Grčki poučak

Civilizirani svijet ovih dana u grču gleda nerede i nasilje u Grčkoj koji se zbog Vladinih mjera štednje rasplamsavaju u nekontrolirani “požar” u toj kolijevci civilizacije. Pri tom svi upiru prstom u Atenu želeći izvući grčki poučak kako ne bi na vlastitoj koži spoznali što to običnog čovjeka pretvara u očajnog i ogorčenog nasilnika.
Pri tome zemlje Europske unije koje je kriza jače ošinula, kao i Hrvatska koja stremi što prije ući u tu, sada zabrinutu veliku europsku obitelj, odbijaju od sebe aluzije na širenje grčkog sindroma i bježe od grčke slike kao vrag o tamjana. Ipak, nije teško zaključiti da Grčka koju sada na brz i bezbolan način ne bi spasili ni svi bogovi Olimpa, zasigurno nije iznimka kada je u pitanju neodgovorna ekonomska politika.
Korupcija, “poplašeni” milijuni, velika zaduženost, život na kredit, nezaposlenost, propadanje proizvodnog gospodarstva…, hrvatske su “iskrice” grčkoga požara i neosporno je da se prijeteći plamen treba ugasiti u samom tinjanju. Taman je tako, mada opet odbijajući bilo kakvo uspoređivanje s Grčkom, došao i Vladin “vatrogasni” Program gospodarskog oporavka koji je kad je u pitanju njegova provedivost, potaknuo sumnje i nagađanja je li voda došla do grla i hoćemo li grcati kao Grčka ukoliko ova najnovija antirecesijska bitka bude izgubljena.
Pono mjera, malo vjere da će se one provesti. Tako bi se mogao sažeti opći dojam malih ljudi nakon premijerkine prezentacije programa jer su oni i do sada bili omađijani činima gospodarskih čudotvoraca koje bi se brzo raspršile pod pritiskom neumoljive ekonomske stvarnosti.
Da program bude primljen s još više skepticizma doprinijela je sama premijerka nespretno metaforizirajući da je uzjahala konja i da čvrsto drži uzde u svojim rukama. Poslije čuvene izjave kako će sve “vruće krumpire” spretno zgnječiti u krumpir salatu, a podosta je vrućih krumpira ostalo, “konjanica” nikako nije djelovala uvjerljivo. Zarazni smiješak i u najtežim situacijama i nepokolebljivi optimizam premijerka ipak teško prenosi na one koji su ostali bez posla, one koji rade, a ne primaju plaću, one koji rade za male plaće… Naprosto zato jer optimizam treba imati pokriće.
U svom neumoljivom nastojanju ohrabrivanja nacije da se nazire ono njezino često isticano svjetlo na kraju tunela, premijerka je oviih dana pobjedonosno objelodanila da se ljudi zapošljavaju, propustivši napomenuti da je vrijeme sezonskog zapošljavanja. Isto tako, u istom su tonu plasirane nove porezne stope koje će od srpnja donijeti veće plaće, no opet je propuštena napomena kako će to malo značiti u ozračju najavljenog poskupljenja struje koje će lančano potaknuti i druga poskupjenja.
No, premijerka kao da je selektirajući pozitivne vijesti željela poručiti kako se nama ne može dogoditi Grčka.
Iziritirani sindikalci koji su najavljivali veliki prvosvibanjski prosvjed, a ostavljeni su na cjedilu jer su potencijalni prosvjednici radije otišli na besplatne porcije graha nego na porcije govora, poručili su kako se “bjegunci”, koji su inače očajni, ne trebaju žaliti.
Domaća radnička gorčina je (ne)daleko od grčke?