Odlazak iz Zadra bio je obiteljska odluka

Najjednostavnije je reći da volim nogomet. Volim igrati, nije mi teško trenirati, pratim što se zbiva u nogometnom svijetu, proučavam igrače i slično – kaže Klapan

Kad je prije dvije i pol godine iz Zadra otišao u Rijeku živjeti i igrati nogomet u NK Rijeci, Jeronim Mihovil Klapan, premda veoma mlad, dobro je znao što želi.
– Isključivo razvijati se kao nogometaš. Odlazak iz Zadra bio je obiteljska odluka, svi smo se savjetovali i složili se, pa mi nije teško pao odlazak iz rodnoga grada u Rijeku – govori Jeronim Mihovil.
Nije, dakako, prvi koji je iz Zadra otišao na Kantridu (Antonini Čulina učinio je to nekoliko godina prije njega), a prilagodio se, kaže, veoma brzo.
– Ma, sličan je to mentalitet, oba su grada na moru i nije bilo problema. U početku mi je bilo malo nezgodno putovati do Kantride i natrag, stanujem blizu Novoga lista, ali brzo sam se priviknuo. Društvo je izvrsno, a svi koji su u klub došli iz drugih gradova i mjesta, prihvaćeni su izvrsno.
U Zadru, još dok je bio pučkoškolac u OŠ Petra Preradovića, Jeronim Mihovil puno je vremena provodio igrajući nogomet.
– Tihomir Krstić mi je bio nastavnik TZK i baš je bilo dobro u to vrijeme. Radili smo sve što je tražio plan i program, ali nogomet smo voljeli najviše. S vršnjacima sam stalno naganjao loptu.
U NK Zadar zadržao se kratko, potom je bio u NK Dalmatinac iz obližnjega Crnoga, naposlijetku u NK Arbanasi.
– U Arbanasima smo radili kvalitetno. I u Dalmatincu isto. U NK Zadar zadržao sam se malo, veoma malo. Uglavnom, kad smo u obitelji počeli govoriti što bi bilo dobro, najbolje za razvoj, kad smo skupili sve informacije, odlučili smo se za Rijeku. Danas predobro znam da nismo pogriješili. Dapače.
Jeronim Mihovil igra u kadetskoj momčadi Rijeke, nezaobilazni je član standardne postave, često i strijelac. Kažu neki, sličan je Podolskom.
– Trener nam je Đani Laser i u razdoblju od kad s njim radim puno sam naučio i puno bolje igram. On je trener koji se ne drži kruto, omogućio nam je da se na igralištu iskažemo i onda on to sve nekako posloži. Kao momčad djelujemo dobro, ali još nismo zadovoljni jer sigurno možemo i bolje.
Klapan je dospio i u reprezentaciju U – 17, a već je sad poprilično siguran da će biti profesionalni nogometaš.
– Najjednostavnije je reći da volim nogomet. Volim igrati, nije mi teško trenirati, pratim što se zbiva u nogometnom svijetu, proučavam igrače i slično. Najbolje mi odgovara srednji red, malo na lijevoj strani, a na svoj račun mogu reći i da bih svakako trebao popraviti igru u obrambenoj fazi. Svjestan sam toga, uporno ću i na tomu raditi.
Kad je prilika, Klapan voli zabiti gol, ali će rado i asistirati.
– Situacija uvjetuje odluku. Svaki mi je gol jednako drag, ali i kad suigraču namjestim priliku isto sam zadovoljan.
Povremeno će Jeronim Mihovil svratiti u Zadar, za posjet obitelji baš i nema puno vremena.
– U klubu su mi rekli da ću s jednom momčadi sastavljenom od seniora, nekih juniora i kadeta krajem tjedna u Italiju. Baš se tomu radujem jer sad je u 1. HNL za juniore i kadete stanka, a ja dan bez nogometa baš i ne volim.
Klapani su, njegovi Klapani, iz Pridrage. Iz mjesta u kojemu su korijeni i jednoga Marca Viduke…