PROŠLOST I SADAŠNJOST DNK zadarske duše sigurno su bazen i skakaonica

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Varošani su preko tisuću godina hranili i branili Zadar
Ako postoji oblik kolektivne duše nas Zadrana to su Ravnice, Jazine i Kolovare, a DNK te duše sigurno su »bazen i skakaonica 1954.« na Kolovarama koje trebamo čuvati kao zjenicu oka svog
Zvonko KUCELIN
Kolovare zauzimaju značajno mjesto u srcu Zadrana

Naši stari Varošani, kao demografski fundament hrvatskog Zadra od 9. do polovice 16. stoljeća boravili su u svom Varošu sv. Martina koji je obuhvaćao današnji prostor Perivoja Vladimira Nazora, Jazina, Ravnica i Kolovara. Ako postoji oblik kolektivne duše nas Zadrana to su Ravnice, Jazine i Kolovare, a DNK te duše sigurno su bazen i skakaonica 1954. na Kolovarama koje trebamo čuvati kao zjenicu oka svog. Naši Varošani su preko tisuću godina hranili i branili Zadar. Dovoljno je spomenuti pomorsku flotu kneza Branimira koja je uz pomoć Varošana 18. rujna 877. godine kod Mikulinog rta, tj. kod rta Puntamika porazila mletačku flotu pa su poraženi Mlečani morali od hrvatskog kneza Branimira ishoditi odobrenje i platiti danak za nesmetanu plovidbu Zadarskim kanalom. Dvije godine poslije Branimirove pobjede nad mletačkom flotom papa Ivan VIII. šalje pismo hrvatskom knezu Branimiru naslovljeno: ‘’Delitio figlio Branimiro’’ (dragi sine Branimire), čime je papa, kao tadašnji poglavar Europe priznao hrvatsku državu i ovaj datum Hrvati bi trebali obilježavati kao najznačajniji datum u svojoj dugoj povijesti.

Razmjena pisama teče između Nina i Rima

Naime, 7. lipnja 879. godine papa Ivan VIII. poslao je tri pisma Hrvatima. Prvo je naslovljeno hrvatskom knezu Branimiru s »Dragi sine Branimire« (»Delictio filio Branimir«), drugo »Časnom đakonu i izabranom biskupu ninske crkve Teodoziju« i treće »Svim časnim svećenicima i cjelokupnom puku«. Ova tri pisma predstavljaju prijelomni događaj u Hrvata jer su ona prekinula kratkotrajnu epizodu kneza Zdeslava (878.-879.) »koji, došavši na prijestolje uz pomoć Bizanta, izgleda htjede i državu i Crkvu Hrvata usmjeriti prema Istoku i staviti se pod utjecaj Carigrada«. Datum 19. lipnja 1979. značajan je jer je tog dana u Zadru formiran »Proširen odbor za svenarodnu proslavu 1100. Branimirove godine«. Prethodno je bilo kolebanja kod određivanja datuma i mjesta proslave između Nina i Marije Bistrice. Konačno je određena nedjelja 2. rujna 1979., a mjesto Nin. Nije teško pogoditi zašto je prevagnuo Nin. Papina pisma su upravo događaj koji je tijesno vezan upravo za Nin. To je IX. stoljeće. Nin je u to vrijeme bio središte političke vlasti i sjedište hrvatskih vladara, a osnutkom ninske biskupije (864. god.) postaje i sjedištem crkvene vlasti. Branimir stoluje u Ninu, Teodozije je biskup u Ninu. Razmjena pisama teče između Nina i Rima.
No, vjerojatno se kotač povijesti Hrvata ne bi okretao u prethodno kratko opisanom smjeru da se 18. rujna 877. godine nije zbio najveći događaj u povijesti Hrvata.

Na Jadranu je vladao mir preko stotinu godina

Naime, te godine hrvatski knez Branimir pobijedio je Mletačku mornaricu kod rta Mike (Predrag Matvejević »Mediteranski brevijar« str. 78.). Tad je hrvatsko junaštvo i zajedništvo, sjedinjeno s velikom pomorskom vještinom naših predaka riješilo tko je gospodar na istočnom dijelu Jadrana. Toga dana hrvatskim brodovljem zapovijedao je knez Branimir »slavni« kako ga je nazivao papa Ivan VIII., a na čelu protivnika bio je mladi dužd Petar Candiano. U hrvatskim vodama poradi slobodne plovidbe našim arhipelagom odvijale su se veće i manje pomorske bitke nekih četrdesetak godina, i Hrvati su uvijek iznijeli pobjedu, više ili manje znatnu, pa se morala dogoditi odlučna bitka. Bitka se odigrala kod opasnog rta »Micha« blizu Zadra. Taj rt narod je nazivao »Mikulin Rat«, kasnije Puntamika (današnji naziv Borik kao i Višnjik umjesto Puntamika i Plovangrad-Plovanija s povijesnog gledišta su neopravdani op.a.). Poraz Mlečana bio je neizbježan, pogotovo kad im je u bitci poginuo i sam dužd. Kao pravi kršćani, Hrvati su mrtvo tijelo hrabrog dužda poklonili Mlečanima, koji su ga prenijeli u svoju domovinu i sahranili u predvorje crkve u Gradu (grad blizu Venecije). Posljedice ove velike pobjede Hrvata bile su znatne: Hrvati su bili priznati gospodarima na Jadranu. Mlečani su ishodili od Hrvata slobodan prolaz našim arhipelagom, ali uz uvjet da plaćaju hrvatskom vladaru godišnji danak. Na Jadranu je vladao mir preko stotinu godina.
Ovaj tekst je okidač novoosnovanoj udruzi »Zaštita bazena i skakaonice 1954.« Zadar u animiranju novih članova. (Ferdinand PERINOVIĆ)

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno