Izmišljenim pričama nam zagorčavaju život!

Tajni kupci vrlo često izmisle priču, dakle slučaj koji se uopće nije dogodio i to je ono od čega se ne možete braniti pred upravom, kaže. Za svaku takvu pritužbu radnici dobivaju minuse, a kad ih se po mišljenju uprave prikupi dovoljno, daju se i izvanredni otkaz ugovora o radu

Tajni kupci su osobe koje zovu i posjećuju tvrtke ponašajući se kao redovni kupci. Pritom, po unaprijed zadanim kriterijima, objektivno mjere kvalitetu usluge i nakon toga izvještavaju o svome kupovnom iskustvu. Jedina razlika između tajnog i „običnog” kupca je ta što tajni unaprijed dobije upute na koje elemente kvalitete usluge, prodajnih vještina djelatnika i ostalo treba obratiti pažnju te da nakon svog posjeta detaljno, kronološki opiše cijelo kupovno iskustvo.
Ovakav opis posla tajnoga kupca pronašli smo na web stranicama jedne agencije koja se bavi pružanjem takvih usluga, no kako to izgleda u praksi, odnosno kako se posao tajnog kupca i tog novog sustava koji su uveli gotovo svi veliki trgovinski lanci, odražava na život pojedinih trgovaca koji za nekih 2-3 tisuće kuna mjesečno rade u takvim trgovinskim lancima, doznali smo od čitateljice Zadarskog lista, trgovkinje u jednom zadarskom trgovačkom centru, koja je, razumljivo, htjela ostati anonimna.
– To je strašno što nam rade. I prije smo imali tajne kupce, ali nije bilo ovako, posljedica po radniku nije bilo. Ali ovo sada je jednostavno neizdrživo. Sada, budući da nemamo puno posla, dolaze nam dva puta mjesečno, a nakon njihova izvješća slijedi sastanak sa šefovima gdje nas ‘ribaju’ i prozivaju, uče nas poslu prodavača, iako smo neki od nas i više od 20 godina u ovom poslu. Sve to na ljude djeluje stresno, a poneki su pod konstantnim stresom na poslu pa se bojimo kakve će sve to posljedice ostaviti na njih, priča nam naša čitateljica koja tvrdi kako tajni kupci vrlo često izmisle priču, dakle slučaj koji se uopće nije dogodio i to je ono od čega se ne možete braniti pred upravom, kaže.
Za svaku takvu pritužbu radnici dobivaju minuse, a kad ih se po mišljenju uprave prikupi dovoljno, daje se i izvanredni otkaz ugovora o radu. Nijednom radniku takvi, najblaže rečeno nehumani uvjeti, ne odgovaraju, no problem o kojem ni uprava navedenog lanca, ni država ni cijeli sustav ne vodi računa jesu radnici koji psihički teško prihvaćaju i podnose takva stanja konstantnog stresa. Posljedice takvog “radnog terora” za pojedince mogu biti kobni, no ni tada, vjerojatno nitko neće ni prstom mrdnuti.