Za sve su “krivi” ti predivni Pakoštanci

Pakoštane – mjesto s nešto više od dvije tisuća stanovnika ima vjerojatno najveći postotak stranih nevjesta u državi. Tako su pakoštanske nevjeste došle iz daleke Australije, Indonezije, Egipta, Rusije, Italije, Njemačke, po dvije nevjeste iz Francuske, Češke i Grčke, tri iz Crne Gore, pet iz Bosne i Hercegovine, nekoliko iz Slovenije, Makedonije…

Pakoštane – mjesto poznato po generalu Anti Gotovini, arhitektu Lucijanu Vranjaninu, kiparu Franji Vranjaninu, otočiću Sv. Justina kao i po Pakoškim mažoretkinjama. No malo je poznato da se u ovom mjestu s nešto više od dvije tisuća stanovnika znatan broj momaka oženio za strankinje.
Tako su pakoštanske nevjeste došle iz daleke Australije, Indonezije, Egipta, Rusije, Italije, Njemačke, po dvije nevjeste iz Francuske, Češke i Grčke, tri iz Crne Gore, pet iz Bosne i Hercegovine, nekoliko iz Slovenije, Makedonije…
– Pored očitog šarma Pakoštanaca, za ovaj svojevrsni fenomen dio krivice sigurno pripada i ljetovalištu Club Mediteranee u Pakoštanima, gdje su neke od naših nevjesta ili ljetovale ili radile. A kako je Club Mediteranee rasprostranjen po cijelom svijetu u tim ljetovalištima su radili i Pakoštanci. Dakako, Pakoštane je značajna top turistička destinacija u kojoj se turizam razvija od šezdesetih godina, kada se grade turistička naselja i ostali, vrhunski turistički smještaji, te smo proteklu godinu prestigli broj od 420.000 noćenja, govori Danijela Vulin, direktorica TZO Pakoštane.
– Zahvaljujući ekoudruzi DAN i njenim voditeljicama, trima prosvjetnim djelatnicama, Dijani Vukoji, Ankici Kovačić i Nives Marić, te Općini Pakoštane i Turističkoj zajednici za prvu proslavu prve godišnjice osnutka udruge hvalevrijednim projektom pod nazivom “Lijepo je biti različit”, prije 10-ak dana predstavile su pakoške nevjeste najprije svojim Pakoštanima, a putem Zadarskog lista i cijelom svijetu.
– Projektom “Lijepo je biti različit”, kojim pakoštanske nevjeste prezentiraju posebnosti svojih država rođenja, gastronomiju, kulturu, glazbu, tradiciju i etnoobičaje, želimo izraziti mulitikulturnost Pakoštana, bogatstvo i ljepotu u različitostima, rekla nam je Dijana Vukoja dodajući kako se svaka od nevjesta morala itekako truditi naviknuti na drugačije uvjete života, jezik, običaje i uklopiti se u svakodnevicu Pakoštana.
– Morale su puno učiti, ali smo mi puno toga naučile od njih, rekla nam je Dijana Vukoja.
Za potrebe reportaže odazvalo se 11 pakoških nevjesta. Što zbog radnih obveza, što zbog sezonskih viroza ostale nevjeste su ispričale svoj nedolazak. Među njima i Francesca Gotovina, supruga Branimira Gotovine, polubrata generala Ante.
Jezik kao prva prepreka
Egipćanki Gamili Stojanov, profesorici engleskog jezika iz Kaira, kod dolaska u Pakoštane prije 20 godina jedna od poteškoća koje je morala svladati bio je i hrvatski jezik. Osobito gramatika, i to posebno padeži i rodovi. Stoga, je Gamila marljivo počela učiti hrvatski. Ova je Egipćanka morala naučiti ne samo hrvatski književni jezik, već i dijalekt.
– Stvarno bi bilo lijepo kad bi za sve nas nevjeste bio organiziran tečaj hrvatskog jezika, sa smiješkom na licu poručuje Gamila kojoj je po dolasku ipak najviše nedostajalo začina u hrani.
– Više se ne bunim jer je ovdje znatno lakše kuhati nego u mom rodnom Egiptu. Egipatsku kuhinju čine jela koja su uglavnom na bazi povrća, uz obilnu upotrebu aromatičnog bilja, a meso se koristi tek kao začin jelu. Egipatski grah, salate od naranača i maslina s kuminom, salate michoteta, tigrove loptice i vinske torte su za prste polizati. Dalmatinska kuhinja bazira se uglavnom na laganim namirnicima. Ništa lakše, staviš u lonac i samo čekaš, smiješeći se govori Gamila koja je svog supruga, elektrotehničara Nedjeljka Stojanova upoznala u Kairu gdje je radio u naftnoj kompaniji. Nedjeljko ju je dvije godine pričekao dok nije završila studij engleskog jezika te su bračni život u kojem imaju čak četvero djece, nastavili u Pakoštanima. Nakon dolaska u Pakoštane strpljivo se navikavala na novu kulturu, običaje, kuhinju, ali i znatno hladniju klimu.
– Moj Pakoštanac me dobro prevario. Iz Kaira koji ima 18 milijuna stanovnika u Pakoštane sam došla ljeti i sve je bilo super. Bilo je vruće, puno turista, gužva kao u mojoj domovini. A onda je prošlo ljeto i završila turistička sezona, započela je opaka i hladna bura. A što da kažem, morala sam se priviknuti, kaže ova simpatična Egipćanka.
Najmlađa pakoštanska nevjesta je Sylvia Krpeta rođena Wrublewski koja je u Pakoštane došla iz Njemačke.
– Ljetovala sam u Pakoštanima gdje sam mog Ivicu, sad rendžera na Vranskom jezeru upoznala dok je radio kao konobar u Gabre. Trogodišnje poznanstvo i simpatija prerasli su u ljubav koja je prije dvije urodila brakom. Odmah smo vidjeli kako smo duše. Ja sam iz njemačkog grada Bielefelda, doma nogometnog kluba Arminia, a Ivica je strastveni torcidaš. Dok priča Sylvia u naručju drži sinčića Fabiana.
Zlatni pir u Hrvatskoj
– U Hrvatskoj su obitelji brojnije i kvalitetnije, pogotovo zato jer obično samo otac radi, a majka je kod kuće i brine se o djeci. U Njemačkoj djeca se brzo otuđuju, jer roditelja nema po cijeli dan kod kuće. Osim toga zbog vrlo skupih režija i stanarine, oba roditelja su primorana raditi, a za to vrijeme djeca su sama kod kuće te se vrlo brzo okreću ulici, lošem društvu i drogi. Prednost življenja u Njemačkoj je u radnim navikama i discipliniranosti na svim područjima ljudske djelatnosti. No, o povratku u Njemačku i ne razmišljam jer tu želim živjeti, dočekati zlatni pir, ostarjeti, poručila je Sylvia.
 Fabienne Šarin i Guylaine Rašin, Francuskinje koje dolaze iz različitih krajeva Francuske svoje supruge Pakoštance upoznale su u Clubu Mediteranee gdje su radile. Fabienne, supruga Belmonda Šarina s kojim zajedno radi u tvornici ribe Dal Maru, majka 12-godišnjakinje Marike i 9-godišnjeg Marka, dolazi s francuskog sjevera, uz samu granicu s Belgijom.
– Živjeli smo sedam godina u Francuskoj dok smo se prije pet godina nastanili ovdje u ovom prelijepom mjestu. Moja Marika je došla u drugi razred pakoštanske škole te smo zajedno učile nimalo lak hrvatski jezik, prisjeća se Fabienne.
U malom mjestu pokraj mora
Guylaine, supruga Ante Rašina, majka troje djece, ponosno ističe da je francuska Bretagna njezin rodni kraj.
– Živjela sam uz obalu Atlantika, u malom mjestu koji se zove Plouemel, na novoj Azurnoj obali. I sad sam u malom mjestu pokraj mora. Supruga sam upoznala u Clubu Mediteranee u Turskoj prije 13 godina. Pakoštanci su me izvrsno prihvatili. Ovdje pričam o svojoj zemlji i običajima a kad odem u Bretagnu Francuzima pričam o ljepotama Pakoštana, Hrvatske, govori Guylaine koja u Pakoštanima ima uspješnu turističku agenciju “Dalmagite”.
Grkinja Spiriduli Šarliji, koja u braku sa suprugom Antom ima troje djece i Ermioni Kazija koja u braku s Mladenom ima čak četvero djece, već su i zaboravile što to znači učiti hrvatski jezik. A kako i ne bi kad je Grkinja s Krfa Spiridula 33, a Ermioni 38 godina u Pakoštanima. I one su radile u Clubu Mediteranee, Spiridula u Grčkoj, a Ermioni u Švicarskoj, gdje su im radili i muževi. Za Hrvatsku i Grčku kažu da su slične po temperamentu ljudi, pripravi hrane i brojnim običajima. Nedostaju im tek plantaže naranči. Naravno, nije im se bilo lako priviknuti na malu sredinu, pogotovo na hrvatski jezik.
– Svi su nas dobro prihvatili. Naravno i svekrve. Nismo se razumjele, pa se i nismo ni svađale, uglas će Spiridula i Ermioni, fetive Pakoštanke.
 Čehinja Ružena Juričin, sa suprugom Jankom je u braku već 43 godine. Imaju dvoje djece i posljednjih 30 godina za stalno žive u Pakoštanima. Supruga je upoznala tijekom ljetovanja. Osjeća se nadasve udomaćeno i prihvaćeno kao i Moskovljanka Viktorija Kazija, magistrica strojarstva. Viktorija se sa suprugom Damirom upoznala prije 20 i više godina dok je radio na moskovskom Velesajmu. S dvoje djece prvih 10 godina bračnog života proveli su u Moskvi. Već 10 godina su u Pakoštanima i jedino što joj nedostaje to je posao u struci.
Indonežanka Djulija Maksan iz grada Surabaya na Javi, u pakoški Club Mediteranee došla je raditi 1988. godine te se zaljubila u Željka Maksana, sada konobara u kafiću Dođi. U 19-godišnjem skladnom braku imaju troje. A kako voli pričati, kaže, jezik joj nije bio problem. Dok je živjela na Javi bila je aktivna članica folklorne skupine. U Pakoštanima joj je predivno iako osjeća nostalgiju za svojom domovinom.
– Na svojoj rodnoj Javi od udaje sam bila tek jednom. No, uskoro ću s obitelji otputovati na Javu u posjet rodbini. Jedva čekam, kaže Indonežanka Djulia.
Čehinja Martina Hlavata  radila je u jednom butiku u češkom Prostejovu. A onda je prošlo ljeto došla na ljetovanje u Pakoštane, zaljubila se do ušiju te je uskoro očekuje udaja za Pakoštanca Krpetu. Australka Marie Kukin, čiji su roditelji porijeklom iz Visa, bila je na ljetovanju u Hrvatskoj. Kako je u obitelji odgojena u hrvatskom duhu, ali i kao navijačica splitskog Hajduka, poželjela je ratne 1994. godine otići na splitski Poljud.
– Kako moja prijateljica i ja nismo imale prijevoz na utakmicu kao vozač nam se ljubazno ponudio naočit Pakoštanac Marjan Kukin. I ljubav je jednostavno planula. Dvije godine potom smo se oženili i sad imamo četvero djece. Pet godina smo živjeli u Australiji, a potom smo se vratili u Pakoštane.
Prednost življenja u Pakoštanima Maria prije svega vidi u životu bez stresa. Osim toga, ljudi su vrlo otvoreni, srdačni i spremni bezuvjetno pomoći.