Pomidori ispred zgrade?

Što to zapravo znači budući jestivi grad? Ne mora biti svako zemljište, svaka parcela – iznajmljena, može biti i ustupljena. Imamo primjer jednog takvog vrta u Berlinu gdje su ljudi od recikliranih materijala, posadili vrt na betonu. I to je postao vrt cijele zajednice. Onda imamo primjer jednog gradića u Velikoj Britaniji, točnije Engleskoj, pa u Havani na Kubi gdje su stanovnici počeli uzagajti hranu iz nužde – voće i povrće. Imamo i primjer jednog zajedničkog vrta na krovu jedne zgrade u Parizu, a jedan od prvih naših gradova koji je realizirao tu ideju bio je Varaždin – rekla je Gordana Dragičević iz Inicijative Parkticipacija koja je u četvrtak navečer u Multimedijalnoj dvorani zadarske Gradske knjižnice, uz Željku Jurlinu iz Eko Zadra kao domaćina, održala zanimljivu tribinu o tome kako se zelene površine naših gradova mogu pretvoriti u male, korisne vrtove.

Primjeri dobre prakse
Pokazujući fotografije i pričajući o primjerima dobre prakse kod nas i u svijetu, Dragičević je željela prisutne potaknuti na razmišljanje i osmišljavanje održivog modela uvođenja jestivih kultura u "zeleni fundus" i našeg grada te utjecati na preoblikovanje percepcije korištenja javnog prostora u skladu s idejama klimatske i društvene održivosti.
– Mi smo s vremenom u Zagrebu uspjeli senzibilizirati javnost za ovu stvar i pokazalo se da postoji interes, pa je Zagreb i kao što znate, proglešen gradom vrtova. Cilj nam je da svaki dio grada, svaka gradska četvrt dobije svoj vrt. Oko dvije tisuće obitelji u Zagrebu dobile su parcele na obrađivanje, a pokrenulo se i jako puno školskih vrtova – naglasila je Dragičević.
Naime, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić je još 2013. godine, donio odluku o provođenju projekta – Gradski vrtovi kojim se pokreće uređenje i opremanje obradivog zemljišta u vlasništvu Grada radi davanja dijela obradivog zemljišta na korištenje građanima, a u svrhu proizvodnje hrane, začinskog bilja i cvijeća za vlastite potrebe.

Organski uzgojena hrana je zdravija
– Rješenje mora biti upravo što lokalnije zadovoljavanje životnih potreba – lokalizacija, a ne globalizacija. U tome smislu gradovi, da bi bili održivi, moraju proizvoditi barem dio hrane koju trebaju. Jedna od mogućnosti su naravno, privatni vrtovi, što uključuje i balkone, terase i krovove, a druga oni društveni i javni. Osim ekološke komponente, omogućavanje individualnog uzgoja hrane u gradu ima i bitan socijalni i ekonomski učinak. U vrijeme krize i recesije uzgoj hrane je sve povoljnija alternativa kupovini u dućanima u kojima su cijene svakim danom, sve veće. Još jedna bitna korist vrtova je, naravno, psihičko i fizičko zdravlje. Organski uzgojena hrana iz vlastitog vrta je obično puno zdravija, svježija i raznolikija od kupovne, a pri radu u vrtu i u kontaktu s prirodom svi se bolje i zdravije osjećamo – zaključila je među ostalim Gordana Dragičević iz Inicijative Parkticipacija.