ŽIVOT NA SJEVERU Mladi Zadranin Ivan Bek posjetio Kulusuk na Grenlandu, naselje sa samo dva WC-a, na prvi dan ljeta padao snijeg

Mladi Zadranin Ivan Bek posjetio je prije par godina daleki Grenland, najveći svjetski otok i autonomni teritorij pod suverenitetom Kraljevine Danske. Put ga je odveo u Kulusuk, za naše pojmove maleno naselje na istočnoj obali otoka, relativno blizu Islanda. Popričali smo s njim kako bi svoje sugrađane upoznao s tim dalekim, hladnim krajem.

Prvi dan ljeta
– Za Kulusuk smo letili avionom iz Reykjavika, glavnog grada Islanda. Bio je u pitanju vrlo mali zrakoplov koji je mogao primiti samo 20, 30 putnika jer veći ne može uopće sletiti na zračnu luku u tom grenlandskom naselju. U njemu je bilo nas petnaestak iz turističke grupe te par domorodaca koji su se vraćali s Islanda na koji su išli po potrebštine. Dok se spuštaš na otok vidiš more i ledenjake i osjećaš se kao da ćeš sletjeti na led, ali pista je makadamska. Inače zimi je zračna luka zatvorena. Pričali su nam da je jedna slična turistička grupa zbog oluje zapela na Grenlandu i morala u Kulusuku provesti 3 mjeseca. Kad smo se vraćali u zračnu luku počeo je padati snijeg i dizala se oluja te nam je let bio odgođen za neka dva sata tako da smo se bojali da ćemo završiti kao i oni. Na kraju smo uspjeli poletjeti iako je bilo vrlo neugodno jer vjetar nas je bio bacao na sve strane. Bolji dojam o surovim vremenskim uvjetima ćete steći ako vam naglasim da je bio prvi dan ljeta i polarni dan, priča nam Ivan.

Bager dočeka putnike
– Zračna luka nalazi se nedaleko od naselja Kulusuk i veličine je ovećeg dnevnog boravka. Nema trake za prtljagu već se po izlasku iz aviona torbe nakrcaju u žlicu bagera koji zatim zaobiđe zgradu i dočeka putnike s druge strane. Podjeljena je na dva dijela između kojih se nalazi carina. Carinik je inače bio vrlo nasmijan i nosio je civilnu odjeću te je bez ikakvih komplikacija pustio ljude preko granice opalivši žig u potovnicu samo onima koji su to htjeli. U zgradi postoji i suvernirnica koja zajedno s putnicima seli iz jednog u drugi dio zgrade. Kulusuk raspolaže s jednim kombijem, 2 džipa i bagerom te nam je bilo ponuđeno da nas se preveze od zračne luke do obližnjeg naselja. Neki su prihvatili, a neki su prošetali putem utabanim u snijegu koji nipošto nije prava cesta. Zašavši iza brda na kojem se nalazi groblje dolazi se do Kulusuka. Bilo mi je dosta zanimljivo vidjeti lijes kako pritisnut kamenom položenim na poklopac leži na zemlji kraj groblja te čeka, kako su nam domaćini objasnili, da se zemlja odledi pa da se pokojnika, koji je inače bio umro u siječnju, može pokopati. Ledenjaci su inače zaista prekrasni, bijeli, nezagađeni, tek su oni uz rub mjesta malo prljaviji.

Nema hotela
Htjeli smo znati nešto više o samom Kulusuku.
– Naselje se sastoji od većeg broja raznobojnih kućica koje su me na neki čudni način podsjećale na limene bunkere u brodogradilištima. Tu živi par stotina ljudi, a imajte na umu da se radi o glavnom centru tog dijela otoka. U jednoj od kućica organizirali su priredbu gdje je domorodac udaraljkama pljeskao i pjevao te smo mogli kupiti kamene i drvene suvenire koje žitelji Kulusuka sami izrađuju. U ponudi nisu imali standardnu masu šalica i tanjurića. Inače, naseljem slobodno hoda jako puno pasa koji su mene podsjećali na pripitomljene vukove. Bijele su i sive boje, a na prvu smo ih se malo uplašili jer su zavijali. Naši domaćini ih hrane i donekle su pripitomljeni te brane selo od faune Grenlanda, ali strogo su nas upozorili da im se ne približavamo i da ih ne diramo jer nas ne poznaju. Selo se nalazi uz more, iako nisam vidio skoro nijedan brod. Okruženo je debelim santama leda, a lokalno stanovništvo većinom se bavi ribolovom te rudarenjem i traženjem nafte. Inuiti u Kulusuku su nasmijani, veseli, gostoljubivi i prilično tamnoputi. Tko je želio mogao je jesti riblja jela kojima se oni tradicionalno hrane. U naselju nema hotela te nije običaj da u njemu posjetitelji ostaju duže od dana. Možete eventualno zamoliti nekog od stanovnika da vas primi kod sebe na noć. Kulusuk je inače turistički centar te većina lokalaca uz svoj jezik priča i engleski. Imaju i dosta dobro opskrbljenu trgovinu koju bih usporedio s bilo kojim našim marketom srednje veličine, objasnio je Ivan.

»Naseljem slobodno hoda jako puno pasa koji su mene podsjećali na pripitomljene vukove. Bijele su i sive boje, a na prvu smo ih se malo uplašili jer su zavijali
Ivan Bek

Izazov fizioloških potreba
– Zanimljivo je da u kućama u Kulusuku nema zahoda. Dapače, cijelo naselje ima dva WC-a od kojih je jedan u općini, a drugi u crkvi. Općina je tek malo veća kućica gdje se stanovnici druže. Crkva je pak luteranska, po veličini bih je usporedio s Gospom od zdravlja iako je od te barokne građevine niža, a u nju se ulazi s bočne strane. Po onom što sam vidio WC koji se nalazi u crkvi je malo bolji i uređeniji od onog u zgradi općine. Radi se samo o velikoj kanti na koju je netko montirao WC školjku. Kad se kanta napuni lokalni komunalni djelatnik je uzme, stavi u džip te negdje odveze, istovari i vrati. Unatoč tome što nema tekuće vode, zahod raspolaže keramičkim umivaonikom u kojem stoji četvrtasta posuda s vodom namjenjenom za pranje ruku. Sa strane se nalazi i sapun.