HALO, POLICIJA Davor Dujić: »Ulazim u zadnju životnu borbu«

Slika korisnika mkvanja
Idu li pravo i pravda uvijek ruku pod ruku?
Je li naš policijski, socijalni, sudsko-tužiteljski i uopće društveni sustav u cjelini kapacitiran da ljudima koji su u beznađu prava i pravde ili imaju osjećaj da su »u raljama sustava«, adekvatno odgovori i ugradi u njih osjećaj da će njihova pravda – ako je istinita i realna – ipak na koncu biti zadovoljena
Prosvjed Davora Dujića na Narodnom trgu prije dvije godine

Poznati Zadranin, bivši boksač, prijatelj i menadžer legendarnog Miše Kovača, danas trener i sportski fizioterapeut, oglasio se na svome facebook profilu sljedećom objavom. »Radi istine. Danas 6. 8. 2019., nakon punih 25 dana ignoriranja od strane policije prema meni u osnovnim elementarnim građanskim pravima, morao sam posjetiti načelnika Prve policijske postaje gospodina Elvisa Perinčića u njegov ured i obavijestio ga da od ponedjeljka tražim da me se opet primi s nekim mojim spisima i najavio sam moj konačni obračun s nekim, o čemu sam obavijestio i neke medije – Ivica Nevešćanin (Slobodna Dalmacija), Šenol Selimović (Zadarski list), a s obzirom da je još u jeku turistička sezona, one glavne aktivnosti planiram iza 9. 9. kada je godinu dana od smrti moje supruge Brankice. Za sada idem samo obavijesno i evo mali video podsjetnik mog prosvjeda s glavnog Zadarskog trga od 27. 12. 2017. kada sam javno ukazivao na mnoge stare događaje kao i proročanski na moguće nove, a koji su se nažalost i dogodili i to većina sa smrtnim epilozima, ali o svemu tome uskoro uživo kroz moju istinitu životnu priču...radi istine – u čast svim dobrim ljudima kada ću uskoro ući i u moju zadnju životnu borbu...petnaestu rundu«.

U raljama sustava

Kako gospodin Davor Dujić u svojoj javnoj objavi spominje i mene kao urednika Zadarskog lista, mogu potvrditi da je uistinu 7. kolovoza bio kod mene i razgovarao sa mnom.
Nakon susreta s njim, a sjećajući se njegova prosvjeda u prosincu 2017. na Narodnom trgu kada je ukazivao na brojne događaje koje on sam doživljava kao povredu svojih ljudskih, građanskih prava i šutnju sustava, podsjetilo me sve to na jednu epizodu HTV-ove Latinice koju je vodio moj kolega Denis Latin, a u kojoj sam i ja gostovao na temu »Kad sustav zakaže«. Naravno, ni u snu ne bih arbitrirao oko toga je li i u kojoj mjeri gospodin Dujić u pravu, a pogotovo ne mogu ni slutiti koju bol proživljava gubitkom svoje mlade supruge, ali mi se snažno nameće dvojba je li naš policijski, socijalni, sudsko-tužiteljski i uopće društveni sustav u cjelini kapacitiran da ljudima koji su u beznađu prava i pravde ili imaju osjećaj da su »u raljama sustava«, adekvatno odgovori i ugradi u njih osjećaj da će njihova pravda – ako je istinita i realna – ipak na koncu biti zadovoljena te da ju oni sami ne moraju uzimati u svoje ruke.

Nema inspektora

Davor Dujić je par dana prije citirane objave, postavio i videozapis svog dolaska u Prvu policijsku postaju gdje je tražio jednog od inspektora za kojega je na porti kazao da je upoznat s njegovim slučajem. Izišao je nakon šalterskog odgovora da gospodina »tu nema«.
Ne postavlja se, dakle, ovdje pitanje je li i u kojoj mjeri Davor Dujić u pravu. Postavlja se pitanje je li i u kojoj mjeri sustav spreman prevenirati moguće štetne posljedice kada i ako jednom dođe do onoga što je Arthur Koestler nazvao »pomračenje o podne«. Jer, osjećaj da sustav funkcionira i da se kao građanin na njega možete osloniti, nekada znači puno više od osjećaja pobjede koju postignete kroz taj sustav. Ili, ne daj Bože, mimo njega.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.7 (3 glasova)