Život kako ga vide Veloiška, Maloiška, Amerikanka i Vlahinja

Predstavu su iznijeli sama autorica teksta Ana Trninić koja je nosila čak tri uloge, te s dvije uloge njezina kolegica Maja Marijan. Uz njih su igrali Milivoj Škorlić, Željko Cvitanović, Joško Josip Marušić, Petar Marijan i Bruna Štokov

Dvorana novoga zadarskog Kazališta lutaka bila je premala da u nju stanu svi koji su željeli preksinoć pogledati najnoviju predstavu iških amatera “Iške vježbe stilske”. Ispred kazališta je ostalo na desetine ljudi, razočaranih što nisu mogli doći do ulaznica jer su sve bile rasprodane, do posljednjeg mjesta. A oni koji su predstavu gledali bili su oduševljeni, jer su im članovi veloiškoga KUD-a Sloga još jedanput pokazali da znaju glumiti i da je i ovaj najnoviji duhoviti tekst spisateljice Ane Trninić ono što razumije svaki otočanin. Predstavu su iznijeli sama autorica teksta Ana Trninić koja je nosila čak tri uloge, te s dvije uloge njezina kolegica Maja Marijan. Uz njih su igrali Milivoj Škorlić, Željko Cvitanović, Joško Josip Marušić, Petar Marijan i Bruna Štokov. Nastupila je između “činova” i na kraju predstave Slogova klapa Slanac, pjevajući uz brodski šank isto onako kako se to nekad i pjevalo u vezi za doma. Sve je to izrežirao naš poznati glumac i redatelj Mirko Šatalić.
Ova iška predstava je rađena u stilu poznatih “Stilskih vježbi”, o istome događaju “u svome stilu”  govori pet različitih osoba. U ovome iškom slučaju to su uobičajene putnice na redovnoj pruzi Zadar – Iž, njih pet, Veloiška, Malošika, Zagrepčanka, Amerikanka i Vlahinja. One su, naravno pojedinačno brodom “Lara” putovale u Zadar kako bi se opskrbile za jednu predstojeću svadbu na otoku, a usput, kako je to na našim otocima rijetkih brodskih veza i obično, morale su kupovati razne potrepštine za “pola otoka”, jer su im tako susjedi urdinali. Naravno, susreću se s nizom peripetija, zato što u gradu nije više ništa što i kako je nekad bilo.
…Samo tečeš ko muha bez glave, nider dućana, ni za kupiti lastre, špeć, šteriku, a pogotovo uljanicu, stinja, motiku, sunpur, oli medecinu za suside. Prije si sve moga kupiti kod Vice na Kalelargi, oli kod Jelice na četire kantunoh, oli u željezariji kod suda, a sada za to treba potegnuti vani grada, skoro sve do Murvice… Tako otprilike su svaka na svome dijalektu pripovjedale putujući “Larom” prema Ižu jedna Veloiška, pa Maloiška, ali i Zagrepčanka koja ima vikendicu na Ižu, a koja na sve gleda s visoka, poput snoba. Slično i Amerikanka, koja je došla u posjet rodnom otoku, ali sve ovdje uspoređuje s životom “u Meriki”. Na kraju putuje i Vlahinja, žena iz zaleđa Zadra, udana na Iž, prigovara svom mužu Bodulu, ali ipak voli ovaj otok.
Veloižani su pokazali još jedanput da imaju dugu tradiciju umjetničkoga amaterizma, da su po tome svakako vodeći na cijelome zadarskom području. Predstava “Iške vježbe stilske” je oduševila zadarsku publiku, kojoj su obećali barem još jedan nastup u Zadru, naravno da bi ih mogli vidjeti i oni što su ovoga puta ostali iza vrata.