakav njen značaj za ovaj kraj. Arhivi su memorije naroda i stoga je naša zadaća da ta memorija bude čuvana, ali i dostupna svima onima koji je žele istraživati.
S obzirom na to, nužno će biti nastaviti pratiti moderne arhivističke trendove koji olakšavaju i stvarateljima i obrađivačima i istražiteljima gradiva upravljanje s gradivom. Završetak rada na Arhivskom vodiču našeg Arhiva, kapitalnom djelu na kojem je par godina radilo nekoliko naših djelatnica/ka, označiti će prioritete i dati putokaz programa rada Arhiva u smislu arhivističke obrade gradiva.
Arhinet
Kakva je situacija s projektom digitalizacije arhivskog gradiva?
– Digitalizacija gradiva o kojoj govorite, samo je jedan segment, mogućnost koja se realizira kroz nacionalni arhivski sustav Arhinet. Pokrenut 2007. godine Arhinet je osmišljen kao programsko rješenje koje obuhvaća sve funkcije arhiva. Temelj je za informatiziranje arhivske službe koji omogućuje integriranje i razmjenu podataka. U sklopu Arhineta predviđena je i digitalizacija gradiva. To, međutim, ne podrazumijeva digitaliziranje gradiva bez kriterija, ili kompletnih fondova što bi u konačnici vodilo bespotrebnom nastajanju paralelnih arhiva na takvim medijima. Potrebno je digitalizirati ono gradivo koje se najviše koristi da ga se na taj način sačuva od propadanja i uništavanja. To su, recimo, matične knjige koje ljudi često koriste za genealoška istraživanja. U tom pravcu može ići digitalizacija gradiva o kojoj govorite.
Kompletna digitalizacija fonda je nepotrebna. Sama digitalizacija je, dakle, dobra, ali mora biti ciljana.
Kakvo je stanje s prostorom u kojem je smješteno gradivo, odnosno očuvanjem arhivskih jedinica? Dobar dio gradiva nije adekvatno spremljen, budući da po pravilima struke svaka jedinica treba biti u kutiji?
– Kako sam i odgovorio u drugom pitanju, zgrada u kojoj se nalazi Arhiv prilično je stara i ne udovoljava u potpunosti propisanim idealnim uvjetima za smještaj arhivskog gradiva. To je, međutim, naša realnost i svi napori idu u pravcu poboljšanja uvjeta smještaja. U spremištima arhiva nalazi se oko 7000 dužnih metara gradiva i time su manje-više popunjeni kapaciteti spremišta. Ubrzo ćemo biti prisiljeni razmišljati o pitanju spremištâ, budući da je pod našom nadležnošću gotovo 300 kategoriziranih stvaratelja arhivskog gradiva koje je Arhiv dužan preuzimati nakon određenog vremenskog perioda. Stoga onaj dio gradiva koji je zaprimljen a još nije sređen po arhivističkim standardima, nalazi se u stanju u kakvom je zaprimljen. Gradivo u arhiv pristiže uglavnom nesređeno te se prilikom arhivističkog sređivanja vrši i njegovo polaganje u kutije.

 IZRADA WEB STRANICE

– Arhiv treba otvoriti ljudima, pokazati što on krije. U tom smislu krećemo s izradom web stranice. Osnovat ćemo povjerenstvo koje bi trebalo pripremiti izradu, te odabrati agenciju koja bis e za to pobrinula, kazao je Gverić