Svaki znakovni jezik ima svoju gramatiku

U mnogim zemljama svijeta znakovni jezici su službeni jezici glasovne manjine. U Hrvatskoj, znakovni jezik nažalost nije službeni. No naša nastojanja idu u tom pravcu, ali sporo napredujemo, kaže Tamara Ciciliani
U Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar održana je radionica o hrvatskom znakovnom jeziku. Radionicu je organizirala zadarska podružnica Hrvatskog logopedskog društva u sklopu obilježavanja Dana logopedije čiji je ovogodišnji moto “Komuniciram – ne živim u tišini”.
Hrvatski znakovni jezik prezentirale su zadarske logopedice Tamara Ciciliani i Ivana Magaš, pojašnjavajući da je riječ o vizualno-spacijalnom obliku komunikacije, koja se kao novo područje istražuje u brojim svjetskim zemljama. Hrvatski znakovni jezik sustav je vizualnih znakova koji, uz pomoć posebnog položaja, odnosno oblika šake, orijentacije, položaja i smjera pokreta ruke, tvore koncept odnosno smisao riječi. Znakovni jezik se ne izvodi samo rukama, već uključuje i držanje tijela i glave te izraz lica koji daju intonaciju.
– Znakovni jezik nije univerzalan kao što mnogi misle. Postoji britanski znakovni jezik (BSL), američki znakovni jezik (ASL)… Svaki znakovni jezik ima svoju vlastitu gramatiku i uči se kao svaki drugi strani jezik. U mnogim zemljama svijeta znakovni jezici su službeni jezici glasovne manjine. U Hrvatskoj znakovni jezik, nažalost, nije službeni. No naša nastojanja idu u tom pravcu, ali sporo napredujemo, kaže Tamara Ciciliani, pojašnjavajući kako se znakovni jezik razlikuje čak i po dijalektu, tako da u Zadru i, primjerice, Varaždinu, taj jezik nije isti.
Hrvatskim znakovnim jezikom, kako pojašnjavaju Magaš i Ciciliani, sve se može izraziti, konkretne i apstraktne ideje. Istovremeno, za znakovni jezik se ne može reći da je ikoničan, odnosno slikovit, niti da je pantomima i gestikulacija.
– Znak nastaje kombinacijom oblika šake, mjesta izvođenja, odnosno tvorbe, orijentacijom šake, pokretima šake i ruku te neručnim obilježjima znaka, kaže Ivana Magaš, koja je zajedno s Tamarom Cililijani demonstrirala jednoručnu i dvoručnu abecedu.
Dvoručna abeceda koristi se češće od jednoručne. Hrvatska jednoručna abeceda zapravo je verzija američke, internacionalne jednoručne abecede. Naravno, proširena je onim slovima koja se koriste samo u hrvatskom jeziku. U osnovi, oponaša mala tiskana slova. Uglavnom se koristi u školama za gluhu djecu jer se tako na učinkovit način prenose riječi i informacije. Što se tiče dvoručne abecede, ona je posebno određena položajima prstiju obiju ruku, a oponaša velika tiskana slova hrvatske abecede.
– Dvoručna abeceda ima dugu tradiciju u zajednici gluhih. U dvoručnoj se abecedi koriste veliki pokreti ruku pa je moguće da se dvoručnom abecedom koriste i gluhoslijepe osobe sa značajnim ostatkom vida, kaže Cicilijani.
Iako je radionica o hrvatskom znakovnom jeziku u medijima dobro najavljena, posjećenost je bila izuzetno slaba. Naime, u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar, bilo je svega 15-ak posjetitelja.