Svjetski prvak u zadovoljstvu, bez obzira na isplivano vrijeme

Jurica Milin široj sportskoj javnosti je postao poznat kad je uz Luciju Mijolović prošle godine branio boje Hrvatske na Svjetskom prvenstvu plivača s Down sindromom u Loanu u Italiji

Sve priče o uspješnim sportašima, svjetskim i europskim prvacima nalik su jedna na drugu: puno truda, reda, rada, discipline i odricanja. No priča o Jurici Milinu sasvim je drugačija. On je, uz široj sportskoj javnosti poznatu Luciju Mijolović, branio boje Hrvatske na Svjetskom prvenstvu plivača s Down sindromom u Loanu u Italiji. Osamnaestogodišnja Lucija i devet godina stariji Jurica iz Italije su se vratili s pregršti odličja i srušenim osobnim rekordima u nekoliko disciplina. Ponos Hrvatske postao je i ponos Zadra pa je Lucija po izboru sportskih novinara u Zadarskom listu proglašena sportašicom godine.
O Jurici se kao vrsnom plivaču malo do sada pisalo, ali gotovo da i nema Zadranina ili Zadranke koji ga ne znaju. Jer uz postavljena sportska, Jurica uspješno preskače i svakodnevna ograničenja postavljena osobama rođenima s Down sindromom. Već pet godina svakoga radnoga dana od 9 do 13 radi u zadarskom prodajnom centru Baumax. Slaže robu, lijepi deklaracije, uređuje okoliš, a kupcima pomaže doći do željene robe i usmjerava ih na tražene odjele. Profesionalan, pedantan i ozbiljan, uvijek ljubazan i na usluzi, Jure je vrlo brzo sugrađanima postao omiljeni prodavač toga trgovinskog centra. A i klinci ga u autobusu kad ide s posla ili u šetnji gradom već prepoznaju.
– Volim svoj posao i prijatelje s posla. Nije meni ništa teško raditi ni složiti. Ja uživam u svom poslu i druženju. Sad mi je najdraži odjel s kvakama i tamo me slikaj, kaže Jurica kojemu je jako važno kako će ispasti na fotografijama.

Slučajan susret njegovih roditelja Klaudije i Slobodana na jednom krizmanom ručku s Renatom Škulićem, bacio je isto tako sasvim neplanirano Jurine želje za Hollywood u sasvim deseti plan. Kako Jure inače voli plivati, a Renato je rekreativac i član Kluba daljinskog plivanja Donat, pao je neslužbeni dogovor da ga on uzme malo pod svoje pred kvalifikacije za Prvenstvo Hrvatske i da se Jure, ukoliko bude htio, okuša u natjecanjima. Renatu je to bio izazov, tim više što ga je vezalo veliko prijateljstvo s pokojnim Arsenom Bujačićem s Voštarnice koji je, također imao Down sindrom. Nedavni gubitak prijatelja povezao ga je s Juricom, a povremeni plivački treninzi vrlo brzo su se pretvorili i u neraskidivo prijateljstvo.
Vrlo brzo se pokazalo da je Jure rođeni talent za plivanje. I da se u bazenu snalazi kao dupin u vodi. Uslijedili su i prvi uspjesi, a nepune dvije godine od početka njihova rada, Jurica ima desetak što državnih, što medalja svjetskog glasa.

Jure, koji je član PK Sveti Nikola, je uz Renata i zbog plivanja postao odgovorniji, naučio je dosta novih riječi, a počeo je gledati utakmice i filmove. Osjeća se važnijim, vrjednijim i postao je svjestan svojih kvaliteta. Pazi na prehranu, a dobio je i pločice na trbuhu, što mu je jako važno. A da su ‘Downi’, zaista posebni i drugačiji, najbolje govori to da Jure i dok pliva ne skida osmijeh s lica. Čak i kad je najumorniji, ne može sam to procijeniti nego pita Renata je li umoran. Isto tako je i s mjerenjem vremena na treninzima i natjecanjima. Nije važno koji je došao, ali i kod prvog i kod 8. mjesta pita:
– Jesi li zadovoljan kako sam plivao?
– Frende strava si!, odgovara mu Renato uz osmijeh i kad rezultatom nije njegov dan. A Jure se od gušta ne da van iz bazena.
– Pogledajte ga, svjetski prvak je u zadovoljstvu!, kaže Renato koji s ponosom na natjecanjima nosi majicu s natpisom JURIN TRENER.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU