Ispod dresa tabula rasa

ZAŠTO ONI SKIDAJU DRES?
Evo, sada kada su naši nogometaši  konačno, jedva nekako, uspjeli pobijediti  Gruziju, dok normalni ljudi slave tu  pobjedu, ja razmišljam o sasvim drugim  stvarima. Razmišljam o tome na koji  način naši proslavljaju postignuti gol.  Zašto oni skidaju majicu i trče kao muhe  bez glave? Zalete se nevjerojatnom brzinom (bilo bi dobro kada bi s jednakim  žarom trčali i za vrijeme utakmice) i istog momenta trgaju  majicu sa sebe.  Što im smeta ta majica? Sad, ja bih  razumio da na „podmajici” stoji neki inteligentan natpis,  nešto protiv rata i nasilja, ili da se izražava neki stav ili  filozofija (ili ne daj bože nešto politički, jer ljudi koji toliko  zarađuju zbilja ne bi trebali nametati svoja politička  uvjerenja), ali na majici ne piše ništa. Ništa. Bijela majica.  A možda je njima vruće, pa koriste priliku da se malo  rashlade. Da nema te “podmajice”, moglo bi se zaključiti  da se žele podičiti “runjavim” prsima, ali  – ima je. Netko će  reći da pretjerujem, ali možda imaju nešto podsvjesno  protiv dresa kad ga tako rezolutno skidaju? A možda je to  samo početak. Možda uskoro, na radost ženskog dijela  publike, krenu skidati i ostatak odjeće? U svakom slučaju  – vrlo neobično, ali i glupo s obzirom da se za taj striptiz  dobiva i žuti karton.
NAJDULJA REKLAMA U POVIJESTI
Reklame na privatnim televizijama obično preskačem i  idem do kuhinje po neku hranu, ali ova je trajala i trajala,  toliko da sam mislio da nema kraja, jer su stalno ponavljali  isto, pa je izgledalo kao da preskače gramofonska igla.  Magnetski remen doktora Levinea je nekakav remenčić  koji se stavlja ispod koljenskog zgloba, a liječi sve; bol  nestaje, vraća se pokretljivost,  čovjek se pomladi dvadesetak godina i samo je nedostajalo da kažu kako  obnavlja zglobne plohe poslije uznapredovale artroze  koljena. Vidjeli smo u kratkom kadru, jednog drhtavog  starca koji nešto kao telefonira, a to je naravno, stari i  mudri dr. Levine koji je izmislio to nevjerojatno čudo.  Jedino nismo čuli ono uobičajeno “da ova spravica inače  košta pet miliona kuna, ali je mi nećemo dobiti ni za  milion, ni za petsto tisuća, već za samo 99 kuna, a ako  naručite odmah, na poklon dobivate stan, jahtu i vikendicu   na moru”. Ah, koja dobra prilika. Odmah naručujem pet  komada, a onda se idem upisati kod neurokirurga koji će  mi morati rekonstruirati peronealni živac koji će ovaj  pojasić upropastiti svojim pritiskom.
ZAŠTO NE IDEM NA KVIZ?
Zbilja, zašto ne idem na kviz? Na kviz ne idem iz istog  razloga zbog kojeg više ne pišem za dječje festivale. Ne  želim kvariti postignuto. Naime, uvijek pobjeđujem, a  moglo bi se dogoditi da jednom ne pobijedim, pa bih  pokvario prosjek. Ali, iako sam se nekoliko puta pokušao  ubaciti na “Miljunaša”, na ovaj kviz “Jedan protiv sto” ne  bih išao ni da me mole. A zašto? Zato što je teško u vražju  mater. U “Miljunašu” je svatko tko je pročitao dvije knjige  mogao s malo pameti doći do onih 32 tisuće, ali ovdje ne.  I ništa ne pomaže što možeš birati teme. Što god izabereš  pita te nešto sasvim drugo, jer je sve to nekako  zakukuljeno i zamumuljeno i možeš se samo osramotiti.  Evo, čak i ja ovako pametan i super, obrazovan ponekad,  nikada nisam čuo o tome što pitaju.
Ali nešto je tu drugo zanimljivo; onih sto koji su gore na  tribini. Toliko je očigledno da se međusobno domunđavaju  i dogovaraju, da mi nije jasno kako to organizator trpi.  Kada ispadaju, ispadaju dva reda odjednom. I obrnuto.  Jedan zna, zna njih deset oko njega. Otvoreno se  došaptavaju i dovikuju. S druge strane, odlično je ono kada  na neko glupo pitanje ti jedini ne znaš odgovor, Tarik to  naglasi, a reflektor te obasja tako da svi vide da si ti onaj  jedini koji ne zna. Neka, hvala.
ZLOČIN I KAZNA
Evo, na kraju i jedna vesela vijest; Vlatka Markovića  odrapili su za10.000 eura po džepu. U prvo vrijeme nisam  ni shvatio zašto, jer je toliko toga zbog čega se nogometni  funkcioner danas može kazniti, da je izbor zbilja širok. A  on je kažnjen jer je nešto vrijeđao homoseksualne  nogometaše ili tako nekako. Nisam baš razumio, ali onda  sam se sjetio na koji način taj čovjek razgovara sa  predstavnicima medija. Toliko bahatosti, arogancije, samodopadnosti, i da ne nabrajam dalje, rijetko se može  susresti na jednom mjestu.
S druge strane, sjećam se one njegove legendarne izjave  (ovo sam pisao više puta, ali što ću kad me nervira) da je  pravedno da suci kradu u korist Dinama jer je to  “najkatoličkiji” klub u zemlji. I onda pomislim; evo, neka  sada neki moj prijatelj opljačka banku i uhvate ga, a ja  onda napišem kako je taj moj prijatelj lopov najveći  katolik kojeg poznajem, i da nema veze što krade, jer je on  katolik. Vjerujem da se ne bih ugodno proveo. Zato ovim  putem podsjećam našu crkvu da bi mogli i oni kazniti  Markovića s desetak tisuća eura zbog blasfemije i  ismijavanja i vrijeđanja vjerskih osjećaja građana. Bar  ovog dijela građanstva koji ponekad malo i razmišlja.  Problem je samo u tome što dotičnog gospodina nije  kaznio hrvatski sud nego UEFA. To samo po sebi govori  puno.
[email protected]