Zbogom previsokim ugovorima!

Bude li dosljednosti, u praksi bi se trebalo dogoditi to da u momčadi Zadra više neće biti takvih igrača čiji su (prethodni) ugovori po stavu onih koji klub vode – previsoki

Dok je trajao niz završnih utakmica za naslov hrvatskog prvaka, u Zadru su tu i tamo izgovorili rečenicu – dvije iz čega se dalo razabrati da već neko vrijeme traju aktivnosti u sklopu programa bliske budućnosti. Drugim riječima, da se radi na tomu kako sastaviti momčad u novčanim gabaritima koji će granične točke imati na realnosti.
Johnson i Gečevski
Prevedeno na svakodnevni i svakom razumljiv izričaj to bi imalo značiti da će se u sljedećoj sezoni noge ispružiti onoliko koliko je dugačak lancun. Takvu orijentaciju najavili su članovi četveročlanoga povjerenstva koje vodi klub, a potkrijepio je i Zmago Sagadin samo dan nakon četvrte finalne utakmice s Cibonom. Bude li dosljednosti, u praksi bi se trebalo dogoditi to da u momčadi Zadra više neće biti takvih igrača čiji su (prethodni) ugovori po stavu onih koji klub vode – previsoki. Termin previsoki zasad moramo uzeti uvjetno jer je pitanje: što to je ili nije previsoko na tržištu u odnosu na ono što Zadar, kako kažu, ubuduće (ne)će moći plaćati? Realno, u Zadru više ne bismo tako gledali Jubyja Johnsona i Todora Gečevskoga jer su obojica: a) završili ugovorne obveze, b) imala po sadašnjem klupskom stavu previsoke ugovore, a da bi im takvi i ostali. Nitko više nije nikoga spominjao u tom kontekstu, ali je Sagadin nedvosmisleno najavio da će dio igrača čiji su ugovori vrijedeći doći u postupak preispitivanja, što bi moglo dovesti ili do odlaska takvih igrača budu li nezadovoljni ili do njihova ostanka pod drugačijim uvjetima. Taksativno, može se reći da u skupini igrača s takvim ugovorima, podložnima mogućim promjenama, jesu brojni igrači, od Perića, Rančića, Stipčevića, Ružića… Oni koji smatraju da su dovoljno upoznali Sagadinovu filozofiju, drže da će on pokušati svakako zadržati Vladimera Boisu i Marka Cara, možda i Jeru Macuru.
Za razliku od vremena u kojemu je momčad slagao, recimo Aco Petrović, sad bi praksa trebala biti drugačija. Tako je barem najavljeno. Trenutačno klupsko vodstvo (ono će to biti do najavljene skupštine 19. lipnja) i Sagadin usuglasili su ad hoc projekt snimanja mnoštva igrača, procjenjivanja njihovih trenutačnih sposobnosti i mogućnosti, a završni bi čin trebala biti odluka jesu li određeni igrači za Zadar ili nisu. S tim da ‘jesu’ pod najmanje dva uvjeta – kvaliteta i cijena. Petrović je, ali ne samo on, bio u situaciji da momčad slaže klasičnom kupovinom onih igrača čiji je profil i kalibar bio po njegovu (dobrim dijelom i po Gierginom) ukusu, a za cijenu je prst bio usmjeren prema upravi koja je uglavnom sve to prihvaćala. I u Sagadinovo vrijeme bilo se pribjeglo takvoj praksi (Boisa, Farmer), ali je jedan otišao, drugi je ostao, dok Cara možemo smatrati igračem koji je na tržišnoj skali po cijeni bio relativno nisko.
Ključ je NLB liga
Ukratko, Sagadin se upustio u veoma zahtjevan, odgovoran (koliko i rizičan, vidjet će se) i naporan posao s ciljem da u određenoj, relativno malobrojnoj, skupini igrača koja će prodefilirati pred njim i njegovim suradnicima, nađe dovoljno pojedinaca za upotpunjavanje momčadi. Pri čemu se treba držati određenih kriterija i na koncu, a to je zapravo sukus i najbitnije je, da tako složena momčad ima kvalitetu koja bi u svoj svojoj punini jamčila ostvarenje sportskih ciljeva za sljedeću sezonu. Prvi, temeljni sportski cilj svakako je isti onaj koji je to bio i za netom završenu sezonu. Učiniti najviše moguće u NLB ligi, to jest najmanje biti među četiri momčadi koje će na završni turnir.