Zadarski hram košarke – dvorana „Krešimir Ćosić“ ugostit će 27. listopada legendarnog Željka Bebeka

Slika korisnika valentinam
ONO NEŠTO NAŠE
Mislim da svijet lako prepoznaje iskrene emocije i da se moja publika itekako može pronaći u mojim tekstovima. Bilo je to tako i prije više desetljeća, u najranijim danima moje karijere, a tako je i sada. Ljudi koji dolaze na moje nastupe vide kako na pozornici svima dijelim emocije, osmjehe, energiju i optimizam...
Bebek u Zadar dolazi u sklopu aktualne turneje „Ono nešto naše 2018“

Zadarski hram košarke – dvorana „Krešimir Ćosić“ Sportskog centra Višnjik ugostit će 27. listopada Željka Bebeka. Zvijezda u  Zadar dolazi u sklopu aktualne turneje „Ono nešto naše 2018“, a pred  nastup, koji je za svega par tjedana, za Zadarski list rezimira ne samo  što publika može očekivati, već vrlo otvoreno i iskreno progovara i o  brojnim drugim stvarima vezanim za sebe, za svoju karijeru koja traje  već desetljećima.

Što pripremate, što je to „ono nešto naše“?

- S velikim zadovoljstvom pripremam se za veliki koncert "Ono nešto  naše 2018" u Zadru. Bit će to koncert koji sam već ove godine predstavio u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Ljubljani, a na neki način i u Beogradu i  Budimpešti, a turneju ću zaključiti za ovu godinu u Rijeci na Trsatu.  Vjerujem da vaši čitatelji znaju da su svi koncerti ocijenjeni najlaskavijim ocjenama, a i da su uglavnom bili unaprijed rasprodani. Na koncertu, koji će trajati tri sata, a možda i duže, bit će izvedene sve najljepše pjesme iz moje karijere, koje publika dobro zna. Isto tako napravit ću i promociju albuma „Ono nešto naše“. Riječ je o meni najdražem  albumu u karijeri, albumu koji je do sada postigao sve rekorde prodaje,  kako u CD verziji, tako i u LP verziji, a da ne spominjem veliki broj pregleda na youtube kanalu i osvojena dva Porina. Publika zna da je album predstavljen sa šest video snimki, a u pripremi je i video „Bebek  live at Cibona 2018.“. Bit će to kao i do sada druženje s mojom dragom  publikom koja itekako zna prepoznati tu energiju, te emocije kojih  nam nikada ne nedostaje. U Zadar dolaze i moji prijatelji koji me prate  godinama: Dominik Žagemešter (klavijature i back vokal), Denis Marijanović (bass), Mislav Žabarović (gitara i back vokal) te Nikola Babić  (bubnjevi), s tim da ćemo imati i puhačku i gudačku liniju. Imat ću i  gošću, moju dragu Franku koja će sa mnom otpjevati „Jabuke i vino“, a  najdirljiviji dio koncerta bit će zasigurno kada na red dođe ekipa „Očevi  i sinovi“, što je nešto što od srca preporučujem svima u Zadru.

Bio i ostao autentičan

Dugo ste na sceni na kojoj ne samo da ste opstali već ste, kako mi  se čini, sve popularniji. Glas imate, emociju imate, a i pjesme no  znamo da to ne mora garantirati uspjeh. Što je po vašem sudu ono  najvažnije što vas je dovelo tu gdje jeste?

- Hvala vam za ove lijepe riječi, komplimenti uvijek prijaju. Mislim  da svijet lako prepoznaje iskrene emocije i da se moja publika itekako  može pronaći u mojim tekstovima. Bilo je to tako i prije više desetljeća,  u najranijim danima moje karijere, a tako je i sada. Ljudi koji dolaze na  moje nastupe vide kako na pozornici svima dijelim emocije, osmjehe,  energiju i optimizam ...

Vremena se mjenjaju. Nekada ste s Dugmetom žarili više rock, a  sada ste više u nekim pop vodama, kako ja to vidim. Gdje je vaše srce  što se tiče glazbe, gdje je onaj autentični Bebek koji pjeva prije svega  baš ono što voli i što ga kao čovjeka definira?

- Bebek je bio i ostao autentičan bez obzira na glazbenu formu, pa  tako mogu surađivati i s različitim autorima, u jednoj percepciji rock, u  nekoj drugoj pop ili, kako ja to vidim: pop-rock. Pjesme biram isključivo prema svojim vlastitim kriterijima, a publika me prati, na moje  veliko zadovoljstvo i to sve intenzivnije, kako god da izaberem.

Ako bi trebali odabrati tri svoje pjesme koje bi vas na najbolji  način opisale kao čovjeka koje bi to bile i zašto?

- Ostavljam to mojoj publici, ne namećući nikome svoja uska  viđenja. Naravno uvijek se radujem kada se nalazimo na istoj valnoj  dužini.

Nastupao pod granatama

U sedmo ste desetljeće zakoračili no izgleda da su kod vas brojke  zaista samo broj. Kako se osjećate sada sa 70 i kusur?

- O godinama nije ugodno razgovarati jer uvijek slijedi pitanje: do kada ćes tako? Ne znam što na to reći....

U svojoj ste karijeri surađivali s brojnim glazbenicima. Bi li nekoga  izdvojili. Kada se osvrnete iza sebe, koje suradnje, koji projekti će  vam zauvijek ostati u sjećanju?

- Da, uistinu, imao sam brojne suradnike koji su bili moji gosti ili ja  njihov no ako bih baš trebao izdvojiti nekoga, bio bi to Oliver i to zbog  "Ako voliš ovu ženu", jedne od najljepših pjesama u mojoj karijeri.

U Zadru i okolici ste puno puta nastupali. Evo proteklog ljeta vrlo  uspješno i na Viru? Ima li neki detalj, neka uspomena ili impresija  vezana za zadarsku publiku koju biste podijelili s čitateljima Zadarskog lista?

- Puno velikih koncerata sam imao u Zadru i teško da bih mogao neki posebno izdvojiti. Evo sjećam se da sam u nekim drugačijim vremenima često nastupao u Foruma i to dok su oko nas još padale granate.

Znate li da i mi ovdje u Zadru imamo svog „Bebeka“, jednog pjevača koji ima boju glasa sličnu vašoj i zbog toga su mu i prišili taj nadimak. Zove se Dario Bota Botić.

- Znam za Botu, drag je momak i šaljem mu pozdrav od srca. 

Vaš je  album "Ono nešto naše" izašao prošle godine i to nakon pet godina  pauze, nakon albuma "Kad poljubac pomiješaš s vinom", što je opet  kraće od predhodne pauze koja je bila čak 12 godina između dva albuma. Vi to planirano tako rijetko ili...?

- Hrvatska je lijepa zemlja i ima nas ali ne baš puno pa stoga ne  možeš onda svijet „bombardirati“ novim albumima svaku godinu.  Možda s jednom ili dvije lijepe pjesme godišnje i s jednim ili dva videa,  više svakako ne, a osim toga treba dati prostora i za nove snage, da pokažu svoj talent

Dajem sve od sebe

Među nove snage se, kako vidim, ubacio i vaš sin Zvonimir. Svira s  vama. Kakav je to osjećaj: otac i sin zajedno dijele pozornicu?

- Znam puno umjetnika čija djeca dijele pozornicu s roditeljima i to  nije ništa novo, ali istina, osjećaj je prekrasan, to je jedna potpuno nova  dimenzija življenja, to nije samo pozornica, to je studio, to su putovanja, to je show ... Ja i ne pokušavam skriti svoje oduševljenje što moj  petnaestogodišnji Zvonimir ima svoje mjesto na našim daskama koje  život znače. Naravno da će se i on predstaviti zadarskoj publici za koji  tjedan na koncertu.

Odrastati uz oca zvijezdu vjerujem nije bilo lako. Barem tako kažu  djeca poznatih no možda je u vašem slučaju priča drugačija. Kada se  sada okrenete iza sebe, jeste li zadovoljni kako ste se posvetili svojoj  djeci i bi li što mijenjali?

- Uvijek sam mislio da dajem sve od sebe, a pri tom i znao da može i  više i bolje ili nekako drugačije. Ostaje ti nada da si učinio sve.

Za kraj razgovora, što dalje, što donosi kraj '18-te i 2019.-ta? Što  ćemo raditi?

- Još uvijek je 2018.-ta i dosta vremena je ostalo u ovoj godini za završiti sve planirano, a tek onda dolazi 2019.-ta tako da je rano da se već  sada pozabavimo narednom godinom.

A pjevat ćemo kao i Tony Bennett, i u devedesetima?

- I kad prođe sve, pjevat ću i tada....

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.5 (2 glasova)