"Zovu nas ulice..."

Slika korisnika admin

Vlada kaže "za stol", sindikati "na ulicu".

U socijalnom monologu čelnici sindikata traže ono što Vlada ne želi ni čuti, a ministri sebi u bradu ponavljaju kako je štrajk legitimno pravo izražavanja stava radništva, no ne do te mjere da ruši demokratski izabranu vlast. Ono što je trebala raditi oporba, drznuo se početi sindikat pa bez obzira na to što ističe da su njihovi istupi i planovi samo socijalno motivirani, oni odzvanjaju i politički.

Naime, sindikalna prijetnja pred lokalne izbore u vrijeme kada je nekoliko ministara pod povećalom, dok se investicije traže mikroskopom, padaju plaće i raste broj nezaposlenih, za Vladu bi mogli značiti da će joj se doista servirati gorki prvosvibanjski grah.

Rastuće nezadovoljstvo moglo bi kulminirati do te mjere da bi se sa državnim i javnim službenicima kojima je bruto plaća pala za tri posto, mogli solidarizirati i svi oni iz realnog sektora koji krizu već dugo nose u zubima strpljivo čekajući da ova socijaldemokratska Vlada kaže kako je ispunila barem dio svojih predizbornih obećanja. Teško je slušati opravdanja kako je zatečeno stanje bilo puno gore od očekivanog te se ne može više ni napraviti. Osim toga, sindikati optužuju Vladu da je lagala kada je prilikom odricanja sindikata od drugih materijalnih prava rekla kako neće dirati plaće. Uhvativši se za taj postupak Vlade kao izdajnički, sindikati su naumili na ulicu povući i nezaposlene i one koji bi uslijed aktualne besperspektivnosti najradije napustili Hrvatsku. Ako Vlada ne može mijenjati postojeću lošu situaciju, treba mijenjati nju, pozivaju sindikalni čelnici, a sada je upravo vrijeme kada im raste broj istomišljenika. Ako je pravi trenutak što se tiče sve lošije socijalne situacije, politički ipak nije "čist" trenutak jer bi se sindikatima moglo predbaciti kako to nije sindikalna buna bez računa.

Naime, i nehotice sindikalci rade za oporbu koja trlja ruke iz prikrajka ne dajući znaka, niti glasa da je sposobnija, da ona ima plan oporavka. Najtužnije je zapravo što nema na vidiku prave političke snage koja bi se nametnula kao alternativa, pa u tom slučaju i sindikati pucaju u prazno.

Na koji bi način oni iz prazne vreće mogli zagrabiti nešto za sebe?!

Porazan je za socijaldemokraciju nestanak povjerenja između Vlade i sindikata. No, Vlada se uzvisila pod oblake i kao da ne vidi kako žive "mravi". Postalo je nepodnošljivo slušati Mrsićevo prebrojavanje nezaposlenih i Milanovićeve ode investicijama.

Više nije u pitanju samo to što se državni službenici i namještenici bune zbog smanjenih plaća već to što se oni kojima su već smanjene plaće u privatnom sektoru i oni koji su nezaposleni također osjećaju izigrani i više se ne nadaju da će Vlada brzo preokrenuti trend. Zaludu je zazivanje optimizma jer on sam bez konkretnih mjera znači samo zatvaranje očiju pred realnošću.

U tom smislu bi govor ulice možda konačno probudio Vladu, neka i ne bi donio rješenje.

Milanović i njegovi ministri uvijek su spremni doba HDZ-ove vlasti oslikavati najcrnjim tonovima, a kada pričaju o svom tekućem mandatu govore kao da žive u nekoj drugoj, obećanoj zemlji, ne o istoj u kojoj se broj nezaposlenih primiče brojci od 400 tisuća i koja na vratima Europske unije stoji "očerupana" i na rubu gospodarskog sloma.

Umjesto ignoriranja sindikalnog udara najavljenog upravo za Praznik rada Vlada bi se morala pokrenuti i pronaći način kako uspostaviti iskreni socijalni dijalog, utišati sindikalnu zviždaljku jer je iz dana u dan sve više onih koji uz nju kukajući pjevaju: "Zovu nas ulice"...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno