Slikarica Mediterana naglašenog osjećaja za boju

 U Galeriji Kristofor Stanković u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu u utorak 29. listopada 2013. otvorena je izložba ulja na platnu Blanke Katunarić. O njenom slikarstvu govorio je Konstantin Kostov, predsjednik zadarske umjetničke udruge Jadertina, a izložbu je otvorila bivša predsjednica Gradske skupštine Morana Paliković Gruden. U glazbenom dijelu programa sudjelovala je poznata hrvatska harfistica Marija Mlinar. Dodajmo usput kako je slikar Josip Zanki u katalogu izložbe dao svoje viđenje njena slikarstva.

Blanka Katunarić rođena u Zadru gdje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju, a studije je završila u Zagrebu.

Izložba je pripremljena povodom odlaska umjetnice u mirovinu. Naime, od 1976. bila je zaposlena u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Od 1. rujna 2013. umirovljena je kao voditeljica Službe za protokol i odnose s javnošću Gradske skupštine Grada Zagreba, gdje je, kao dio svojih poslova, niz godina organizirala likovni ciklus ''Mladi umjetnici u Galeriji Kristofor Stanković''. Iako rijetko izlaže slikanjem se bavi već dugo. Pohađala je brojne radionice, prvenstveno pod vodstvom profesorice Jadranke Damjanov, ali i drugih, a završila je slikarsku školu na Rokovom perivoju u Zagrebu.

Svojim se radovima predstavljala godinama u raznim oblicima i prigodama. Prvi veći ciklus njenih radova sadrži slike otočkih krajolika i izložen je na samostalnoj izložbi slika ''S otokom'' u ljetu 2009. u Zapuntelu na otoku Molatu. Drugi ciklus sadrži apstraktne motive krajolika otočnih suhozida/mocira i vinograda te kontinentalnih šuma, potoka, jezera, vrlo često prožetih fantazijskim prizorima u optimističnom, ditirambskom ozračju.

Na petnaestak izložaka, uglavnom većeg formata, Blanka Katunarić predstavila se prvenstveno kao slikarica Mediterana, slikarica podneblja u kojem je rođena i odrastala. U njenom slikarstvu naglašen je osjećaj i smisao za boju. Štoviše, i one tzv. hladne boje u službi su onih toplih vedrih, jer sve njene slike zrače optimizmom, radošću, bogatstvom njenog unutrašnjeg bića, te veseljem stvaralaštva i ljepotom krajolika kojeg promatra posebnim divljenjem. Linije, i one ravne, krive, isprekidane, zaobljene, te kompozicija i ravnoteža motiva, na prvi pogled razbacanog i nabacanog, samo još dodatno naglašava njen smisao i želju za iskazivanjem ljepote kako one u prirodi rodnog zavičaja, tako i one sakrivene u njoj samoj.