Betinjani nastavljaju tradiciju kalafata u Dalmaciji

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Vedran SITNICA
Mladen Ušković je visokokvalificirani brodograditelj iz Brbinja s Dugog otoka

Kalafati i brodograditelji u Dalmaciji pod mletačkom vlašću, naziv je predavanja koje je jučer održao visokokvalificirani brodograditelj iz Brbinja s Dugog otoka Mladen Ušković. Za mnoge ljubitelje drvenog broda, povijesti, Dalmacije i nadasve mora Uškovićeva priča o uspješnoj brodogradnji s regulama koje je trebalo poštovati mnogima je izgledala nestvarno iz današnje perspektive u kojima se ne zna budućnost škverova jadranskih gradova.

U Mlecima je bio najveći arsenal, kako su se tada zvala brodogradilišta, a drugi po veličini bio je na hrvatskoj obali Jadrana u Korčuli.

- Vrijeme mletačke uprave u Dalmaciji, od 15. do 18. stoljeća, bilo je vrlo povoljno za brodogradnju. U Dalmaciji su se nalazili neki od najpoznatijih škverova. Osim u Korčuli arsenali su bili u Kotoru, Splitu, Rijeci. Na zadarskom području radili su se brodovi kojima se prevozila stoka prema Veneciji. Uprava je bila uređena, kalafati organizirana, pravila određena. Gradili su se brigantini, karake, skipi i drugi. Svima im je zajednički nazivnik bio jarbol i jedro, kaže Ušković te dodaje:

- Venecija je imala interesa ulagati u Dalmaciju i brodogradnju, jer su se na taj način čuvali od Turaka s kopna i mora. Pazilo se komu se prodaju brodovi tako da ne dospiju u ruke Turcima ili piratima. Pirati su bila posebna opasnost, ali njima je na kraj stala mletačka vlast. Danas u Dalmaciju tradiciju kalafata nastavljaju samo Betinjani. Mi svi drugi smo bili poput meteora koji su zabljesnuli i prošli u jednom vremenu i prostoru.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika Ceki
Svake godine kad dodjem doma, zastanem u "skveru" gospodina Uskovica i duboko udahnem miris obradjivanog drva i novog drveng broda, naslonim se na drveni "skrip" za koji ne znam godinu postanka, mozda vise od sto godina jer mislim da je to od Mladenovog dida. Vrlo je tesko gledati kako nestaje tradicija i obrt koji sam gledao vec vise od 50 godina. Nadam se skorom susretu, ovo lito, sa Mladenom. Jedva cekam da omirisem drvo da imam pune baterije za neko vrijeme. Pozdrav Brbinju, Branko Masnov