Na polju zdravstva zbivaju se važne promjene

Slika korisnika mkvanja
TV SVEKRVA
U prilogu saznajemo i to da u Hrvatskoj čak pola milijuna ljudi čeka na neku zdravstvenu proceduru. Pa kakva smo mi to bolesna nacija? Nije ni čudo da su toliki redovi u bolnicama
Ilustracija

FILMOVI ZA TROVANJE DJECE

Zašto bi djeca u nedjeljno jutro trebala ići na svetu misu? Prvo zato da čuju malo o dobru i zlu, o toleranciji i suživotu s ljudima drugih rasa i vjera, a drugo i važnije, da ne gledaju ovakve filmove. A kakve sve gluposti prikazuju našoj dječici u nedjelju ujutro, možete se osvjedočiti ako u to doba pogledate malo po TV- programima, pogotovo onima s privatnih televizija. Imamo tu jedan super crtani film na kojem ne piše da je zabranjen mlađima od toliko i toliko godina, uostalom kakav bi to bio crtani kojeg djeca ne bi smjela gledati i to još u dječjem programu. Evo vam zato malo lijepih dijaloga pa donesite sami zaključak: »Kao i uvijek, Agzardovci će nastojati pobijediti tamnu silu.«; »Zašto ga nisi raskomadao?«; »Idemo u bitku s tim prokletim gadovima!«; »Morat ćeš me ubiti čudovište jedno, ako želiš pobijediti!«; »U meni se budi strašni monstrum.«; »Ovo sam čekao cijeli život. Da te razbijem, da vidim kako ti život vene dok su moje ruke na tvom vratu...« i sl.
Likovi u ovom japanskom smeću, mješavina su Vikinga, Huna, Avara i onih nakaza iz Ratova zvijezda, svi su rogati i nabildani, a govore nekim svečanim glasovima i filozofiraju o moralu, o kraju svijeta, o sudbini i to naravno, samo u pauzama kada se ne tuku i istrjebljuju. S nostalgijom se sjećam vremena kada je vrhunac nasilja bilo ono kada mačak Tom trči za Jerryjem i tresne glavom u stolicu (a i oko toga su se vodile rasprave, je li to u redu ili nije da djeca gledaju). Ovako, nemojte se čuditi ako odjednom dok spavate osjetite nečije ruke na svom vratu i sve jači stisak. Televizija nas svačemu može naučiti. Malenu djecu pogotovo.

STARA BAKA, GRBAVO ČELJADE I E-MAIL

U večernjim vijestima saznajemo da se na polju zdravstva zbivaju važne promjene. Redovi za naručivanje će se drastično smanjivati, ako ne i nestati, jer se sada, kako kažu, možemo naručivati preko e-lista, što će reći - putem interneta. Nije mi baš jasno kako to može nadoknaditi manjak termina, medicinskog osoblja i opreme (kao da se čeka zato što se naručuješ telefonom ili osobno, a ne zbog ovih navedenih problema), ali zato zamišljam jednu baku u fuštanu (staru baku, grbavo čeljade) koja se, nakon što se skinula s facebooka i pogledala par spotova na jubitou (i lajkala ih), upisuje na listu čekanja za ct-koljena. U prilogu saznajemo i to da u Hrvatskoj čak pola milijuna ljudi čeka na neku zdravstvenu proceduru. Pa kakva smo mi to bolesna nacija? Nije ni čudo da su toliki redovi u bolnicama. Ali, nema veze. Htjeli smo postati dio izvjesnog svijeta, a u tom svijetu se čovjek, kada se razboli, odmah i ubije da ne osiromaši do kraja svoju nesretnu porodicu.

NE DAJ BOŽE SINKRONIZACIJE!

S obzirom na to da mi se uvijek negdje izgubi onaj papirni tv-program, a to mi je osnovno sredstvo za rad, zaradu i egzistenciju, prisiljen sam podatke o emisijama o kojima pišem tražiti na teletekstu. I dok tako petljam po sporim stranicama ne mogu gledati sliku, ali sasvim dobro čujem što se govori na malom ekranu. Tako je bilo i ovog vikenda. Čujem neke čudne glasove, neki način govora kojim nitko ne govori i koji u stvarnosti ne postoji, osim u glavama pojedinih entuzijasta. Maknem teleteks stranice da vidim o čemu se radi, a kad tamo jedan dječje-akciono- pustolovni film, i to u cijelosti sinkroniziran na hrvatski jezik. Problem je u tome što to nije hrvatski jezik, bar ne onaj kojim govore normalni i kulturni ljudi, nego neko kreveljenje i prenemaganje, koje je u svakom slučaju degutantno.
Mučen teškim mislima, utješio sam se činjenicom da naši još nisu počeli sinkronizirati sve živo poput Talijana, ili još gore poput Poljaka kojima sve glasove i muške i ženske i dječje izgovara jedan te isti lik i sve je to smiješno i tužno u isto vrijeme. Na kraju, postavlja se i pitanje - zašto uopće sinkronizirati dječje filmove? Djeca do 5-6 godina ionako gledaju Teletabise, Helo Kiti i Pepu Praščića, a oni od 7-8 neka nauče čitati pa neka prate film. Kada mogu s tri godine petljati po internetu i tražiti igrice, onda mogu i naučiti čitati (ili govoriti engleski).

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno