Stari čuvaju ovce, a mladi čuvaju socijalu

Nitko neće da čuva ovce. Svi vole dok je socijale. Dok je nje, nema rada. Nisu oni poludjeli ići ovce čuvati, a svaku godinu za Božić dobivaju pečenicu za ništa. Ima njih u selu s više djece i neće da idu u kavu raditi jer će onda izgubiti socijalu i dječji doplatak. Sramota je da je prije cijelo Lišansko polje bilo izorano s volovima, a danas kad imaju traktore stoji zapušteno, kaže Vlade Nimac

Kada je premijerka Jadranka Kosor ustvrdila da u Hrvatskoj na jednoj strani ima puno nezaposlenih, a na drugoj poslodavci muče muku da pronađu radnu snagu, pritom kao primjer navodeći posao pastira, dirnula je osinje gnijezdo vojske nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje kojima je, izgleda, ispod časti čuvati ovce, ali i raditi neke druge seoske poslove.
Zadarska županija u kojoj je krajem 2010. godine bilo evidentirano 11.497 nezaposlenih vjerno odražava stanje u Hrvatskoj. Kako je već poznato kod nas fali pekara jer se mladi ne žele obrazovati za ovo zanimanje, a nije baš ni da netko drugi trči da se prekvalificira za ovo dobro plaćeno zanimanje. Tko će se dizati usred noći raditi za plaću? Stara je priča da poljoprivrednici tijekom berbe višnje maraške, jabuka, trganja grožđa muku muče s pronalaskom radne snage iako se dnevnice kreću od 200 do 300 kuna plus hrana jer tko će cijeli dan raditi po suncu, gaziti po zemlji ili sagnut stati i brati jagode. Nije ništa drugačije ni kad je riječ o pastirima, a prema svemu sudeći to zanimanje rezervirano je samo za one u trećoj životnoj dobi. Izgleda da dok ima i njih, da će i biti domaće ravnokotarske i bukovačke janjetine, a kad oni nestanu, nestat će i janjetine. Takvo je mišljenje Vlade Nimca iz Lišana Ostrovičkih, 76-godišnjeg vlasnika stada od 170 ovaca.
– Prije sam ja sve sam radio, ali u zadnja dva mjeseca zaredala se bolest za bolesti pa ne mogu. Je, pomažu mi sin i dva unuka, ali ne mogu ni oni sve stići kad rade u firmi. Uzeo bih ja radnika i platio bi mu poštenu tvorničku plaću da radi. I ne bi on bio sam već bi uskakali i sin i unuci, ali nitko neće da ide u pastire. Imao sam jednog jednu zimu, ali on je ka ševa raširio krila čim je došlo proljeće, priča Vlade Nimac i daje svoje mišljenje zašto je to tako.
– Nitko neće da čuva ovce. Oni vole dok je socijale. Dok je nje, nema rada. Nisu oni poludjeli ići ovce čuvati, a svaku godinu za Božić dobivaju gotovu pečenicu za ništa. Ima njih u selu s više djece i neće da idu u kavu raditi jer će onda izgubiti socijalu i dječji doplatak. Sramota je da je prije cijelo Lišansko polje bilo izorano, a ljudi su imali samo volove, dok danas kad imaju traktore stoji zapušteno.
Paradoks u ovoj cijeloj priči s ruba Zadarske županije jest da Vladi Nimcu pomaže 79-godišnja Ana Šimunac. Ona ima šest ovaca koje je Nimac uklopio u svoje stado, a ona zauzvrat radi s njegovom obitelji.
– Mora se raditi. Dok god mogu isti i piti, radit ću. Kad ne budem mogla to, neće ni mene biti, kaže Šimunac.
I tako dok veliki broj ljudi u najboljim životnim godinama pune redove i poražavajuću statistiku na Zavodu za zapošljavanje te su svoje ambicije sveli na socijalu dovoljnu za kavu u kafiću i kutiju cigareta, starci rade.