Na EP-u u Poljskoj trebamo do medalje

Vjerujem da je reprezentacija sazrela za nešto više. Imamo kvalitetu, dobru ekipu i odličan stručni stožer. Optimist sam i mislim da bismo na EP-u u Poljskoj trebali do medalje. Dugo vremena nas nije bilo nigdje, želio bih da se hrvatska košarka vrati tamo gdje joj je mjesto – kaže Banić

Ponajbolji zadarski košarkaš na privremenom radu u inozemstvu sigurno je Marko Banić. Iako je s nepunom 21 godinom napustio Zadar, Banić je u vrlo kratko vrijeme postao igrač bez kojega u Bilbau ne mogu. Napornim je radom osigurao i status reprezentativca, a posebno je priznanje dobio ove sezone kada je uz Todora Gečevskoga, Sandra Nicevića, Boštjana Nachbara i Mindaugasa Lukauskisa uvršten u drugu petorku Eurocupa, odnosno najbolju europsku petorku. Trenutačno je na odmoru u rodnom gradu sa suprugom i kćeri.
– Osjećamo se prekrasno nakon rođenja kćeri. Preponosni smo roditelji i provodimo najljepše trenutke u životu. Teško je i povjerovati koliko te može promijeniti i koliko ti sreće može donijeti tako malo ljudsko biće – započeo je Banić, pa razgovor okrenuo pod obruče:
– Otišao sam vrlo mlad u Španjolsku. Bilo mi je zaista teško s 21 godinom u tako snažnom natjecanju poput španjolske ACB lige. Trebalo mi je dosta vremena da se prilagodim, ali uz pomoć tadašnje djevojke, odnosno današnje supruge, obitelji i suigrača uspio sam. Tako sam došao do ovoga gdje sam sada – govori Banić.
Doimate se zadovoljni svime u Španjolskoj.
– Španjolska je meni “obećana zemlja”. Još u mladim danima mi je bila želja otići tamo i okušati se u najjačoj ligi u Europi. Što se tiče države, imaju izvrsne uvjete. Standard je vrlo visok, ljudi su jako dobri, pogotovo u Bilbau. Prihvatili su me kao da sam tamo rođen. Njima u Baskiji je odlično. Plaće su redovite i u principu su zadovoljni. Imaju manje poreze i još neke privilegije. Zaista se ne mogu ni na što požaliti. Već sam četiri godine tamo i uvjerio sam se da žive “kao bubreg u loju”. Stvarno je lijepo.
Odlična sezona
Četiri ste godine u Bilbau. Vidite li se u nekom drugom klubu ili planirate ostati?
– Kada provedeš četiri godine u jednoj momčadi, teško ti je zamisliti sebe negdje drugdje. Možda sam zaslužio napraviti korak naprijed i okušati se u boljoj momčadi, što mi je želja, pogotovo igranje u Euroligi. Želim to već duže vrijeme. No, blizu sam ostanka. Vidjet ćemo, treba pričekati. Trenutačno sam uzeo mali odmor kako bih se posvetio supruzi, kćeri, obitelji i prijateljima. Rješavanje klupskoga statusa još će pričekati. Nema konkretnih ponuda. Iskreno, ni ne razmišljam uopće o tome. Sve u svoje vrijeme, sve će se saznati.
U ovoj sezoni jedva ste se progurali u doigravanje. Bilbao je imao težak zadatak. Kao osma momčad išli ste na prvoplasiranu TAU Ceramicu i na kraju ispali.
– Sezona je bila odlična, ostvarili smo više nego što smo mislili da možemo. U sezoni prije ove smo ušli u doigravanje i izborili nastup u Eurocupu, što je veliki doseg za Bilbao koji je tek pet godina u ACB ligi. Ove sezone bili smo pod nekakvim opterećenjem zbog ostvarenog u sezoni prije. Dio sezone zaista smo igrali loše, ali kada smo vidjeli da tako ne možemo naprijed, zaboravili smo na to, zaigrali opušteno i ostvarili ciljeve. U prvoj sezoni u Eurocupu došli smo na Final Eight u Torinu i prošli u polufinale. To je za klub kakav je Bilbao Basketa veliki uspjeh. Na kraju krajeva, ušli smo u doigravanje, odnosno “ugurali” se tamo. Borba za ulazak u doigravanje bila je vrlo neizvjesna. Stoga sam prezadovoljan, kako svojom igrom, tako i igrom kluba. I navijači i ljudi iz kluba su, također, zadovoljni.
U prvoj utakmici četvrtfinala doigravanja imali ste priliku za pobjedu, ali TAU Ceramica se u drugom poluvremenu vratila u susret i na kraju pobijedila u svojoj dvorani u Vitoriji.
– Imali smo šansu, ali momčad nije vjerovala da može pobijediti TAU. Oni su bili zreli za poraz. Nisu se snašli, a mi smo odigrali vrlo agresivno i iznimno kvalitetno. Na poluvremenu vodili smo 15 razlike. Dovoljno govori činjenica da je TAU na svom parketu u Vitoriji u ACB ligi izgubila samo četiri susreta. Ipak je to realnost – TAU je jedna od najjačih momčadi u Europi, a za nas je i ulazak u doigravanje bio uspjeh.
Zadar i Cibona
Kako je bilo u dresu Bilbaa igrati baskijski derbi?
– Svaki derbi je poseban. Kada igramo u Bilbau, nastupamo u velikoj dvorani koja prima od 12 do 15 tisuća ljudi. Svaki derbi ima svoje draži, a posebno oni u doigravanju. U doigravanju ili Kupu kralja kada smo igrali protiv njih su bile zaista posebne utakmice. Atmosfera je kao u finalu svjetskog prvenstva. Rivalstvo je iznimno veliko.
Neizbježna tema u razgovoru s Markom Banićem zadarski su dani.
– To su mi najljepši dani i vrlo rado ih se prisjećam. Vrlo se rado prisjećam derbija s Cibonom, jer svi znamo što igraču Zadra znače utakmice protiv Cibone, pogotovo ako si rođen u Zadru. Najljepše košarkaške dane, bez sumnje, proveo sam u Zadru. Tada sam se igrao košarke, a danas je to posao. Na vratima svoje spavaće sobe imao sam napisane ciljeve koje želim ostvariti u karijeri. I ostvario sam ih. Bila mi je želja ući u prvu momčad Zadra, a na kraju smo osvojili titulu prvaka nakon 19 godina. Bio sam presretan. Nakon toga odlučio sam da trebam otići, jer sam Zadar prerastao. Mislim da sam donio dobru odluku.
Možete li usporediti igranje vani i kod kuće?
– Sve je drukčije. Domaće igrače vani najviše cijene. Vrlo su pedantni i korektni. Plaće stižu u dan i dovoljno govori to što uopće ne trebaš provjeravati je li plaća stigla. Bilbao je mali klub i treba pričekati da neki detalji “sjednu” na svoje mjesto. Tek su pet godina u ACB ligi. No, imaju potencijala i prostora za napredak.
Ove ste sezone na utakmici četvrtfinala Eurocupa u Torinu imali priliku prviput zaigrati protiv Zadra.
– Bilo je čudno igrati protiv svoga kluba. Tornado je oduševio ne samo mene, nego i sve Baskijce zbog konstantnog navijanja, svih 40 minuta. Bilo je to čudno iskustvo, iako mi je bilo lijepo vidjeti ljude iz svoga grada, koji su ovoga puta bili na suprotnoj strani.
Ostvareni ciljevi
Ove sezone ste ostvarili još jedan cilj, odlazak na Olimpijske igre u Peking.
– Vrhunac karijere svakog sportaša je nastup na olimpijskim igrama. Meni je bio san izaći na službeno predstavljanje svih zemalja. Bio sam zaista presretan, to je bila velika čast i iskustvo za mene. Nikada to neću zaboraviti.
Je li Hrvatska mogla napraviti više?
– Svake godine ponavljam isto, upornost će se na kraju, valjda, isplatiti. Nastupi na Olimpijskim igrama i na Europskom prvenstvu u Španjolskoj bili su nam velika iskustva. Vjerujem da je momčad sazrela za nešto više. Imamo kvalitetu, dobru momčad i odličan stručni stožer. Mišljena sam da su to preduvjeti za napraviti rezultat. Optimist sam. Ovoga ljeta bismo po mom mišljenju trebali do medalje, šo mi je, također, velika želja, osvojiti nešto s reprezentacijom. Dugo vremena nas nije bilo nigdje, želio bih da se hrvatska košarka vrati tamo gdje joj je mjesto. Mnogi su igrači u drugim reprezentacijama otkazali svoje nastupe, pa nam se stvorila prilika koju trebamo iskoristiti. Vjerujem u naše sposobnosti i bez tih otkaza bismo bili u borbi za medalju. Imamo kapacitet da iskoristimo tu šansu koja će nam se sigurno ukazati.
Nakon što ste ovoliko nahvalili Španjolsku i njenu košarku, realno je očekivati da ćete svoju budućnost vezati uz neku momčad iz najbolje lige u Europi.
– Meni je od malih nogu san bio Real Madrid, želja mi je to iz djetinjstva. Uostalom, to sam već spomenuo mnogo puta i ostajem pri tome. Prioritet mi je Španjolska. Bilo koji klub na euroligaškoj razini u kojem se ja mogu vidjeti dolazi u obzir. Neću trčati za novcima. Dobro ću sagledati situaciju i procijeniti. Ne dolazi obzir odlazak u neki klub u kojem bih sjedio na klupi. To sebi više neću dopustiti u karijeri. U svakom slučaju, Španjolska je prioritet. Upoznao sam zemlju, naučio sam jezik i tamo se osjećam kao kod kuće. No, ako dođe zanimljiva ponuda izvan Španjolske, sigurno ću je razmotriti.
Za kraj Banić je želio napomenuti:
– “Zadarska dica” su pod povećalom i najviše ih se kritizira. Bilo bi mi drago da ih dečki iz Tornada, koje ja volim i cijenim, još više podrže. Zaista im nije lako. Znam to jer sam i sam bio u istoj situaciji. Rok Stipčević, Toni Prostran i ostali su pod povećalom mnogo više od ostalih. Tu “zadarsku dicu” trebamo čuvati. Uvjerio sam se u Bilbau koliko se cijene domaći igrači, samo je kod nas drukčije. Volio bih da se to promijeni i da publika počne više cijeniti domaće igrače.

 U KONTAKTU SA ŠANGOM

Jeste li u kontaktu s nekim iz sadašnje momčadi Zadra?
– U kontaktu sam s trenerom Jurom Šangom s kojim individualno radim. S njim imam izvrstan odnos. Odlično se slažemo, poštujem ga i kao trenera i kao čovjeka. Jedino s njim imam nekakve kontakte. Naravno da pratim sva događanja. Pratim preko glasila, a otac i brat me redovito obavještavaju. Jako dobro sam upućen u zbivanja u Zadru, ipak je to moj klub. Živim s njim, iako nisam u Zadru.

 ANDERSON NE BI ŠTETIO

U glasilima je nedavno puno prašine podignula vijest da bi Cibonin Amerikanac Alan Anderson mogao zaigrati za reprezentaciju Hrvatske. Ta mogućnost je kasnije otklonjena, ali sigurno ste sa suigračima iz najbolje nacionalne momčadi razgovarali o tome.
– Nedavno sam u novinama pročitao da bi bilo dobro da Anderson bude košarkaški Eduardo da Silva. Na toj poziciji nam nedostaje takav igrač, “ubojica”. Gledao sam ga nekoliko puta i zaista me oduševio svojom igrom. Igrač njegova profila je prijeko potreban našoj reprezentaciji. Ukoliko nam može pomoći, a sigurno može, što se mene tiče je dobrodošao. Mislim da bi svatko trebao tako razmišljati.
Je li problem bio u tome što bi Anderson možda narušio sklad u reprezentaciji?
– Ne, uopće se ne treba bojati toga. Jasmin Repeša je dovoljno kvalitetan trener da svih uklopi u sustav. Držim da bi se Anderson dobro uklopio i da bi nam puno pomogao.

 DANAS JE KOŠARKA PUNO BRŽA NEGO PRIJE

Odgovara li vam više današnja košarka u kojoj se više pazi na obranu ili nekadašnja kada se više orijentiralo na napad?
– To su drukčiji načini igre. Danas se dosta pažnje poklanja obrani, više se taktizira i igra se puno čvršće. Naglasak je na fizičkoj igri. Meni se više sviđa današnja košarka. Igra je puno brža nego prije, pogotovo u Španjolskoj na čiju sam se košarku naviknuo. Igra se vrlo brzo s puno kontri. To mi se jako sviđa.

 PONOSAN NA BRATA EMILIJA

Sigurno ste pratili nastupe svoga brata Emilija koji je s kadetima Zadra osvojio Prvenstvo Hrvatske.
– Bio sam ponosan, jako mi je drago zbog njega i njegovih suigrača. Osvajanje titule kadetskog prvaka države sigurno je prekrasno. Borili su se i prikazali tipičan zadarski stil igre, no moram reći da me jedna stvar zasmetala. Ne želim omalovažiti nagradu Roku Jurlini, ali ako netko zabije 26 poena u polufinalu i 22 u finalu onda bi on po nekim normalnim kriterijima trebao biti najbolji igrač. Ne znam po kojim kriterijima žiri bira najboljeg igrača. S druge strane mi je ipak drago zbog Jurline koji mi se čini jako dobar dečko i veliki talent.
Možemo li onda ubrzo očekivati još jednoga Banića u dresu seniora Zadra?
– On je pokazao sve preduvjete za to. Sve ovisi o njemu, mora još puno raditi. Ima mnogo nedostataka na kojima mora raditi. To je i normalno s obzirom da je mlad. Sviđa mi se što ima dozu sportske drskosti i što razumije košarku. Ako se sve posloži kako treba, možemo očekivati još jednoga Banića u seniorima.
Je li realno da Zadar kao najbolja kadetska momčad u Hrvatskoj ne daje nijednog kadetskog reprezentativca?
– To mi je smiješno. Moram se osvrnuti na izjavu Vlade Vanjaka koji je rekao da ti momci nemaju kvalitetu. Tom izjavom je taj čovjek pokazao da su njegove košarkaške sposobnosti upitne. Ne možeš reći da u kadetskim prvacima Hrvatske nema potencijala za reprezentaciju. No, to su neke druge stvari. Čudno mi je da netko iz Zadra ne gura Zadrane. Moram dati primjer Joška Pulje, jer kada je on bio u reprezentaciji, uvijek bi bilo pet-šest nas Zadrana. Uvijek bi nas pozivao, gurao i uvijek bismo imali poseban status. Kod gospodina Vanjaka su neki drugi interesi. Smatram da nije realan, pogotovo za nekoga tko je toliko godina u košarci. Nije u pitanju kvaliteta kadeta Zadra, nego njegova stručnost.

 BANIĆEV NAJ

Najbolji igrač svih vremena: Michael Jordan
Trenutačno najbolji igrač: Dirk Nowitzki
Najbolji strani klub: Real Madrid
Najbolja utakmica: 5. finalna utakmica 2005. godine Zadar – Cibona
Najdraže piće: sok od jabuke
Najdraže jelo: špageti bolonjeze
Mana: brzopletost
Vrlina: poštenje, iako ne volim govoriti o sebi
Najdraži film: Nemam najdraži film, ali najdraža serija mi je Seinfeld
Najdraža glazbena skupina: U2
Najdraži automobil: Moj Audi RS6
Najdraži trenutak u životu: Vjenčanje sa suprugom i rođenje kćeri
Najdraža pobjeda: Nad Cibonom u 5. finalnoj utakmici kada smo osvojili titulu nakon 19 godina
Najteži poraz: Od Španjolske kojim smo neslavno završili nastup na Olimpijadi