KUD DIVLJE SVINJE, TUD I VUKOVI

U razgovoru s ovčarima Slivnice Gornje doznajemo da su se na njihovom području pojavile divlje svinje, a poznato je pravilo da za njima idu vukovi. Kada im “promaknu” svinje i ne uspiju ih uloviti, vukovi zakolju ovcu, pojedu nekoliko kilograma, ako su gladni, ostatak poslije dovrše divlje svinje
Svjedoci smo sve većeg antropogenog utjecaja na prirodu i okoliš, kao što je npr. izgradnja modernih prometnica (posebice ograđenih autocesta), sve veći broj motornih vozila, širenje naseljenih mjesta i divljih odlagališta smeća, nekontrolirana uporaba pesticida i inih kemijskih tvari pri obradi zemljišta…
Sve to neminovno rezultira smanjenjem i ugrožavanjem prirodnih staništa kojima prolaze životinje, a naravno i brojnim životinjskim vrstama, pa tako i divljači i zvjeri.
Neupućeni stočari
Vuk ima važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže i očuvanju zdravih populacija divljih životinja kojima se hrani te je pokazatelj očuvanosti prirode neke zemlje. Ali, čovjek ne razmišlja tako, on vuka doživljava isključivo kao štetočinu, zvijer koju treba utamaniti, poglavito su takva razmišljanja stočara koji imaju štete. Redovito se tijekom vještačenja oštećenici dobro istresu na vještaka kao, što će nam vukovi, što ste ih zaštitili, a nas nije nitko zaštitio, znači važniji vam je vuk od nas, samo je pitanje vremena kad će i nas napasti itd., a originalni izrazi su malo zvučniji.
 Slično je započeo razgovor na gospodarstvu oštećenika Pave Mijolovića (73) u Slivnici Gornjoj. Sve odreda stočari, kojima je ovčarstvo dopunska djelatnost, izuzev najmlađeg među nazočnima Marinka Vulića (45) koji je, kaže napustio posao strojara građevinske mehanizacije i preuzeo brigu o tridesetak ovaca. Inače, kažu da je u Slivnici Gornjoj prosječna veličina stada 30 – 50 grla.
 Nikola Jurčević (68), umirovljenik, ima stado od 55 ovaca i kaže da se unatrag dvije godine na njihovom području događaju čudnovate stvari te da svake godine nestane po desetak grla, a da štetu nije nikad prijavljivao.
Na pitanje zašto nisu prijavljivali štetu, svi su složni da nisu bili upućeni, kao i to da nisu znali tko je stvarni uzročnik šteta.
Naime, ranijih godina bilo je nekoliko slučajeva štetnog događaja na ovcama, koje su prouzročili psi bez nadzora (koje bi, navodno, “turisti iskipali”) i čagljevi.
Štete sve učestalije
Ove godine, počevši od konca kolovoza do danas, štete su učestale i prijave su stigle iz: Grgurica, Ražanca, Vinjerca, Visočana i Slivnice Gornje, odakle dolazi čak pet prijava.
Najnoviji napad na stada Dušana Milanka i Damjana Marinića iz Miranja Donjih, prijavljen je najprije veterinarskoj stanici i policiji u Benkovcu, a tek potom posredno ovlaštenom sudskom vještaku.
Nisu iznenađeni samo oštećeni stočari navedenih naselja, svi se pitamo što se događa. Prema znakovima na stradalim životinjama:
ugriz: mjesto, snaga (slab, srednje jak, jak), razmak očnjaka, vrijeme nastanka (za života, nakon uginuća)
procjeni vremena počinjene štete,
procjeni načina ugibanja (iskrvarenje, ugušenje, drugo)
procjeni zdravstvenog stanja životinje (zdravo, bolesno) te razudbi,
jasno je da su štete bile nanesene od više uzročnika: pasa, čagljeva, divljih svinja i vuka. Naravno, da oštećenici prihvaćaju samo jednu procjenu, a ta je da je štetu počinio vuk. Zašto? Zato, jer jedino odštetu dobivaju ako je kriv vuk. Zato sva vika na vuka, a iza vuka…….puno čimbenika koje je najjednostavnije eliminirati.
Vukovi za divljim svinjama
No, u razgovoru s ovčarima Slivnice Gornje doznajemo da su se na njihovom području pojavile divlje svinje, a poznato je pravilo da za njima idu vukovi. Kada im “promaknu” svinje i ne uspiju ih uloviti, vukovi zakolju ovcu, pojedu nekoliko kilograma, ako su gladni, ostatak poslije dovrše divlje svinje.
 Stočari prebrojavanjem samo konstatiraju da su ovce nestale (“pojeo ih vuk”), pa pitaju, a što sad, tko će to nadoknaditi. Nitko, jer nema dokaza.
 Kada pitate stočare jesu li bili uz svoja stada kada se šteta dogodila, odgovor je najčešće, pa upravo sam pošao na marendu doma, ili godinama su same na ispaši, mi ih ostavimo na pašnjaku ujutro, a poslije podne idemo po njih, ili same dođu. Iz tog razloga svako stado ima svoju prepoznatljivu boju na leđima, pa dok u Bukovici neki boje pregorjelim, crnim uljem od parazita, ovdje susrećete crvene, zelene, plave, pruge i točke.
Simpatično, ali neučinkovito u obrani od vuka. Osim toga, stada ne prate ne samo ovčarski psi, nego nikakvi, a čak ih i ne posjeduju, jer bi po riječima pastira bili okrivljeni za štete.
Psi i pašarenje
Doduše, Šime Ćuković iz Slivnice posjeduje tornjaka, ali kaže da je težak 60 kg te da se i majka Stoša, pastirica boji, a kamoli susjedni pastiri.
 U Bukovici, nešto manje u Ravnim kotarima, pastiri ne označuju bojama stada, jer znaju da moraju čuvati svoja stada, a redovito su uz stada i psi.
 Šarenilo pasmina, a najviše je križanaca. Iako nisu čistokrvni pastirski psi kao tornjak, borderccoli, njemački i hrvatski ovčar ili šarplaninac ipak su od pomoći, kaže Maša Orlović (52) iz Budaka, kojoj je zahvaljujući jednom križancu
stradala samo jedna ovca. Znači, bolje je imati ikakvog negoli kao većina Slivničana – nikakvog psa.
Gojko Radmilović, pastir iz Bogatnika kaže da bi prije pregorio ovcu, ma više ovaca, nego svog Vučka, njemačkog ovčara.
– Stradale su mu dvije ovce od vuka, samo zbog toga što su zaostale iza stada, a kada im se vuk približavao nisu reagirale jer su toliko navikle na prisutnost psa, koji mu sliči te se nisu plašile, pojašnjava Radmilović.
Iskustva bukovičkih i ravnokotarskih pastira su rezultat višegodišnjih susreta s predatorom, a budući da ih ovčari Slivnice i okolnih mjesta nisu imali, vjerujemo da će morati poduzeti radikalne promjene u načinu pašarenja, ali i upoznati Pravilnik o utvrđivanju štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih svojti, načinu rada i postupanju vještaka u postupku utvrđivanja štete.

ŠTETE PRIJAVITE OVAŠTENOM VJEŠTAKU

U područjima gdje se učestalo pojavljuju ili se mogu očekivati strogo zaštićene velike zvijeri, stoka tijekom noći mora biti zatvorena u staji ili u odgovarajće zaštićenom toru, električnoj ogradi minimalne visine 1,8 metara, a tijekom dana, ako nisu u zaštićenom prostoru, na ispaši mora stalno biti nazočan čuvar (pastir) i pastirski pas čuvar i to za stoku:
– za stada do 20 grla – jedan pastir
– za stada od 20 – 50 grla – jedan pastir i jedan pastirski pas čuvar,
– za stada od 50 – 150 grla – jedan pastir i dva pastirska psa čuvara,
– za stada preko 150 grla – dva pastira i dva pastirska i barem tri pastirska psa čuvara.
Štetu koju nanese zaštićena životinja oštećenik je dužan prijaviti bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana. Šteta se prijavljuje vještaku, kojeg je ovlastio ministar za područje županije u kojoj je šteta nastala. Šteta se ne prijavljuje policiji ni medijima, kako je to u posljednje vrijeme učestalo u Zadarskoj županiji te vještak saznaje indirektno, a mediji objave događaj prije samog vještačenja.