Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Kakve dive? Sve smo mi tri samo obične žene koje i kuhaju i peglaju i idu na tržnicu

Autor: Krešimir Bukvić

07.07.2013. 22:00
Kakve dive? Sve smo mi tri samo obične žene koje i kuhaju i peglaju i idu na tržnicu

Foto: PIXSELL



Treba imati kameno srce da ne zatreperi kad Gabi zapjeva „Kuću za ptice” ili „Pamtim samo sretne dane”. A jedan od tih sretnih očekuje nas zasigurno za nešto više od deset dana


Nakon intervjua s Radojkom Šverko i Terezom Kesovijom, koje su za čitatelje Zadarskog lista podijelile neka svoja razmišljanja o glazbi i životu, pred koncert “Dive” koji je na rasporedu 18. srpnja u Arsenalu, popričali smo i s trećom sudionicom koncerta, Gabi Novak. I treća se hrvatska glazbena diva, kao i ostale dvije, veseli skorom druženju sa zadarskom publikom, sigurna u to da nam svima skupa predstoji divna glazbena večer. Spomenute dame u projektu Dive nastupaju već tri godine, na zadovoljstvo više od 16.000 oduševljenih poklonika njihovoga glazbenog opusa. Dugi pljesak, stajaće ovacije i pozivi na bis uvriježena su praksa na svakom njihovom koncertu. Ljudi su jednostavno željni kvalitete, dobre glazbe, onog autentičnog, iskrenog odnosa na relaciji umjetnik – publika, odnosa koji je definirao karijere spomenutih pjevačica. Kako to Gabi kaže, kada su započinjale svoje karijere, nije ih vodila misao da budu, već da stvore, da kroz glazbu iznesu svoje emocije i probude tuđe. A to im je itekako uspjelo. Gabi je u hrvatsko glazbeno naslijeđe ostavila toliko glazbene dragocjenosti, tolike hitove, obilježene prije svega odnosom sa suprugom Arsenom Dedićem. Treba imati kameno srce da ne zatreperi kad Gabi zapjeva „Kuću za ptice” ili „Pamtim samo sretne dane”. A jedan od tih sretnih dana očekuje nas zasigurno za tek nešto više od deset dana.
Godinama ste ljetovali na Božavi, šibenska ste nevjesta, tu nama u susjedstvu, vi ste ovdje, u Zadru, na domaćem terenu?
– Da, mogli bismo tako reći. Za Zadar me vežu i privatne i profesionalne spone. Često sam tu nastupala, i sama, i s Arsenom, i Matijom i Ivanom Husar, u raznim kombinacijama i uvijek smo svi bili vrlo, vrlo zadovoljni. Zadarska publika je draga, puno je lijepih uspomena. Pogotovo u ovom impozantnom prostoru Arsenala, u toj jedinstvenoj dvorani u koju moje drage Tere, Radojka i ja dolazimo za desetak dana. Baš smo nedavno Arsen i ja razgovarali u jednom društvu glazbenika kako je Zadar tako napredovao u svojoj ljepoti, čistoći, u organiziranosti. Kako ste već spomenuli, Arsen i ja smo na Božavi ljetovali 22 godine, sjećam se te strašne borbe tamo na Poluotoku, na rivi, kako stići na brod, na gliser, kako se snaći u svoj toj ljetnoj prometnoj gužvi. Zadnji put, naprotiv, prije nekoliko godina, kada smo se, nakon jedne pauze, opet uputili u pravcu Božave dočekala nas je potpuno nova atmosfera, manje gužve, ljepše uređeno pristanište, novi Zadar. Neka mi se ne uvrijede moji Šibenčani, no Zadar je po mom mišljenju, napravio značajan iskorak u valorizaciji svojih potencijala na našoj obali. Raduje me stoga što ćemo Tere, Radojka i ja s našim ansamblom Ante Gele uskoro zapjevati u Arsenalu. Nadam se da će publika doći i da ćete biti zadovoljni, pripremamo jedan lijepi program koji smo do sada u sklopu ovog projekta Dive izvele 14 puta, uključujući i onaj, pred zadarski koncert, nastup u Beču.
Moram vas upitati isto pitanje kao i Terezu i Radojku, kako napraviti selekciju, što odabrati između tolikih pjesama, tolikih hitova, kako napraviti dobar izbor, ne izostaviti nešto bitno?
– Teško (smijeh)… Nas tri, nekoliko najpoznatijih pjesama svake i evo, tu su već dva sata. Ja sam u prošli utorak s Matijinim triom imala solistički koncert u Zagrebu. Bilo je divno, prekrasna glazbena večer tijekom koje sam imala priliku makar 14-15 pjesama otpjevati. Stoga, u tih 7-8 pjesama, koje mi svaka izvodimo na turneji Dive, dakako da je teško odabrati što izvesti. No mislim da smo sve tri uspjele, što vidimo po reakcijama publike, da smo dobro odabrale one pjesme koje na neki način sačinjavaju presjek naših karijera, onog najznačajnijeg što smo napravile, onoga čime smo vezali generacije, i one ozbiljnije i ove mlađe. A ti mlađi su na neki način svojevrsno iznenađenje turneje, ti mladi ljudi, kojih je bilo više nego ljudi naše generacije, te mladosti koja isto tako osjeća potrebu za onom glazbenom porukom koju im moje drage Tere i Radojka i ja možemo prenijeti. Znate, ni mladi ne misle da je sve u onome „ajmo, dižimo ruke”, suština je, kako je to dobro rekao vaš zadarski zet, Massimo, kojeg ja izuzetno cijenim, prenijeti poruku, doprijeti do nečijeg srca, nečije duše. Ta emotivna srodnost između publike i čovjeka na sceni, to je ono pravo, nije uspjeh samo napuniti dvoranu, pa meni je draže 150 pravih ljudi koji će mene svojim reakcijama, kao i ja njih dirnuti u dušu, s kojima ću ostvariti prekrasnu komunikaciju.
Ista razmišljanja o glazbi sa mnom za Zadarski list podijelile su i Radojka i Tereza. Ta strast prema glazbi istovjetna vam je. Tereza mi je rekla da se ona, kada ste vi u pitanju, uvijek naježi kada vas čuje da pjevate, posebice „Hrabre ljude”.
– Tereza i ja se godinama podržavamo, gdje god ona ima koncert u Zagrebu, evo i mene u publici kao što i evo nje gdje god ja imam koncert. Znam za „Hrabre ljude”, kaže ona meni: kad ti Gabi pjevaš „Hrabre ljude” sva se naježim, ne znam što bih ti rekla, samo bih skočila i zagrlila te. Kao što se i ja naježim kada ju čujem kao pjeva one svoje dragulje od pjesama, to se ne može zaboraviti.
Tri dive?
– Ah, to dive, to je ideja naše menadžerice, naše Katarine Komarice, koja je došla na ideju okupiti nas i tako nazvati turneju. Evo sada će biti već tri godine da nastupamo pod etiketom “Dive”, no samo etiketom, sve smo mi zapravo samo obične žene, radišne žene koje i kuhaju i peglaju i idu na tržnicu. Potpuno obične žene koje imaju djecu, koje imaju unuke. Eno, one dvije, kad se ugase reflektori tamo negdje kose svoje vrtove, a ja uređujem svoj prostor u Šibeniku. Metneš očale da bolje vidiš i uhvatiš se posla. Nikada se nijedna od nas nije postavila kao nekakva zvijezda.
Arsen i Vi ste, da se tako izrazim, neki od rijetkih zaštitnih znakova hrvatske, i dakako ne samo hrvatske glazbene scene. Toliko pjesama, toliko uspjeha, da ste to sve radili negdje na Zapadu, u Americi primjerice, danas bi vjerojatno oko vas trčala posluga, a vrata vaših vila otvarali batleri?
– Možda, no mi nikada nismo imali potrebu otići vani, iako su nas zvali. Arsen i ja nikada nismo pristali otići iz ovog našeg podneblja, našeg doma. I da su se naše karijere razvijale u tom smjeru, mi nismo ljudi koji bi željeli živjeti okruženi poslugom. Nikada nismo težili tome. Pa tko bi se snašao uz nekakve batlere. Moja je potreba da sve to što mogu obavim sama. Sretni smo što smo okruženi svojima najdražima, tišinom, što, kako je divno Arsen napisao „čistimo svoj život”. Znate čovjek potroši toliko vremena na krive stvari, na krive ljude, trošimo te svoje emocije kako odrastamo, a i u ovim godinama i odrastamo i učimo, shvaćamo sve više što je važno. Arsen kaže, učimo, učimo… A na kraju bedasti umremo. I zato i on i ja itekako volimo taj svoj mir i jednostavnost.