MENS PHISIQUE Čovjek koji pobijedi drugog čovjeka je jak, no čovjek koji pobjedi samoga sebe je svemoćan!

Protekla je godina bila i više nego uspješna za zadarskog  body buildera Adrijana Marušića. Izašao je na tri natjecanja i vratio se  kući s dvije zlatne medalje s jednog natjecanja te s dva prestižna plasmana na četvrto mjesto s druga dva natjecanja.
– Na natjecanju Balkanski kup, na kojem su nastupali najbolji body  builderi s Balkana osvojio sam prvo mjesto u svojoj kategoriji (do 180  centimetara mens phisique) te apsolutnu pobjedu u svim visinama, što  znači dvije zlatne medalje, na što sam jako ponosan. U Češkoj, na  Grand Prix PEPA događanju, koje je prošle godine brojalo 40 godina  postojanja, u konkurenciji od 28 natjecatelja bio sam četvrti kao i u Sloveniji, gdje nažalost nije bilo moje kategorije pa sam morao izaći s juniorima na binu. Bio sam stoga vidno veći od drugih natjecatelja što mi  nije išlo na ruku no ipak, sa svojim iskustvom uspio sam se plasirati na  četvrto mjesto pokraj 15 isklesanih momaka, rezimira Marušić.  
Trofejni zadarski sportaš body buildingom se bavi zadnje četiri godine iako je za sport vezan još od djetinjstva, kada je već sa šest godina  počeo trenirati nogomet. U nogometu ostaje 20 godina no ljubav prema teretani jača pa se Marušić prebacuje na novu vrstu sporta, što se  pokazalo kao odličan potez. Je li lako biti tako discipliran i paziti na  svaki gram, vježbati dva puta dnevno, odricati se slatkiša i "junk fooda", ne noćariti puno, zapravo posvetiti se maksimalno svim onim rigoroznim no neizostavnim odrednicama načina života koji mora takav  biti ako se sobne vitrine misle puniti medaljama,  razgovaramo jednog  sunčanog jutra na Forumu. Adrijan dolazi u uskoj trenerci, mišići samo  što ne iskaču vani, trenerka "puca po šavovima" no na prijedlog da napravimo fotku bez majice uzvraća samo osmjehom i kaže da to ne bi  bio ni najmanji problem, bez obzira na temperaturu koja je tada bila  blizu nule, no kako sada nije u natjecateljskoj fazi i top formi pa nema  smisla. Majicu stoga ostavlja na sebi, planirani foto session na žalost  svih ljubitelja muškog tijela otpada no zato spremno odgovara na sva  postavljena mu pitanja.

Prečice ne postoje
Zašto si se odlučio početi baviti body buildingom?
-Prije četiri godine sam imao jednu nesreću koja me umalo nije stajala života. Nakon toga sam donio puno novih odluka pa tako i da bih  se spremio za natjecanje u body buildingu. Jednostavno nisam htio  više gubiti vrijeme nego sam uzeo stvari u svoje ruke i tako je sve krenulo.
I koliko ti je trebalo vremena do dođeš do neke razine da se možeš  zvati body builderom, do razine kada je tvoja sportska priča postala  profesionalna?
-U ovom sportu sve treba biti posloženo, od prehrane, odmora, suplementacije i jakog treninga. Prečica jednostavno ne postoji. Ako osoba savlada sve to, tijelo napreduje malo po malo i s vremenom ulaziš u  tu razinu gdje već možeš razmišljati o nečemu više, a kako sam ja bio i  prije u sportu moje tijelo je brzo napredovalo. U samo dvije godine od  forme početnika došao sam do natjecateljske forme. Prva natjecanja su  bila 2017-te kada sam izašao na dva natjecanja. Ostvario sam vrhunski  rezultat s dva prva mjesta i shvatio da imam ono nešto stoga je moja  odluka da nastavim i to malo profesionalnije bila još snažnija. 
Vjerujem da nije lako raditi na sebi i paziti na svaki mišić, na svaki  gram. Što je bilo najteže u tom procesu?
-Ta riječ "najteže" za mene kao natjecatelja i kao osobnog trenera ne  postojii. Jednostavno ne znam što bih mogao tu izdvojiti kao najteže. U  body buildingu puno malih stvari čine razliku. Ljudi to malo krivo shvaćaju, jer bb je stil života, nije nešto što moraš, a ako nešto moraš onda će biti teško, zar ne? Ovo ili voliš ili ne voliš, nema ono između. I da,  naravno da imam izazove, ali istovremeno i uživam u tom procesu jer  sve ide iz glave te ako nisi spreman onda će biti i teško, a to nije moj  slučaj.

Pizza kao nagrada 
A hrana, kako si se privikao na režim prehrane jednog body buildera?
-Hrana (smijeh)… Obožavam hranu i veliki sam gurman. Mislim da  nema većih gurmana od nas body buildera jer nama je cijeli dan hrana  u glavi, ali baš cijeli dan. Sve se svodi na to – kad i što jesti, kako pogoditi točan omjer. Svaka nova navika je na početku teška ali ustrajnošću i  disciplinom navikneš se, a još kada primjetiš rezultate onda dobiješ i  dodatnu motivaciju za dalje. Kako mi body builderi jedemo, trebali bi  svi jesti samo u manjim količinima. Onda sigurno ne bi imali problem  s viškom kilograma i sve one probleme koje dolaze uz to. Naš sport je  usko vezan uz prehranu i tu smo maheri. Naša je spiza čisto meso, povrće, riža, krumpir, tjestenina, voda, a naša filozofija je – jedemo zbog  rezultata, a ne zbog okusa. Moraš se odreći puno stvari, prije svega kalorijski bogate hrane, pa onda izlazaka vani, piva i pokojeg dobrog vina  s prijateljima… Ima toga, no ako želiš uspjeti jednostavno trebaš uvijek  biti u fokusu i gurati prema cilju. Volim jesti i ljubitelj sam burgera, a  pogotovo obozavam pizzu samo što sam svjestan da ta hrana i moj  sport ne idu zajedno. Razlika mene kao natjecatelja i rekreativca je da  kad rekreativcu dođe želja pojesti pizzu on će ju i pojesti dok ja moram  itekako planirati na koji način si priuštiti pizzu što znači cijeli tjedan  jesti kontrolirano da bi bar jedan dan na jelovnik došla i pizza. Sve u  svemu, za sada uspijem nekako izdržati do mog cheat meala (op.a.  obrok po izboru koji je pravilu junk food i koji body builderi imaju jednom tjedno) i onda uživam koliko god mogu. To shvatim kao neku  nagradu nakon uspješnog odrađenog tjedna.
Samo jednom tjedno si dopuštaš da se opustiš za stolom. Impresivno. Znači nema dana kada kažeš: ja bi Nutellu žlicom i pred TV a  ne riža i lešo riba?
– Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i nismo mi body builderi izvanserijski tipovi. Stoga, naravno da imamo dane kad nas uhvati velika želja  za slatkim pa tako i za Nutellom, no u toj situaciji se vidi jesmo li karakterno jaki da sebi kažemo – ne. Čovjek koji pobijedi čovjeka je jak,  no čovjek koji pobjedi samoga sebe je svemoćan! Uostalom danas ima  jako puno recepata s kojim možes bez grižnje savjesti zamjeniti klasičnu Nutellu ili neki kolač.

Početnici često griješe
Što je s ozljedama, jesi li ih imao?
-Ozljede me, hvala Bogu, još zaobilaze no svijesan sam da ih je vrlo  lako dobiti jer treniram pod vanjskim opterećenjem (utezima). Gledam  da sad ne dižem neke velike kilaže nego da se koncentriram osjetiti misić s manjim opterećenjem, recimo s nekih 70 posto opterećenja, što je  više moguće. Moram to naglasiti jer početnici rade veliku grešku jer im  je bitno tko će više dignuti u bench pressu, čučnju itd, a to je, 99 posto  vjerojatnosti put ka ozljedama. Ego treba ostaviti doma i trenirati pametno.
Kako izgledaju tvoji bb dani, kada se vježba, koliko često i gdje?
– Najzahtjevnije je vrijeme priprema pred natjecanje, a to većinom  traje oko 12 tjedana. Ponekad se i sam zapitam je li mi dovoljno 24 sata  u danu da sve stignem. Budim se u 5:30, idem na jutarnji kardio koji  traje 45 minuta te onda doma doručkujem i spremam hranu za na posao. Radim svoj klasični posao od 9 -17 sati te nakon toga opet spremam ostale obroke i idem na svoj drugi trening. Onda idu privatni sati  s klijentima i u kući sam 22:30. Pojedem obrok pred spavanje i sutra  sve ispočetka. Uz to moram jos pronaći vrijeme za svoje kućanske obveze. Uglavnom jedem od 6 do 8 obroka dnevno koji su sve pomno isplanirani te treniram 2 puta dnevno. Dobra organizacija i većinom se  sve uspije.
Očito ne dobra već izvrsna kombinacija, o čemu svjedoče i nagrade.
-Hvala, spremam se i treniram da pobjedim i uvijek se nadam tome.  Naravno nikad ne znaš tko će se pojaviti na natjecanju stoga je prisutna i neizvjesnost te što je najgore taj dan prije bine ti u back stageu svi  izgledaju fizički bolje pripremljeni nego ti sam sebi tako da ne fali ni  nervoze. 
Medalje ti vjerujem puno znače?
– Priznanja mi puno znače jer su potvrda da to čime se bavim radim  kako treba. Može li bolje? Da, uvijek se može bolje i kada sam u najboljoj formi pronađem neke stvari na kojima treba još poraditi. Držim da  sav taj trud, odricanja, disciplina, kontinuitet rada kao i jaka želja za  uspjehom se na kraju isplate, kad-tad i to ne samo u bb nego i u svim  drugim stvarima. Ono što me najviše veseli je i to što svoje znanje djelim sa svojim klijentima a njihovi rezultati su mi velika motivacija za  daljnje usavršavanje.

Pogledi na plaži
I gdje ćemo se dalje usavršavati, što donosi nova 2019-ta?
– Trenutno sam na laganom odmoru i jedem malo opuštenije, a onda  ubrzo krećem s pripremama. U planu mi je izaći na Državno prvenstvo  Hrvatske te Europsko i Svjetsko prvenstvo. Kao mali sam sanjao da branim boje "Lijepe naše" u nogometu ali život me je odnio u sasvim drugom smjeru, tako da će to biti u body buildingu. Najvažnije od svega je   da me zdravlje posluži.
Što je s privatnim dijelom života u takvom tijelu, šećeš li ponosno  po plažama?
-Kad me osobe vide uživo i u odjeći ne odstupam previše od njih i izgledam skroz normalno. Moja kategorija se zove mens phisique i mi  nismo široki kao klasični body builderi, više smo atletski skladno  građeni. Kada se skinem na plaži, ljudi znaju malo čudno gledati (smijeh). Tijekom ljeta nećete me baš vidjeti na javnim plažama, više mi  odgovaraju mirne plaže gdje sa svojom boljom polovicom uživam i odmaram.
Što kazu cure, padaju li komplimenti?
– Pa dobijem tu i tamo lijepi kompliment i hvala im na tome. A kada  smo već kod zahvala ovim bi se putem želio zahvaliti svom treneru i  profesionalcu Adnanu Gosto, svojim sponzorima na podršci kroz sportku suplementaciju Proteini.si te ekipi na poslu u Punta Skala Falkensteineru koji mi toleriraju da izostajem s posla na dane natjecanja što  jako cijenim i pozdravljam ih. Zapravo svima koji me prate i daju mi  podršku preko društvenih mreža želim reći: hvala vam od srca.