Prva prvašica s Down sindromom

Troje djece s Down sindromom integrirano je u redovne vrtiće, a ove godine prvi put u redovnu školu u Zadru upisano je i jedno dijete s Down sindromom. Nažalost, integracija djece s Down sindromom ni u vrtić ni u školu nije strukturalno niti zakonski uređena, tako da je upis spomenute djevojčice u redovnu školu praćen velikim i brojnim problemima, navodi Periša te kao primjer ističe da i u slučaju najmanjeg protivljenja bilo koje “karike” u obrazovnom lancu, dijete odmah gubi mogućnost polaska redovne škole

Sedmogodišnja Korina Radman, djevojčica s Down sindrom, krenula je u prvi razred Osnovne škole “Bartul Kašić”, područne škole u starom dijelu Bokanjca. Time je Korina postala prvo dijete s Down sindromom u Zadru koje je upisano u redovitu osnovnu školu.
Iako je riječ o velikom napretku za osobe s Down sindromom, integracija u redoviti sustav školovanja za sedmogodišnju Korinu i njezine roditelje ne prolazi bez poteškoća koje proizlaze iz nepostojanja zakonske regulative o obrazovanju osoba s posebnim potrebama. No poteškoće nisu umanjile radost Korininog prvog dana u školi – velikog dana za sedmogodišnju djevojčicu i njezine roditelje. Korinina majka Tanja Radman navodi da njezina kći svako jutro s nestrpljenjem iščekuje odlazak u školu.
– Nastava počinje u osam sati, a Korina već u 6.30 torbu ima na leđima. Ona jedva čeka krenuti u školu. Pripremali smo se za školu cijelo ljeto, tako da je s nestrpljenjem čekala prvi dan. Sad se lagano uhodavamo, u razredu je Korina dobro prihvaćena, djeca se s njom rado druže i po potrebi joj pomažu. I učiteljica je divna, Korinu je prihvatila bez predrasuda, govori Tanja Radman, dodajući da se Korina, iako kolege u razredu ne poznaje od ranije, intenzivno druži s njima i ni po čemu ne odskače od svojih vršnjaka.
Korini, iako ima Down sindrom, dijagnosticirana je lakša mentalna retardacija. Prošla je na testiranjima za prvi razred, tako da je za Korinu predviđen prilagođeni program uz osobnog asistenta. No osobnog asistenta Korina još nije dobila već će s njom prvo vrijeme raditi volonterka. Nedostatak osobnog asistenta jedna je u nizu manjkavosti u sustavu obrazovanja za osobe s posebnim potrebama.
– Susrećemo se s niz problema koji će, vjerujemo, biti riješeni u hodu. Korina je divno dijete i prvi dani u školi prolaze bez poteškoća. Kako je Korina tri godine išla u Laticu, te godinu i pol dana prije škole polazila privatni vrtić, jako je socijalizirana, što je iznimno važno za njezin nastavak obrazovanja, govori Tanja Radman, vjerujući da će Korinino obrazovanje biti pozitivan primjer integracije djece s Down sindromom u redoviti školski sustav.
Uz Korinu, prvo dijete s Down sindromom u Zadru koje polazi redovitu školu, troje mališana s Down sindromom integrirano je u redovite predškolske programe. Dvoje ih je u Dječjem vrtiću Voštarnica, a jedno u vrtiću u Obrovcu. O iskustvima vezanim za integraciju djece s Down sindrom u redovite vrtićke i školske programe razgovarali smo sa Suzanom Perišom, predsjednicom Udruge za Down sindrom Zadarske županije. Ona ističe da su unaprjeđivanje obrazovanja i uključivanje osoba s Down sindromom u društvenu zajednicu glavni ciljevi Udruge.
– Kad se mi susrećemo s novim početkom, to je svakako prigoda da preispitamo stvari. To činimo shodno dvama osnovnim ciljevima – kakve su mogućnosti i koje opcije imamo na raspolaganju za postizanje tih ciljeva, navodi Suzana Periša. 
Kad se govori o vrtićima i školama, Periša navodi da djeca s Down sindromom u Hrvatskoj uglavnom pohađaju specijalizirane ustanove, vrtiće i škole za djecu s posebnim potrebama, iako brojna svjetska istraživanja pokazuju da takva postižu daleko bolje rezultate ako su integrirana u redovne vrtićke i školske programe, a ne izdvojena u posebne segregacijske skupine.
– Nedavno smo u organizaciji naše Udruge u Zadru predstavili knjigu ‘Obrazovanje osoba s Down sindromom’ u kojoj autorice Sue Buckley i Gillian Bird donose brojna istraživanja provedena u Engleskoj iz kojih također nedvojbeno proizlazi postizanje daleko boljeg obrazovanja, ali i cjelokupne integracije osoba s Down sindromom u društvenu zajednicu, ako pohađaju redovne vrtiće i škole. Stoga je u Engleskoj još 1981. godine ustanovljeno pravo djece s posebnim potrebama da se školuju u redovnim predškolskim i školskim ustanovama, odnosno imaju pravo na inkluziju, kaže Periša te nastavlja da je engleski zakon 1993. godine dodatno regulirao strukturalnu integraciju osoba s posebnim obrazovnim potrebama u redovne vrtiće i škole.
Sve to, kako nastavlja Periša, dalo je izuzetno dobre rezultate u usvajanju vještina i znanja potrebnih za život i rad te u usvajanju društvenih vještina. Kroz takav sustav u konačnici se stvaraju uspješni ljudi integrirani u društvenu zajednicu.
– Hrvatska je, nažalost, još uvijek jako daleko od tog engleskog primjera. No takva praksa je i u većini naprednih europskih država. Mi takvu praksu još ne slijedimo. Naime, kod nas još uvijek ne postoji nikakva strukturirana integracija djece s Down sindromom u redovne vrtiće i škole već se daje prednost segregacijskim institucijama, tzv. specijalnim vrtićima i školama, kaže Periša, pojašnjavajući da su takve ustanove namijenjene isključivo djeci s posebnim obrazovnim potrebama.
Posljednjih godina ipak se i kod nas počinju pojavljivati pojedinačni slučajevi integracije djece s Down sindromom u redovne vrtiće i škole. To se događa, kako ističe Periša, uglavnom zahvaljujući izuzetno velikom angažmanu pojedinih roditelja i otvorenih pojedinaca, odgojiteljica u vrtićima, učiteljicama, psiholozima i pedagozima, koji se ne boje novih izazova. Ti ljudi svojom individualnom požrtvovnošću otvaraju redovne vrtiće i škole djeci s Down sindromom. 
– I u Zadru imamo određenih individualnih pomaka. Troje djece s Down sindromom integrirano je u redovne vrtiće, a ove godine prvi put u redovnu školu u Zadru upisano je i jedno dijete s Down sindromom. Nažalost, integracija djece s Down sindromom ni u vrtić ni u školu nije strukturalno niti zakonski uređena, tako da je upis spomenute djevojčice u redovnu školu praćen velikim i brojnim problemima, navodi Periša te kao primjer ističe da i u slučaju najmanjeg protivljenja bilo koje “karike” u obrazovnom lancu, dijete odmah gubi mogućnost polaska redovne škole.
Takav pristup djeci s posebnim potrebama ne mijenja ni to što svi oni prolaze različite programe kojima ih se priprema za školu. Istovremeno, na različitim tribinama informira se obrazovna zajednica o specifičnim mogućnostima djece s Down sindromom, odnosno prednostima njihove integracije.
– Kad bi Hrvatska imala obrazovni sustav uređen kao u drugim europskim zemljama, djeca s Down sindromom bi se vrlo jednostavno i to u velikom broju mogla upisati u redovite vrtiće i škole. To je izuzetno korisno pri stjecanju znanja i vještina potrebnih za život kao i njihovu integraciju u društvenu zajednicu. Ovako su upisi teška borba, štoviše znanstvena fantastika, i ovise isključivo o angažmanu roditelja i dobroj volji pojedinaca u obrazovnom sustavu, kaže Periša, zaključujući da integracija djece s Down sindromom s lakšim oblikom mentalne retardacije u redoviti vrtićki i školski program nije nemoguća, niti predstavlja problem za obrazovni sustav, odnosno društvenu zajednicu, zbog čega je treba i zakonski regulirati.