Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

Ispada da njihove proizvode reklamiraju gubitnici

08.07.2021. 12:08


KAKO JE TO TUŽNO KADA NOGOMETNE NADE ODU, A REKLAME OSTANU
Uvijek mi je bilo smiješno i tužno u isto vrijeme kada naši ispadnu s nekog natjecanja i to dosta rano, a reklame koje su snimili dok su mislili, (ustvari, dok SMO mislili) da će biti sve lijepo i super su ostale i ovi s televizije ih i dalje emitiraju, jer, tu su, snimljene su i šteta ih je sada baciti u smeće. Dobro, naši se nisu baš totalno osramotili, prošli smo u drugi krug kako tako, ali… Nije to to. Kada se samo sjetim onog ispadanja naših slavnih rukometaša (mislim da je to bilo u Kataru ili u nekoj sličnoj tradicionalno rukometnoj zemlji), a snimili su bili divne, duhovite reklame, a nama više nije bilo do smijeha. S druge strane, kako te firme koje su to sve financiraju, gledaju na to? Ispada da njihove proizvode reklamiraju gubitnici. Hm, hmm… A opet, kada vidim jednog našeg proslavljenog nogometaša kako reklamira jedno divno piće, osježavajuće i zdravo za djecu i odrasle, odmah poskočim od sreće, napravim par plesnih koraka, odem u smočnicu, uzmem kilo – kilo i pol čistog bijelog šećera i počnem ga onako nasuho jesti žlicom. Kad je bal – neka je pod maskama!


TUŽNA VIJEST
Evo smo saznali da je umrla roda Malena. Namjerno kažem umrla, jer uistinu ne razumijem zašto se za dobru i dragu životinju mora reći, uginula ili krepala, a ne umrla. Ja smatram da je moj pokojni mačak Marko preminuo blago u Gospodinu. Bio nam je dobar, dugo je godina bio član naše obitelji, nikom nije nanio zla i kada je umro, bilo nam je kao da nam je otišao rod najrođeniji što nam je on ustvari i bio. Primijetio sam kako se pojedini ljudi zgražaju kada rabim taj izraz, a primijetio sam da se obično radi o manje inteligentnim i loše obrazovanim ljudima. Da se razumijemo, škola nije nikakvo mjerilo dobrote i sposobnosti nekog čovjeka. Dapače, kada vidimo kakve se sve smijurije od škola mogu završiti i na taj način postati akademski obrazovana osoba, dođe mi smijati se i plakati u isto vrijeme. Ali, vratimo se mi mome filozofiranju. Shvatio sam kako na taj moj način izražavanja manje više negativno reagiraju ljudi koji misle da su dobri kršćani iako se naravno radi o blasfemičarima i farizejima koji jedno misle, drugo pričaju, a treće rade, a rade uglavnom svašta.
U svakom slučaju, premine ili umre dobar čovjek, ali i nedužna životinja, jer svi smo mi Božja djeca, samo što će On neke voljeti više, a druge manje, zavisno o djela koje smo činili, a ne o ispraznom blebletanju i prenemaganju. Ovome koji se godinama brinuo o rodi s invaliditetom Svevišnji će se sigurno obradovati kada jednog dana stigne pred Njega. A sada zaključak! Dobar čovjek umre, a smrad i ljudski otpadak krepa, kao što se nadam da će krepati stvorenje koje je, kako kažu na vijestima, ovih dana trovalo mačke po poluotoku. U mukama, nadam se.


MIRNI SNOVI GRAĐANA ZADRA ISPREKIDANI KRICIMA GALEBOVA
U vijestima saznajemo i to da je za potrebe nekog ribogojilišta nabavljeno nekoliko jastrebova ili nekih sličnih pričur’na koje bi trebale rastjeravati pomahnitale galebove. Ako u tome i uspiju, u što čisto sumnjam jer ovi su postali otporni na sve, onda će se i ti galebovi pridružiti svojoj braći u gradu u kojem nas već godinama teroriziraju. Dobro, ne teroriziraju nas samo galebovi, ali to je već druga priča. Da, je li se tko sjetio riješiti taj problem? Je li tko uopće pomislio na nas koji živimo u gradu? Čisto sumnjam. A situacija je upravo jeziva.
Pričam prije neki tjedan s jednim uglednim Zadraninom koji se misli bi li izašao na izbore ili ne. Na kraju je rekao sljedeće – glasati ću za onoga koji mi omogući da se nakon teškog radnog dana (ili noći, ako je dežuran) mogu vratiti do svoga stana automobilom, a ne da se tu pogoduje apartmanlijama i hostelijerima, a da i ne spominjem to što noću ne mogu spavati od nesnosne buke galebova, a za što izgleda nikoga nije briga. Ustvari, upravo je nevjerojatno u što se to pretvorilo. Ja sam noćas npr. spavao samo dva sata. Do jedan poslije ponoći su me zabavljali grozna muzika iz nekog novootvorenog kafića (dobro, muzika je prestala do ponoći, ali su veseli mladi ostali), a onda sve do zore pomahnitali galebovi. Bolje nisam ni zaslužio kada nisam na vrijeme pobjegao, a nisam pobjegao jer nemam kamo pobjeći. Nemam kuću na selu ili na otoku… Uostalom, bolje je da prekinem dok još vladam živcima, ili bar onime što je od njih ostalo.