Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Julienne: Moja priča sa sretnim završetkom

Autor: Mile Marić

07.11.2008. 23:00
Julienne: Moja priča sa sretnim završetkom

Foto: Mile MARIĆ



Jedna od najvećih tragedija koje mogu pogoditi čovjeka, i koju danas možete vidjeti u cijelom svijetu, jest kad vam oduzmu glas, jer čovjek bez glasa je beznačajan kao sunce koje ne sja. Ta beznačajnost, taj gubitak osobnosti, nigdje nisu tako duboki kao iza zidina zatvora. Ako je neki glas prije bio šapat u slobodnom svijetu, zatvor ga pokopa u najdublje neistražene predjele duše, gdje sunce vječno visi hladno i beskorisno, a zemlja se raspada u prah i pepeo. Ljudi u zatvoru nisu čarobni skupovi atoma i stanica koji mogu ostvariti velike i čudesne podvige. Ljudi u zatvoru su brojevi, redovi i redovi brojeva u svim mogućim kombinacijama, bez ikakvih ljudskih osobina, bez srca, bez duše, bez obitelji, bez nade, bez snova. Ja sam trinaest godina bila samo broj 00308-183. Još sanjam taj broj, kao da mi se usjekao u podsvijest dublje nego ime s kojim sam se rodila. Ta nijemost, to ništavilo koje osjeća zatvorenik jest nešto što društvo rijetko shvaća, ali često kažnjava, na barbarskiji način nego u sudnici, ali zatvorenik se svejedno može vinuti iznad toga. I kad me pitaju zašto sam napisala knjigu “Ljubavnici i luđaci” godine 1984., dok sam još bila u zatvoru, a sada, nakon dugih 13 godina, svoju drugu knjigu “Tvoja krv i moja” moj bi bio poticaj: da sebi vratim glas. Ali ako se time složimo, što onda dalje raditi s glasom? Nije ga dovoljno imati, treba znati što učiniti s njim. Uvjerena sam da mi je najbitnije bilo nešto drugo: željela sam jednostavno ispričati potresnu i vrlo osobnu priču koja na kraju, nakon 32 godine, ima sretan završetak, ali i time podijeliti s drugima teško stečena iskustva od kojih se netko može naučiti i nadam se čak nadahnuti, posebno u drugoj tek objavljenoj knjizi, “Tvoja krv i moja” jer sam se tu bavila temom očaja i kako preživjeti preveliku patnju, ali ne samo preživjeti nego iz nje naučiti, što je još bitnije. Jer kada ti je voljena osoba vise od tri desetljeća u zatvoru, kada ste odvojeni i kada se nalazite cak na različitim kontinentima a imate mjesečno samo sat vremena pravo razgovarati, a kada se vidite jednom na godinu i to preko debelog stakla tako da se ne možete ni zagrliti, dotaknuti, onda morate naći načina kako ojačati ne samo duh nego i um da se ne slome. – kazala je Julienne Eden Bušić, autorica knjige “Tvoja krv i moja” tijekom promocije u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Benkovac.
Promocija je započela pjesmom Molitva u izvedbi autora Tomislava Marijana Bilosnića, a završila pjesmom “Moj dom” S. S. Kranjčevića. Svojim glazbenim nastupom i izvedbom dalmatinskih pjesama klapa Asseria Benkovac obogatila je književnu večer i bogatstvo hrvatskoj jezika u Mjesecu hrvatske knjige. U atmosferi koja je odisala duhom zajedništva i ljubavi za goste Julienne i Zvonka Bušića, Darija Juričić iz Posedarja čitala je tri odlomka iz knjige Tvoja krv i moja uvodeći posjetitelje u dušu i srce, u najdublje osjećaje i misli, težnje i očekivanja, žudnje i sjećanja, patnju i nadu koja se otkriva čitatelju.
Tomislav Marijan Bilosnić u predstavljanju knjige naglasio je, da kada god se povede riječ o Julienne i Zvonku Bušiću uvijek se pomisli na ključni događaj u životu hrvatske političke emigracije o kojemu je Julienne već napisala dvije potresne životne priče, knjigu “Ljubavnici i luđaci”, koja je sa sedam izdanja doživjela pravu eksploziju interesa, i danas “Tvoja krv i moj”, koja nastavlja ovu jedinstvenu životnu priču dostojnu antičke drame. Ova hrvatska odisejada započeta 1976. godine zbog otmice američkog putničkog zrakoplova tvrtke TWA, kada su se oči hrvatske političke i sveukupne dijaspore, ali i svjetske javnosti okrenule prema New Yorku gdje je hrvatsko ime konačno počelo zvoniti svom snagom trajalo je pune 32 godine. Iz “Tvoja krv i moja” iščitavamo obrise jedne opće svjetske, ali i intimne hrvatske i osobne mitologije. Iako se u Juliennoj korespondenciji s Taikom naizgled ništa atraktivno ne događa, osim onoga što se događalo i s Penelopom, ipak je ovdje svaka rečenica burni duhovni događaj. Ispod same priče, u kojoj se isprepleću književnost, svakodnevlje, politika, ispovijed i povijest, naziru se svekoliki dijelovi suvremene hrvatske epohe koji se ne mogu ni danas smatrati zaključnima.
Nakon završne pjesme Croatio iz duše te ljubim u izvedbi Klape Asseria postavljena su pitanja za Zvonka Bušića, hrvatskog političkog emigranta i bivšeg zatvorenika u SAD-u s najdužom odsluženom kaznom u povijesti Hrvatske, 32 godine, a koji se cijeli život borio za hrvatsku slobodu i u knjizi se javlja kao pisac Epiloga “Tvoja krv i moja”. Na potpisivanje knjige Tvoja krv i moja, te sedmo izdanje knjige Ljubavnici i luđaci ljubitelji pisane riječi Julienne Eden Bušić kulturno su čekali u redu.