Zašto ne pjevaju o nezaposlenosti, o nepotizmu, o nasilju u obitelji, o primitivizmu…?

ŠARENI LONAC – MAJSTORSKI NAPRAVLJENA EMISIJA ZA DJECU HRVATSKE TELEVIZIJE
Kada već izgubiš svaku nadu da se u dječjem programu može naći nešto zanimljivo, oni te baš iznenade. Slučajno, sasvim slučajno naletio sam na emisiju »Šareni lonac« i ne mogu reći, a da se nisam oduševio. Naime, ono na čemu pada većina domaćih emisija, serija i filmova za djecu to je očajno glumatanje i djece i odraslih u tim uradcima, a da ne govorimo o njihovom načinu govora kakav ne postoji nigdje u zemlji osim možda u čitankama, ali to je već druga i duga tema. Prosto je nevjerojatno da se među četiri milijuna stanovnika naše zemlje ne može naći desetak talentiranih tv-lica, a možda se i tu radi o uhljebništvu, protekciji, rodijačkim vezama, političkim vezama i da sada ne nabrajam što sve ne. U ovoj emisiji imamo dvije djevojčice i dva dječaka koji su sasvim jednostavni i simpatični, ima ih debeljuškastih, s naočalama, čupavih i po svemu su miljama daleko od odvratnih ljepotana kakve moramo svakodnevno gledati. Tu je i jedan odrasli koji nema toliko šarma i spontanosti kao ova djeca ali može proći uz ovu ekipu. Problem je u tome što se drži toliko strogo i ozbiljno kao da vodi djecu kroz ruševine nekog postapokaliptičnog svijeta gdje na svakom koraku vrebaju po život opasne situacije, a ne od kuhinje do roštilja u dvorištu. U ovoj se emisiji ni jednom nije nasmijao, ali možda je tako i scenaristički zamišljen pa ga ne bih dalje kritizirao jer ustvari i nije loš. I da se zna. On se zove Hrvoje Krajnović, a mali kuhari su Sofija Ivanov, Marija Zubak, Šimun Tomljenović i Luka Jakab.
U ovoj smo epizodi gledali kako se sprema pljeskavica od leće i to nam je prikazano (uz sasvim pristojna pojašnjenja već spomenutog voditelja) jako dobro i detaljno tako da sam mogao sve to ponoviti u svojoj kuhinji da sam htio, a nisam, jer nemam u stanu otvoreni roštilj pa da ne narušim sterilnu čistoću doma moga. Sve je bilo super, a scena kada mali kuhar smijući se kaže »Oh! Zaboravih!« ima više šarma nego deset epizoda prosječne hrvatske igrane serije. Svakako pogledajte u jutarnjem programu drugog programa HTV-a.

STRAŠNA PRIJETNJA – KLAPE I TAMBURAŠI ZAJEDNO
Eto, taman se oduševiš Hrvatskom televizijom, a oni ti puste neku papazjaniju (taj izraz sam zapamtio iz vojske, a radi se o odvratnom jelu u koje je umiješano sve i svašta, tj. svi otpatci nađeni na dnu frižidera). Radi se o jednoj zajedničkoj emisiji u kojoj gostuju tamburaši i klape, ali zajedno, tj. vjerojatno jedni za drugim, što će opet reći – red klapa – red tamburica, a ime te emisije pod prijetnjom smrti ne smijem spominjati da me njen urednik opet ne optuži za nešto. Znate ono – napad na mene je ujedno i napad na našu samostalnu, neovisnu etc., etc… Meni je to strava i užas, tj. red strave – red užasa. Sama činjenica da se umjesto normalne glazbe (bilo da se radi o rocku, šansoni ili srodnim formama) toliko favoriziraju uvijek jedne te iste skupine i napjevi, ide na živce, a sada, kada ih još stavljaju u istu emisiju (i time se hvale), pogotovo.
Da se razumijemo. Volim ja klapsku pjesmu (u stvari, ne volim, zašto da si lažemo), ali s nekim se stvarima stvarno pretjeralo. Neću sada o stupidnim tamburaškim tekstovima (»moja mala jede karamele, a u školi pametna ko tele«), ali i ovi klapski su se pretvorili u parodiju samih sebe. Galebi, maslinova grana, drača, pomidor, peškafondo, zavajun i da ne nabrajam više. Zašto ne pjevaju o nezaposlenosti, o nepotizmu, o nasilju u obitelji, o primitivizmu…? Osim toga, zašto nam u udarnim terminima ne emitiraju i druge vrste i oblike modernog muzičkog izričaja? Ali, uzalud je sve govoriti. Možemo biti sretni dok nam ne počnu s narodnjacima.