Dica će morati u druge zemlje da vide kako izgleda blago

Slika korisnika admin
Arif SITNICA
LUKA MITROVIĆ ZORKO: - Nemaš više za viditi pelene da se suše, a di se pelena ne suši i di se dite ne krivi, tu nema više ništa

Premda je posljednjih dana i na području Zadarske županije palo nešto kiše, problemi koje je donijela dugotrajna suša neće nestati preko noći. A sušno razdoblje koje je započelo još lani nije uzrokovalo teškoće samo proizvođačima voća i povrća, nego i stočarima čije blago nema što pasti na suhim pašnjacima. Tako je i u Bukovici, u Zelengradu, gdje smo posjetili Luku Mitrovića zvanog Zorko koji se bavi uzgojem ovaca, koza i krava, a o tome kako su prošli kaže:

- Jako loše. Ovo je šesnaesti mjesec da nije kiše palo. Sijena nije bilo jedne slamke. Sve se moralo kupovati. Sve što je čovjek zaradio kroz cijelu godinu, neće biti dovoljno za podmiriti račune koje ima za sijeno, za prihranu stoke i za vodu. Ova godina izgleda da će ista biti. Stoku ne možeš iskrmiti nikako i ne znam što će više ljudi napraviti. Ja sam imao sreću da mi je ostalo nešto malo od prošle godine, ali isto sam morao ovo drugo sve dovoziti iz Like, rekao je Mitrović koji nam pojašnjava kako se iz Like dovozi prehrana za marvu.

 Uskrs bez janjaca

- Kad sve obračunaš - nemaš ništa. Bala sijena je 17 kuna. To je 12-13 kila, a ovci je svakoj dnevno kilo i plus druga dohrana i ako joj nisi dao to - ona je gotova. Naručivali smo i vodu za napajanje. Cisterna svaka 700 kuna. I doveze ti vodu, a ona zaledi. To su vam sve bili veliki užasi, a nije išlo nabolje ništa, kaže Mitrović.

Iako bi se uobičajeno pomislilo da je ovo doba godine oko Uskrsa povoljno za ovčare i kozare jer je potražnja za janjcima i kozlićima povećana, naš domaćin nas uvjerava da više nije tako i da su ta vremena prošla. Kao da su se neumoljiva kriza i recesija uvukle i u ovu proizvodnu granu, a posljedice se već osjećaju.

- Da bi proda janje moraš čekati ili da netko umre, ili da se ženi, da netko rodi ili da se krsti, a drugoga tržišta tu nema. U nas je samo uvoz, a proizvođač domaći je potlačen. I čini mi se da smo mi tu skroz propali. Evo, ne traži se niti sada prid Uskrs. Nekad su ljudi zvali u ovo doba i pitali ima li janje, ima li štogod, a sada nula. Prije bi i za krizmu uzimali, dok se sada i to svelo na jedan mali ručak, ističe Luka Mitrović koji je s tristotinjak ovaca najveći stočar u Zelengradu. On drži i nešto krava, ali sve je to neusporedivo manje nego u prijašnjim vremenima. Kako razabiremo iz priče, nije samo suša ono što muči bukovačke stočare.

Računica ispod nule

- Ovdje je nekad bilo 4-5 tisuća stoke sitnog zuba, a sad je spalo na tristo. Suše su velike, a ovo je škrto područje i za ništa nije nego za blago. Kad ugrije, nemaš vode, zapali se sve. Jako je težak život ovdje. Blagu moraš davati skoro cilu godinu i onda računaš koliko dobiješ za janje: 600-700 kuna, a računaj koliko je za 360 dana pojilo i tako dolaziš ispod nule. Propadaš: platiš kukuruz 2 kune i 20 ili dvi i pol, zavisi kako koje, platiš sijeno, a njoj je malo kilo sijena dnevno. Dadeš joj deset deka kuruza, deset deka zobi i malo ječma i to je 360 dana i plus vodu moraš dovesti, a u ovakvim sušnim godinama valja dodati i pašarinu i onda di smo, pita se Luka Mitrović i nastavlja:

- Da se ima tržište, da nam je otkup zagarantiran, kad si već proizveo, e onda bi se moglo jednostavno funkcionirati. Ali, ovako se ne da funkcionirati, jer ne znaš kad ćeš dobiti onu jadnu uloženu kunu nazad sebi u džep. Pa ni 'oćeš li je dobiti, a trošiš iz dana u dan i di smo tako i čiji smo?!

Bez perspektive

Mitrović, međutim, i sam vjeruje da u mjestima kao što je Zelengrad nema neke druge djelatnosti osim stočarstva, ali kad ide sve lošije i broj stoke se sve više smanjuje. Osjeća se to, veli, na svakome koraku, a jasan znak je i starenje stanovništva.

- Nemaš više za viditi pelene da se suše, a di se pelena ne suši i di se dite ne krivi, tu nema više ništa. A radnika da ga zlatom plaćaš za ovaj posao ne možeš naći. Kažu ti da nisu oni ludi da idu za blagom. Znači li to da smo svi mi ludi koji držimo to blago? Mi ludi, a država u totalnom kolapsu. I kako onda ići naprid? Na socijalne skrbi? Ljudi od 30-40 godina i žive od socijalne skrbi, na što to sliči, pita se Luka Mitrović i upozorava da su perspektive s ovakvom poljoprivrednom politikom za njega i njegove kolege stočare dosta loše. Državna briga i skrb trebali bi se iskazivati na druge načine, kaže.

- Da oni vode brigu, onda bi makar dali neku subvenciju za vodu ili takvu vrst financijske potpore, da se olakša proizvodnja i da se ne pada u neizvjesnost. Pitam se hoće li se osvijestiti i viditi da ovako dalje ne ide, da propada sve, da se stočarstvo smanjuje. Ovdje se smanjilo sigurno za 40 posto, a smanjit će se još i više. Od ovoga naraštaja što se sad ženi, njihova će dica morati ići u druge zemlje da bi vidili kako izgleda blago, upozorio je Mitrović koji nam kazuje kako osobno ne zamjera mladima što se ne žele prihvatiti ovčarstva.

 Nemogući kriteriji

- Kako će se baviti s time kad vide da nema računice, da propadaju i ovi što se bave? Ne isplati se u šuplju bačvu livati vodu, jer ona je stalno prazna. A tako je i s ovim poslom. Ulažeš, mučiš se, radiš, a nikada kune u džepu, nego si stalno u minusu. Suše, nemaš ispaše, nemaš vode, još da krene bolest pa traži veterinara i kako će netko od mladih početi baviti se ovim? A k tome i država traži takve kriterije da ih je nemoguće ispuniti. U ovom kršu i pustinji, trebalo bi nagraditi čovjeka koji se prihvatio stočarstva, a oni traže nemoguće. Di ću ja doći do klaonice za janje zaklati, kad ne mogu dobiti hitnu pomoć za 24 sata, a ne klaonicu? Kad čovjek malo sve to pogleda, koja je to logika, onda vidiš na čemu si. Na taj način neće se više nitko baviti ovdje sa stočarstvom i ovaj kraj će opustiti. Kao da nitko ne gleda u budućnost, jer sad je loše, a još i gore se piše, zaključio je Luka Mitrović iz Zelengrada.

 SVE SE MANJE PEČE
- Ovi koji peku na malo još nisu počeli. Sad će početi, ali svi oni koji imaju pečenjarnice uzimaju od rodbine i u krugu svojih bližnjih. Tržište je zamrlo. A ovi što peku na veliko, to su uvozni janjci. Nekome je stalo da zaradi na uvozu, a da ugasi domaću proizvodnju. A kad ugasiš domaću proizvodnju, prisiljen si uvoziti. Naši ne misle o tržištu svoga proizvoda nego o drugome. Jarad se odavde nekad izvozila, bio bi otkupni dan i tovarili su se na kamione, a sad ništa, kaže Luka Mitrović.
 CISTERNA VODE 700 KUNA

- Cisternu vode moraš platiti 650-700 kuna ali kad je uzmeš, što imaš? Tri dana. Toliko traje. Računaj dnevno da će popiti minimalno litru, a to joj je malo jer 2-3 litre pije ovca. I sad kad su janjci i ovce, pet, šest stotina komada pa računaj koliko ti treba. Za kravu treba najminimalnije, u prosjeku, 60-70 litara. Znači, 10 kubika vode moraš kupiti, otkriva Mitrović.

 KOLIKO VODE TREBA OVCI?

Stručnjaci su utvrdili 3 osnovne skupine čimbenika prema kojima određuju primjerenost vode za napajanje životinja. To su: kvaliteta vode, gdje se utvrđuje salinitet, kiselost i sadržaj otrovnih tvari ili algi u vodi; zatim prema okolišnim čimbenicima koje čine temperatura okoline i kvaliteta hrane i konačno prema tome o kojoj se životinji radi.

Tijekom sušnih razdoblja koja se odražavaju i na kvalitetu ispaše, potreba za vodom kod ovaca je povećana, dok zelena paša može, naprotiv, zadovoljiti i potrebu za vodom pa čak i na par tjedana. Zanimljivo je spomenuti i da nije u potpunosti poznato kolika je količina vode potrebna ovcama, obzirom da ta količina znatno ovisi o okolišnim uvjetima, metabolizmu životinje, ishrani životinje te intenzitetu, kao i vrsti proizvodnje u kojoj se nalazi. Općenito stručnjaci drže da je količina vode koju ovca uzima, 2-3 puta veća od količine suhe tvari u obroku. Prema posebnoj formuli, struka je izračunala da bi za kilogram pojedene suhe tvari, ovci trebalo uzeti 2,87 kg vode. Količina vode izračunava se tako da se količinu suhe tvari, izraženu u kg, pomnoži s 3,86 i od umnoška oduzme 0.99.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno