Svjedokinja za sve "grijehe" optužila vlasnika Narodnog lista

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin

Zbog optužbi da su još koncem prošlog stoljeća, kao odgovorne osobe, u tvrtki Narodni list d.o.o. neisplatom doprinosa i drugih davanja državu oštetili za iznos od 336 tisuća kuna jučer je na Općinskom sudu u Zadru nastavljeno suđenje Ferdinandu Perinoviću i Borisu Škuliću.

No kako se Škulić nije pojavio na jučerašnjem ročištu već samo njegov odvjetnik, izvanraspravno je saslušana svjedokinja Marija Radulić, koju je upravo i predložio Škulić. Radulić je kazala kako je trenutačno u mirovini, ali da je svoj cijeli 32-godišnji radni vijek, provela u Narodnom listu, gdje je radila kao računovotkinja. No istaknula je kako je u vrijeme dok je Boris Škulić bio direktor odradila svega šest mjeseci, budući da je 28. prosinca 1998. godine otišla u mirovinu.

Izvršavali naredbe vlasnika iz Amerike

- Svi zaposlenici u to vrijeme, pa tako i Boris Škulić, morali su slušati naredbe vlasnika, Vedrana Škulića. On je bio u Americi, ali je naređivao tko će i što raditi putem telefona ili bi poslao faks. Bila su teška vremena pa su ljudi sve to i izvršavali kako bi zadržali posao. Ja sam primijetila dosta nezakonitosti pa sam odbijala poslušnost, a to sam mogla jer mi je suprug plovio "na strancu", svjedočila je Radulić, kazavši kako je osobno Borisa Škulića upozoravala na neke nepravilnosti.

Naglasila je, također, kako je on u to vrijeme, upravo zbog takve situacije, imao zdravstvenih problema, zaključivši da to mora biti razlog i njegovih sadašnjih srčanih problema. Na takvu konstataciju intervenirala je sutkinja Iva Lovrin, upozorivši svjedokinju kako donosi zaključke za koje ona nije stručna.

 Upitana zašto su ljudi izvršavali naredbe, iako su znali da to što rade i potpisuju nije zakonito, odgovorila je kako su to činili jer im je vlasnik prijetio otkazima.

Svjedokinja je dodala i kako su dvije djelatnice, Mirta Mičić i Jadranka Lonić, napustile tvrtku jer nisu mogle raditi u takvim uvjetima pa da je Lonić otišla na burzu rada, a Mičić u Australiju.

VIŠE U TISKANOM IZDANJU

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika padam
evo nek se pogledaju ljudi koji vode Zadar od nastanka Hrvatske..a "zna se# tko je to...i nek kažu što su napravili..PRODATI NAJSTARIJI LIST NA BALKANU.... kasno im je došlo u glavu...1998, godp.Arase, koji je na proslavi godišnjice lista rekao, ajme što smo to prodali..što smo napravili... sad ta zgrada u centru grada je devastirana, novina dovedena u stanje da se ne čita...a ta spodoba koja je večinski vlasnik, šeta gradom i sudjeluje po sudovima... još jedna sramota Tuđmanove vladavine, a u Zadru Kalmetine...da da....Kalmeta je proda Narodni list i uništija 200 radnih mista i zgradu u centru grada...
Slika korisnika lukrecija
Zadar je specifičan grad u kojemu se redovito isprepleću različiti interesi, onih koji su za ili protiv nekoga. Ono što je najjadnije u ovoj priči je pitanje morala, kojega očito nema jer iz svega se dade zaključiti koliko su ljudi jadni, pakosni i zlobni. Pitanje zadarskog suda, koji je nažalost instrument u rukama pojedinaca što nije nikakva tajna druga je strana priče. Ako čovjek ima odgovornost za ono što radi trebao bi prihvatiti činjenicu da za svoje greške sam odgovara, a ne da za to proziva druge. Nažalost to nije slučaj u ovoj priči, a opravdanja za to nema osim činjenice da su pojedinci koji brane sebe da bi oblatili drugoga karakterne nule.Za to nisu krivi političari, već oni koje zovemo obični građani jer oni imaju snagu da stvari mijenjaju ukoliko to žele. Klevetanje drugih u Zadru je nekim ljudima postala domaća zadaća, koja će se na kraju poput bumeranga ipak njima samima vratiti. Svugdje u svijetu jasno je da ako nešto javno kažete iza toga morate i stajati jer kao što ubija sila, vrlo često riječ ubija puno jače.