Zavjetnim hodočašćem do duhovnog mira

Tijekom hodočašća, usprkos žuljevima, upalama mišića i oteklim nogama svih nas jedanaest doživjelo je vjeru i utjehu, radost i ljubav, sigurnost i mir. Kad je vjera, ljubav prema obitelji, domovini, Bogu i zavjet u pitanju, nema ničega što nas je moglo spriječiti, kaže vođa hodočasnika Željko Števanja
Jedanaest hodočasnika – Željko, Anes i Vinko Števanja, Vilson Bratović, Siniša Galešić, Ante Galac, Davor Dević, Šime i Tomislav Batur, te Marko Mikulić Maćo iz župa Glavice, Gorica i Raštane Donje, čiji je nebeski zaštitnik sv. Ivan, kao i Frane Smokrović iz župe Sv. Josipa na zadarskoj Plovaniji nakon sedmodnevnog, 280-kilometarskog zavjetnog hodočašća od marijanskog svetišta u Međugorju, noseći sa sobom Gospin kip, u utorak poslijepodne stiglo je u Glavicu u podnožje brda Vrčevo.
Vjera i utjeha
Ovaj radosni dan vjernički puk, prema prvim procjenama njih preko 2.500, ovih ravnokotarskih župa i susjednih župa napokon je dočekao, nadasve emotivno. Duhovnim pjesmama, suzama radosnicama i pljeskom u kojem su bila predana njihova srca i njihova ljubav za odvažne i nepokolebljive hodočasnike, njihove junake, za Gospu Vrčevsku, za novi poticaj vjere i ljubavi. Bio je to prekrasan događaj, najmasovnije okupljanje dosad uopće u ovom malom naselju u Općini Sukošan. Legendama od koljena na koljeno nazivano mistično brdo Vrčevo, odsad zvano Gospino brdo Vrčevo, dobilo je kapelicu Blažene Djevice Marije od Krunice i blagoslovljen Gospin kip, a društveni kroničari društveno-vjerski događaj za pamćenje!
– Dogodio se mir, duhovni mir. Jer nikako se drugačije ne može opisati ovo blaženo, sveto ozračje koje je zavladalo mnoštvom nakon što su hrabri i odvažni momci i muževi s Gospinim kipom stigli ovdje u podnožje brda Vrčevo, sa suzama radosnicama u očima, govori član Odbora za doček Tiho Števanja, brat hodočasnika Anesa.
Jedanaest hodočasnika još je protekle srijede ujutro ispratilo 50-ak župljana, krenuli su iz svetišta Kraljice Mira u Međugorju pješice noseći sa sobom 1,2 metra visoki Gospin kip, koji je s drvenim postoljem i nosačima težak 25-30 kilograma.
– Tijekom hodočašća, unatoč žuljevima, upalama mišića i oteklim nogama svih nas jedanaest doživjelo je vjeru i utjehu, radost i ljubav, sigurnost i mir. Kad je vjera, ljubav prema obitelji, domovini, Bogu i zavjet u pitanju, nema ničega što nas je moglo spriječiti da, ne daj Bože, odustanemo. Niti umor, niti dnevna žega pod suncem, niti kiša koja nas je pratila u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Jer Marija ima uvijek ispružene ruke prema onima koji joj se utječu. Znali smo da nas oči Marijine blago gledaju, njezine duhovne ruke privlače k sebi na svoje Majčinsko srce koje je samo osjetilo neizmjernu bol pod križem svoga Sina, govori vođa hodočasnika Željko Števanja dok mu se miješaju suze i radost.
Sveto brdo
– Gospa nas je tijekom hodočašća podizala, hrabrila i ispunila Božjom snagom i radošću. Marijin hvalospjev pomoći će nam da rastemo u vjeri i radosti, u nadi i ljubavi, da shvatimo što mora biti Božja riječ u našem životu, reći će hodočasnik Ante Galac.
Zadovoljna i zadivljena lica nepreglednog mnoštva vjerničkog puka, zagrijali su svim hodočasnicima dušu i srca jer je bilo puno riječi pohvale na njihovo svjedočenje vjere i hrvatskog identiteta.
– Nemamo riječi zahvale za sve one plemenite ljude koji su nas otvorenog srca i duše prihvatili na prenoćište i okrjepu u Ravči kod Vrgorca, Makarskoj, Omišu, Trogiru i Šibeniku kao i u Pakoštanima, dobrotvorima velikog srca, katoličkoj obitelji Marije i Perice Maksan, zahvaljuje Marko Mikulić Maćo kojeg su hodočasnici zvali “mama” zbog besprijekorne logistike prateći ih kombi vozilom.
Bio je to zaista veliki, neponovljivi događaj koji je kulminirao kilometarskom procesijom i penjanjem na 213 metara nadmorske visine, na brdo Vrčevo do novoizgrađene kapelice BDM od Krunice (Gospe od Ružarija).
Veličanstvenu procesiju strmim i kamenim puteljkom, Službu riječi i obred blagoslova predvodio je don Josip Vuleta, župnik Gorice i Raštana, u zajedništvu s don Borisom Pedićem, župnikom Škabrnje i Nadina. U procesiji vjernici svih uzrasnih doba, članovi KUD-a Sv. Ivan Glavosijek iz Raštana u narodnim nošnjama, crkveni barjaci, župni zborovi, udivljena duhovna pjesma.
– Ako gledamo očima vjernika, ovo je brdo sad sveto i više od toga. Bog ga je izabrao za svoje prebivalište. Zrači njegovom ljubavlju i dobrotom, riječi su koje su se često ponavljale među vjerničkim mnoštvom.
Radost i zajedništvo vjerničkog puka nastavili su se i nakon silaska s brda Vrčevo uz izuzetno bogat stol na autobusnom okretištu u Glavici.