Hrvati su u Africi i Aziji projektirali svjetska remek-djela

Što su hrvatski arhitekti radili u Aziji i Africi tijekom druge polovine prošlog stoljeća, objedinile su kroz videoprojekcije, nacrte, fotografije i vremensku liniju Mojca Smode Cvitanović i Marina Smokvina, autorice izložbe otvorene jučer u Kneževoj palači.
Nositelj izložbe pod nazivom Baština međunarodne suradnje: afrički i azijski radovi hrvatskih arhitekata je Udruga Bacači sjenka, čiji je predstavnik Zvonimir Bešlić na otvorenju uvodno pozdravio okupljene. Izložba je već prikazana u Zagrebu, a nakon Zadra plan je otvoriti je i u Sarajevu te nadalje i u drugim radovima. Zadar je bio prvi izbor nakon Zagreba na inicijativu Narodnog muzeja Zadar, a voditeljica Galerije umjetnica Nevena Štokić sudjelovala je s autoricama u postavljanju.

Razne zanimljive priče
Cijeli postav rezultat je desetogodišnjeg istraživanja autorica, prilikom kojeg su razgovarale s čak 50 ljudi te saznale razne zanimljive priče.
Zamah ovakve međunarodne suradnje hrvatskih arhitekata s Afrikom i Azijom počeo je nakon postratne obnove bivše Jugoslavije, prilikom čega su građevinska poduzeća stekla iskustvo u radu, a uslijed dekolonizacije afričkih i azijskih zemalja to se tržište otvorilo svima. Pritom su se i socijalističke zemlje utrkivale ravnopravno s ostalima te uspjele uzeti dio tog kapitalističkog kolača. Trajalo je to u tom intenzitetu do 80-ih godina, a vrijednost pojedinih građevina hrvatskih arhitekata i danas je relevantna.
Hrvati su tako projektirali od tvornice, preko vojne luke, sajmišta, muzeja do hotelskog kompleksa, a bili su i na pozicijama u tamošnjim ministarstvima, institutima, sveučilištima…
Kako priča jedna od autorica, Smode Cvitanović, arhitektima je takav angažman bio velika avantura.
– Išli su praktički naslijepo, ne znajući kamo idu, kao što mi to danas dobrim dijelom možemo saznati unaprijed. Tako da uistinu ima zanimljivih priča s tih njihovih angažmana jer je puno toga ovisilo o njihovoj snalažljivosti, kazala je Smode Cvitanović.
– Sadržaj izložbe pokazuje analize deset primjera koje smo odabrale, a s obzirom da je svaki od njih velika i zanimljiva priča, na vođenju izložbe izaberemo jedan primjer koji detaljnije prikažemo. Danas imamo rad arhitektice Dragice Crnković Očko iz raznih zemalja Afrike. Ona je bila nastavnica Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i krajem 50-ih godina je počela raditi tamo zbog suprugovog angažmana u Adis Abebi te je nakon toga radila u još tri afričke države, rekla je Smokvina, dodavši kako im je originalne nacrte koje su davno doputovali s ovom arhitekticom iz Afrike ustupila njezina kći.

Heterogen karakter arhitektonskih praksi
Karakter arhitektonskih praksi koje se pojavljuju unutar ove koncepcije Trećega svijeta bio je izrazito heterogen – od politički i gospodarski značajnih, do sasvim individualnih poslovnih, pa i migracijskih poduhvata.
– Imamo, tako, primjer Mira Marasovića koji je radio kao tehnička pomoć te su neke njegove zgrade sada uvedene u registar organizacije Docomomo koja se bavi konzerviranjem moderne arhitekture. Zatim, imamo Nacionalni muzej u Alepu koji je 1956. dobio prvu nagradu na međunarodnom natječaju, a projektirali su ga Zdravko Bregovac i Vjenceslav Richter. Zgrada je na kraju i izvedena, a vrlo neobičnim spletom okolnosti, to se u Hrvatskoj nije znalo do nedavno. Zadnja inicijativa dolazi ove godine od udruge Slobodne veze, a ide prema tuniškom Ministarstvu kulture. Naime, cilj je da se Kuća kraj mora, projektanta Ivana Prtenjaka, koja je bila nominirana za Aga Khanovu nagrada za arhitekturu, stavi pod zaštitu u Tunisu, gdje se i nalazi. Radi se o hibridnom turističkom objektu – vezi između stambene jedinice i kavane. Zanimljivo je da je Prtenjak na tome bio angažiran preko belgijske vlade, s obzirom da je u Belgiju emigrirao i iz Hrvatske, a Belgija je bila kolonijalna sila i tamo i dalje imala jake veze. Ispalo je dobro što je Prtenjak iz Hrvatske ponio osjećaj za mediteranski prostor, što je mogao primijeniti u Tunisu, pojasnila je Smode Cvitanović neke od najznačajnijih primjera.
Partneri u realizaciji izložbe su Narodni muzej Zadar, Arhitektonski fakultet u Zagrebu, Društvo arhitekata Zagreba i Mars arhitektura, a u Kneževoj palači u Zadru bit će otvorena do 1. listopada.