Tadić: Jedva čekam svirati mladima u napuštenoj vojarni!

Slika korisnika admin
Autor: 

Pod sloganom ...jer glazba oplemenjuje! Koncertni je ured Zadar Zadranima i gostima grada u ovoj sezoni priuštio više od 35 događanja - koncerte, predavanja, glazbene rasprave, radionice. Sezonu nakon nastupa brojnih hrvatskih i inozemnih glazbenika i ansambala, među kojima valja izdvojiti Zbor HRT-a, Lovru Pogorelića, Ereza Ofera, Elisavetu Bluminu, a u okviru otvaranja Kneževe palače nastup svjetski priznatog kontratenora Andreasa Scholla i lutnjista Edina Karamazova, zaokružit će nastupim gitarista svjetskog glasa - Miroslava Tadića.

Tadić večeras u 20 sati nastupa u crkvi svetog Nikole. Izvest će program pod nazivom Tužbalice, igre i uspavanke. Radi se o folklornim napjevima s područja šireg Balkana, koje on majstorski aranžira te u kojima koketira s brojnim glazbenim stilovima.

No, ovaj gitarist nastupa i dan kasnije u Zadru i to na manifestaciji KvartArt - Voštarnica. Tamo će na molbu Koncertnog ureda Zadar koji također sudjeluje u programskoj i produkcijskoj organizaciji prvog zadarskog urbanog festivala, održati koncert usmjeren prema mlađoj populaciji sutra u 21 sat.

- Miroslav Tadić s oduševljenjem je prihvatio nastup na Kvartartu. Odlučio je održati sasvim drugačiji koncert u odnosu na onaj u crkvi sv. Nikole. Kao vrhunski gitarist on će se u Kvartu obratiti mladima - pričat će o gitari, sviranju, vježbanju, miješanju stilova i svoje motivacijsko predavanje oplemeniti glazbom, rekla nam je Dina Bušić, ravnateljica Koncertnog ureda Zadar

Gošća će mu na tom koncertu biti Melita Ivković. Ona je profesorica u zadarskoj Glazbenoj školi Blagoje Bersa, Zadranka koja je sa svojim Zagrebačkim gitarističkim kvartetom proputovala svijet, zasigurno jedna od naših najboljih klasičnih gitaristica danas, koja plovi na dva broda paralelno - bavi se pedagoškim radom i redovito koncertira, a Zadar ima sreću da ga je izabrala za svoje stalno mjesto boravka.

Nepredvidljivost me veseli i inspirira

Što ćemo čuti na zadarskom koncertu?

- Program koncerta pod nazivom Tužbalice, igre i uspavanke zbirka je mojih kompozicija baziranih na temama iz balkanskog folklora. Ta zbirka je živa jer se stalno proširuje i mijenja, i u svakoj skladbi ima puno improvizacije, tako da je krajnji rezultat uvijek znatno drugačiji od prethodnih verzija. Mene ta nepredvidljivost veseli i inspirira. Zato više volim najavljivati skladbe tijekom koncerta, nego se pridržavati nekog ranije određenog programa. Zadar mi je izuzetno drag i bit će mi ogromno zadovoljstvo svirati tu dva dana zaredom poslije duge pauze.

Publika pamti Vaš prvi nastup u Zadru s Vlatkom Stefanovskim...

- Ako se dobro sjećam, bilo je to krajem srpnja 2004. godine na Trgu Pet bunara. Publika je bila sjajna. U jednom trenutku je nestalo struje - razglas, svjetlo, sve je stalo. No, mi smo nastavili svirati i završili smo skladbu u mraku i potpunoj tišini, što je publika vrlo burno i toplo pozdravila. Bio je to jedan od nezaboravnih trenutaka naše dugogodišnje suradnje. Ostao mi je u sjećanju i nastup s Vlatkom i Teodosijem Spasovom nekoliko godina kasnije u Arsenalu. Ja sam iz bivše Jugoslavije otišao još kao tinejdžer, pa sam našoj glazbenoj publici bio sasvim nepoznat, sve dok nisam počeo surađivati sa Stefanovskim. Naš prvi zajednički koncert je bio 1998. godine na Skopje Jazz festivalu. On me zapravo predstavio slušateljima s mojih rodnih prostora i za to ću mu uvijek biti duboko zahvalan.

U Kaliforniji se nikada nisam osjećao strancem

U Ameriku ste došli 1979. na studij. Kako bi usporedili SAD i Kaliforniju tada i danas?

- Teško mi je praviti usporedbu jer tu živim u kontinuitetu skoro četrdeset godina, pa su promjene veoma postupne. Meni Kalifornija jako odgovara, ovdje sam stekao izvanrednu glazbenu naobrazbu i imao sam puno prostora i podrške da se razvijem kao glazbenik. A ne treba zaboraviti ni da ovdje imamo more, smokve, masline i krajobraze vrlo slične Dalmaciji, što mi i te kako godi. Pored toga, nikada se ovdje nisam osjećao kao stranac. Ljudi kojima sam okružen, a to su uglavnom umjetnici svih vrsta, iznimno su otvoreni prema raznim kulturama, religijama i pogledima na život. To je važno napomenuti danas kada službena Amerika može izgledati veoma rigidna i nazadna.

Živimo u uzbudljivom vremenu kada se iz svakog kutka svijeta, zahvaljujući dostupnosti informacija i tehnologija, pojavljuju sjajni glazbenici. S druge strane, svi oni kao da imaju sve manje publike zainteresirane za kvalitetnu glazbu. Ili nije tako?

- Uvijek je bilo mnogo sjajnih i zanimljivih glazbenika, samo nam je danas njihova glazba mnogo brže i lakše dostupna zahvaljujući tehnologiji. Ja se ne bih složio da je sve manje ljudi zainteresirano za kvalitetnu glazbu, čak naprotiv. Moje iskustvo je da ljudima sve više treba nešto ljudsko, toplo i neposredno jer su prezasićeni hrpom informacija, zvukova, slika i površnom, beznačajnom komunikacijom. Zašto bi inače došli slušati jednu akustičnu gitaru u staroj crkvi ili napuštenoj vojarni?

Na pusti otok ponio bih glazbene klasike

Što Vas od suvremenih glazbenika najviše zaintrigiralo, koju bi glazbu ponijeli sa sobom na pusti otok - u ovom slučaju Vaš omiljeni Prvić?

- Moram priznati da ne pratim previše što je aktualno u glazbi posljednjih godina. Svakoga dana sam okružen glazbom u radu sa studentima i u mojim projektima, pa se u trenucima odmora često okružim tišinom. A na pusti otok bih ponio neke klasike kao što su Cohen, Dylan, Tom Waits, Arsen... U posljednje vrijeme mi se obnovila i fascinacija muzikom Igora Stravinskog. Jako volim i stariji blues, Muddyja Watersa i ekipu, zatim flamenco, kao što je Gerardo Nunez, El Agujetas, Camaron de la Isla, Paco, Tomatito i ostali. Od lokalnih glazbenika me odavno veseli čuti Ramba Amadeusa, pa Dubiozu kolektiv, Kawasaki 3P -kad bolje razmislim, zapravo bih ponio hrpu svakojake glazbe.

Kako biste opisali svoje polje i proces umjetničkog rada, gdje se isprepliću pisana glazba i improvizacija u različitim stilovima, a oduševljava odsustvo napornog ega na koji ni vrhunski glazbenici nekad nisu imuni?

- Za mene je sve u ravnoteži - između stilova, pisane glazbe i improvizacije, znanja i intuicije. Svaka umjetnica i umjetnik traži neku svoju posebnu i osobnu ravnotežu, pa tako i ja. I ne samo u glazbi nego i u životu uopće, jer sve je povezano i mislim da naš umjetnički rad mora biti nerazdvojan od načina na koji živimo i odnosimo se prema svijetu. O samom procesu ću više pričati i na drugom zadarskom koncertu u okviru KvartArta, veseli me što će taj nastup biti sasvim nekonvencionalan i nadam se da će i publika sudjelovati sa svojim pitanjima.

Pričali smo o prostorima u kojima ću nastupati - crkva sv. Nikole je kroz povijest bila crkva, bolnica, romsko naselje i arhiv, a na KvartArtu nastupam u prostoru bivše vojarne kojeg se sada želi revitalizirati. Imao sam sreću i privilegiju nastupati u nekim od najpoznatijih svjetskih koncertnih dvorana, ali ipak mi je najdraže svirati u takvim neočekivanim prostorima s neobičnom poviješću. Pogotovo me uzbuđuje i veseli ideja obnove i revitalizacije, davanja nekog novog značenja prostoru, koji je inače mogao ostati zauvijek zapušten.

 

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno