Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Požar na kući uništio joj san o povratku djece

Autor: Suzana Bandić

07.03.2009. 23:00
Požar na kući uništio joj san o povratku djece

Foto: Sebastian GOVORČIN



Ovaj požar vratio me ponovno na početak borbe, a ja sam iscrpila i zadnji atom snage iz sebe. Uistinu više ne znam ni kud ću ni što ću. Samo za krov trebam 50 tisuća kuna, a otkud da ih stvorim, uistinu ne znam – kaže Bistra Jovanović
Staru narodnu  izreku da nesreća nikada ne  dolazi sama na vlastitoj je  koži osjetila Bistra Jovanović  iz Gračaca, kojoj je prvo u  rujnu prošle godine suprug  Švicarac oteo dvoje malodobne djece, a prije dva  tjedna još je i doslovno ostala bez krova nad glavom,  kada joj je, uslijed neispravnosti dimnjaka na obiteljskoj kući izbio požar i u  potpunosti izgorjelo krovište. Na kući je nastala golema  materijalna šteta i to ne  samo izazvana požarom, već  i kišama koje su potom danima uslijedile. Voda je preko izgorenog krovišta našla  put sve do prizemlja kuće,  natopila zidove i namještaj  pa je nesretna žena morala  iseliti van. U pomoć su joj  priskočili susjedi kod kojih  otada stanuje, no to je samo  privremeno rješenje. Trajno  rješenje Bistra trenutačno ne  vidi jer joj kuća nije bila  osigurana, a novca za popravak nema s obzirom na to  da je svu ušteđevinu koju je  imala potrošila na odvjetnike  kako bi djecu vratila doma.
Pola godine bez djece
– Ne znam što da radim,  komu da se obratim, niti  kud da idem. Znam samo  da ću umrijeti od tuge ako  uskoro ne dobijem natrag  svoju djecu – rekla nam je  Bistra koju smo prilikom  našeg posjeta zatekli u dvorištu ispred njezine u požaru oštećene kuće.– Općina Gračac mi je na  račun nastale štete dala deset tisuća kuna, na čemu  sam im uistinu zahvalna, ali  to mi nije dovoljno jer samo  krovište košta 50 tisuća kuna. Barem su mi tako rekli  majstori. O ostalom da i ne  govorim. Sve je uništeno i  ne znam hoće li se moći išta  spasiti – pričala je Bistra,  pokazujući nam unutrašnjost kuće. Prizor koji smo  zatekli nalikovao je više scenama iz horor filmova, a  svuda uokolo širio se miris  paljevine. Iako je kiša prestala padati satima ranije,  voda je s krovišta još curila  posvuda i nakupljala se na  podovima. Još goru situaciju zatekli smo na katu  kuće. Bistra je pokušala  spasiti što se spasiti moglo  pa je namještaj prekrila  PVC folijama, međutim, voda je bila nemilosrdna.  Uvukla se u svaku poru,  natopila podne obloge, a sa  zidova su počeli otpadati  komadi žbuke i zidnih tapeta. Dječja soba koju je Bistra  držala urednom i spremnom za povratak njezine  kćerčice Mirne i sina Malika, uništena je u potpunosti, a nesretna žena pritisnuta preteškim brigama  nije imala snage niti nam ju  pokazati. Samo je tiho prošla ispred vrata i povela nas  bez riječi na krov gdje je  požar i izbio.– Taj dan kad je požar  izbio bila sam baš sretna.  Zaboravila sam na trenutak  na sve brige koje me more,  jer su mi u posjet došli  rođaci. Malo smo se družili,  našalili i opustili. Naložila  sam vatru da nam bude  toplo. Oko 23 sata smo legli,  a onda mi je rođak oko  23.30 sati pokucao na vrata  i rekao da u krovištu u  blizini dimnjaka gori krovna  greda. Odmah smo pozvali  gračačke vatrogasce, a ja i  rođak pokušali smo mojim  aparatima za gašenje nešto  učiniti, no tad su nam vatrogasci rekli da idemo van i  da se sklonimo na sigurno.  Vatra je zahvaćala sve veći  dio krovišta iako su oni bili  tu. Zapomagala sam i molila  ih da nešto poduzmu, ali oni  su mi rekli da moraju čekati  zadarske vatrogasce jer nemaju opremu te su mi rekli da  im se “tope” čizme. Do dolaska zadarskih vatrogasaca  prošlo je sat i pol. Krovište je  u potpunosti već izgorjelo  tako da više nisu imali što  spašavati – priča Bistra na  rubu plača te dodaje da joj,  nažalost, kuća nije bila osigurana od požara pa sad ne  može tražiti naknadu štete.
Mora popraviti kuću  da bi pokrenula posao
– Ovaj požar vratio me  ponovno na početak borbe, a  ja sam iscrpila i zadnji atom  snage iz sebe. Uistinu više ne  znam ni kud ću ni što ću. Da  cijela priča bude još tragičnija, prije mjesec dana od   Ministarstva poljoprivrede,  ribarstva i ruralnog razvoja  dobila sam novčanu  potporu  u vrijednosti od 170 tisuća  kuna za siraru koju sam  planirala otvoriti tu na imanju. To mi je bilo kao svjetlo  na kraju tunela. Pomislila  sam da ću pokrenuti posao,  vratiti djecu i dovesti svoj  život napokon u red – prigušena glasa jedva je izustila  Bistra, vidno potresena nedaćama koje su joj se “sručile  na leđa”. I priča oko povratka djece  nesretnoj se Bisti zakomplicirala. Naime, još od rujna  prošle godine, kada joj je  suprug javio da joj neće  vratiti djecu nakon što su  kod njega boravila dva tjedna, Bistra vodi bitku s administracijama dviju država.  Prvo su joj zagubili dokumentaciju na zagrebačkom  Županijskom sudu, a potom  je nejzin suprug angažirao  odvjetnika u Švicarskoj te joj  novim zahtjevima dodatno  otežao borbu za povratak  djece. – Kako ja na sudu vodim  dva odvojena procesa, jedan  za rastavu braka, a drugi za  povratak djece, dokumente  su mi pomiješali i ispalo je da  su mi prvo zagubili zahtjev za  povratak djece. Srećom, našli smo ih. Sve su to administrativne regulative kojima moram udovoljiti da bih  vratila djecu, a vrijeme prolazi. Sad je još i suprug  angažirao odvjetnika i zahtjeva od mene da mu potpišem da sam mu dobrovoljno dala djecu pa će mi  dopustiti da ih vidim za  Uskrs. Ako ne, prijeti mi da  ih nikad više neću vidjeti –  priča Bistra, dodajući da sada zapravo nema ni uvjete da  ih vrati kući.