Kalelarga danas u potrazi za izgubljenim šetačima

Slika korisnika admin
Fabio ŠIMIĆEV

Ne može se zamisliti Zadar bez Kalelarge niti Kalelarga bez Zadra, govori Venci Jurin. Taj zadarski ribar, avanturist, gradonačelnik maškara, glumac naturščik, entuzijast i jedan od glavnih krivaca što u Zadru "nitko nije umro da bi mu krvi pofalilo", bukvalno je rođen na Kalelargi.

Pamti ruševine, kada su nakon pada Italije granate američke avijacije doslovce razorile grad. Čak 54 bombadiranja, više od 85 posto građevina razoreno, 4000 građana poginulo... Ruševine, ruševine i jata vrana, gavranova nad njima. Zadar je poprimio izgled Guernice, prazne i spljoštene ruševine. Kalelarga se više nije mogla prepoznati. Gledana kroz objektiv sa zvonika sv. Stošije izgledala je poput krivudave brazde između zidina porušenih kuća.

 Kalelargom od kazališta do Gospe od zdravlja nije se moglo prolaziti sve dok šezdesetih godina nije izgađena i rekonstruirana. Stručnjaci kažu kako je taj dio obnovljene zadarske arterije dobar primjer neutralne suvremene arhitekture s blago naglašenim mediteranskim značajkama.

Škola ljubavi i zaljubljivanja

-"Generacije i generacije su tu hodale. Kalelarga je mjesto sastajanja, očijukanja i zaljubljivanja", zaneseno pripovjeda Jurin, ističući kako je ta ulica za njega, njegovo pokoljenje i mnoga prije zapravo bila i životna škola. Ponajprije škola za ljubav i zaljubljivanje.

U jednoj novinskoj reportaži (Zadarski list, br. 795. Godina 7. Zadar, 23. Studenoga 2000.) Tomislava Marijana Bilosnića uoči Blagdana sv. Krševana, zaštitnika Zadra, poznati arheolog dr. Zdenko Brusić govoreći o Kalelargi potvrđuje: - „Za moje mladosti sve ljubavi Zadra počele su i završile na Kalelargi." Brusić nastavlja pojašnjavajući:- " Bilo je tako da se svatko držao svoje grupe, svoje klase, i điravalo po ulici, muški zasebno i žene zasebno, nikad ne prelazeći s jedne na drugu stranu. Kad bi već bio kakve sreće da nađeš ljubav svog života, mogao si s njom i u društvu njezine priijateljice napraviti đir po Kalelargi. Druga je faza bila da možete đirati i sami zajedno, treća da je ispratiš s Kalelarge, četvrta do nekog arbanaškog ili stanarskog vrta, a u petoj, završnoj, Bog te čuvao."

Koliko li je tek neiskusnih mladića i djevojaka, nakon prvog poljupca ukradenog na nekoj od klupa u parkiću uz Novu rivu ili u „škuribandi" Muraja, svoju simpatiju već sutradan, za večernje šetnje Kalelargom, ugledalo kako za ruku držimdrugog ili drugu.

„Bilo bi sutra zadirkivanja u školi, ne boj se", smije se Jurin.

Najintimnije tajne

Sve što se u Zadru događalo ili se tek ima dogoditi najprije se saznavalo na Kalelargi- tko, s kime, zašto i gdje. Tu se oblikuje lokalno javno mnijenje, ali bistre i svjetske teme, od mode i sporta do politike. Kalelargi se povjeravaju sve, pa i najintimnije tajne. Za Zadrane ona je puno više od pukog korza: filozofija, stil života, svetinja. Moglo bi se kazati i čudotvorka, jer ona će stidljivu bodulicu pristiglu s otoka zadarskog arhipelaga, kao i rumenu vlajnu iz zadarskog zaleđa, Podgoraja, Bukovice i Ravnih kotara u vrlo kratkom roku naučiti gracioznom hodu, šminki, koketiranju i svim drugim gospodskim manirama. Od seljanke napravit će kontesu. Naučiti je što obući, nositi i kako se ponašati u svakoj situaciji i prigodi, biti svoja, a znati pripadati.

 Možda i zbog Kalelarge svaka Zadranka ne želi biti samo lijepa nego i posebna.

„Te se žene zadivljujuće ukrašavaju", primijetio je još 1486. Konrad von Gruneberg, hodočasnik u Svetu zemlju.

Masovne šetnje Kalelargom kulminirale su od polovine šezdesetih do sredine osamdesetih. Iz vremena pojave prvih pljesnjaka i „visova" pamte se izlasci u tada omiljene kafiće na Kalelargi. Srednjoškolska mladež okupljala se u kultnoj Mimozi, a malo stariji u Forumu, Kompasu. Preko vikenda i neradnim danima tu bi se od jutra pila kava i pjevale pjesme. Danas nažalost pokojni pjesnik i novinar Dragutin Herenda pripovjedao je kako je kao gimnazijalac ispred Kompasa prodavao razglednice. Ispred kazališta i u okolnim portunima klape Zadar, Foša, Donat, poslije Jadera, Maraska i druge pjevale bi gdjegdje i po cijeli dan, a navečer svi zajedno, i konobari, pjevači, gosti i prodavači razglednica, znali su otići najprije na Novu rivu, a potom i zanoćiti, najčešće kod ondašnjeg Roka u Vruljicu, da bi se ujutro svatko vratio na svoje mjesto, na Kalelargu.

Nema više šetača, samo prolaznici

- „Sve je manje spontanog okupljanja, pjesme i druženja", kaže Ante Ivić. Klape i sada pjevaju na ulici, ali uglavnom samo za fešta tijekom turističke sezone i u organizaciji Turističke zajednice. Pomalo i Kalelarga gubi dimenziju spontanosti i opuštenosti ili, kako govori šjor Ivić, „sve je manje šetača, sve više prolaznika". Nema više ni Centrala. - „Posljedice Domovinskog rata i poraća dolaze na naplatu. Izgubili smo nekoliko generacija, izgubili smo duh", govori Neven Stojaković, urbani scenograf koji je svojedobno bio obnovio i preporodio Central. Duh se gradu, govorio je on, vraća kroz kavane.

Dok sjedimo i gledamo prolaznike Kalelargom ne mogu se oteti dojmu da u sadašnjem tranzicijskom Zadru ima neke pretjerane nabreklosti, poduzetničkog nemira i svojevrsnoga tjeskobnog kolektivnog grča. Isto, možda i više negoli u drugim hrvatskim gradovima zatečenim ratom i burnim promjenama od devedesetih naovamo. Osjećaj nemira sve siromašnijeg puka i, s druge strane pomalo poremećena pohlepa pojedinaca za materijalnim dobrima.

- „Zadar se pretvorio u poslovni prostor. Na Kalelargu se dolazi po inerciji", govori pomalo rezignirano Stojaković.

Daleko od sjaja i blještavila

Ni zadarski arhitekt, urbolog Ivan Oštrić nije ravnodušan što glavna arterija povijesne jezgre grada pomalo postaje mjestom ulične trgovine. Poslovnice banaka, fast food trgovine, miris peciva i pica.. Jeftina uličana "gastronomija" osobito tijekom ljetnih mjeseci, dok zimi, ona tzv. Blagdanska, namijenjena potrošačkom porivu domaćeg pučanstva, „nastupa" u prvim danim adventa, a završava posljednjim danom pokladnih fešta.

Ulična trgovina i gastronomija štanderskog asortimana. - „Za matični ambijent odviše iritirajuće, za povijesni grad dovoljno ponižavajuće", upozoravo je Oštrić.

On nije jedini koji promišlja grad i njegove vrijednosti.

Poduzetnici misle kako je sve jednostavno: na Poluotoku produžiti radno vrijeme lokala i trgovina zimi do ponoći, ljeti do pet-šest ujutro i „sve će doći na svoje". Doći će kapital, a s njime i luksuzne trgovine, vrhunski restorani, sjaj i blještavilo koji će opet masovno privući ljude u grad, na Poluotok i na Kalelargu. Gradonačelnik govori o projektu Vrata grada i da će od Zadra napraviti Monte Carlo. Planovi, priče..Pričamo priče, a vrijeme neumorno ide, rekao bi pokojni Tomislav Ivčić.

IAM ERAT. Već bijaše, rekao je još Porfirogenet. Zadar prije Rima, Kalelarga prije Zadra.

(Kraj)

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno