Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

S doktorskim studijima smo otišli u potpuno pogrešnom smjeru

08.03.2012. 23:00
S doktorskim studijima smo otišli u potpuno pogrešnom smjeru


Što se tiče primjene bolonjskog procesa u našoj zemlji mislim da smo napravili neke greške, ali isto tako smatram da se one mogu ispraviti. No, kada govorimo o doktorskim studijima i njihovoj prilagodbi bolonjskom procesu, mislim i uvjeren sam kako smo otišli u potpuno pogrešnom smjeru – dr. sc. Leonardo Marušić
Doktorski studiji ne mogu biti potpuno besplatni, ali je pitanje tko to treba platiti. Mi smo u onoj grupi zemalja gdje doktorandi plaćaju studije, gdje je cijena studija preko 10 tisuća eura godišnje i gdje ima jako malo stipendija


U organizaciji Odbora za praćenje Bolonjskog procesa pri Sveučilištu u Zadru izvrsno je predavanje na temu “Doktorski studij kao treći bolonjski ciklus” održao dr. sc. Leonardo Marušić, prorektor za mobilnost i projekte i profesor Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru. Nažalost, predavanje je, kao što je to bio slučaj s većinom predavanja iz ovog ciklusa, održano pred vrlo malim auditorijem.
Predstavljen kao veliki stručnjak za “Bolonjski proces”, posebice za doktorske studije u njegovom okviru, Marušić je predavanje započeo iznošenjem nekih osnovnih činjenica:
Na “zapadu” nema ECTS-a na doktorksim studijima
– Doktorski su studiji maleni segment visokog obrazovanja, u njih je uključeno vrlo malo studenata. No, oni su vrlo važni za znanstvenu aktivnost sveučilišta, čine dio doprinosa sveučilišta gospodarstvu, a važni su i za reproduciranje znanstvenog kadra i sustava. Što se tiče primjene bolonjskog procesa u našoj zemlji mislim da smo napravili neke greške, ali isto tako smatram da se one mogu ispraviti. No, kada govorimo o doktorskim studijima i njihovoj prilagodbi bolonjskom procesu, mislim i uvjeren sam kako smo otišli u potpuno pogrešnom smjeru. Jedan od problema je primjena ECTS-a. Naši su doktorski studiji organizirani kao strukturirani sa 180 ECTS bodova, a slično se dogodilo i u drugim zemljama, puno više u onima “istočnim” nego li u “zapadnim”. Na “zapadu” nisu uvodili ECTS sustav unutar doktorskih studija. Godine 2010. Salzburškim preporukama je istaknuto kako unutar doktorskih studija nema potrebe za ECTS bodovima, ali kako se mora definirati minimum istraživačkog rada. ECTS se primjenjuje u 27 posto doktorskih studija u Europi, a mahom je riječ o zemljama izvan Europske unije. U Austriji, primjerice, zakon nalaže obaveznu primjenu ECTS-a, ali su oni to na doktorskoj razini izbjegli tako što svih potrebnih 180 ECTS-a dodijeljuju za disertaciju.
U drugom je dijelu predavanja Marušić kazao kako prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru nastave ne bi trebalo biti na doktorskoj razini jer se njome ne kreiraju nove spoznaje:
Bez ispita na doktorskim
– ECTS sustav je uveden da bi se lakše prepoznale kvalifikacije stečene na različitim razinama studija u različitim zemljama. No, doktorska razina je i bez toga svugdje prepoznatljiva. Ona čini vrh studija koji se uvijek i svugdje dostiže kada znadete samostalno istraživati i stvarati nova znanja. Po mom sudu na ovoj razini nisu potrebni ispiti. Ako je stekao dovoljno znanja doktorand će uspjeti napraviti disertaciju, a ako nije neće. Znanje se u okviru doktorskog studija može stjecati na različite načine, pa imamo tzv. mentorski pristup, strukturirani program koji podrazumijeva nekekve oblike nastave i kolegija, ali ne nužno i ispite, doktorske škole ili kroz neku od kombinacija ova tri sustava. Sve su to legitimni i normalni načini stjecanja znanja i nitko ne kaže da je jedan bolji od drugog. Doktorska škola je krovna institucija unutar sveučilišta koja omogućuje racionalnije korištenje resursa i bolju organizaciju stjecanja znanja i vještina. One osim kolegija nude i radionice za stjecanje kompetencija kao što su prezentacijske, komunikacijske, timski rad i sl. U nju mogu biti uključeni mentorski timovi, kroz njih se može ponuditi prostor za rad onima koji nisu zaposleni u sustavu. U Europi, pritom ne mislim samo na EU, je 22 posto studija organizirano kroz mentorski pristup, 29 posto čine doktorske škole, a 49 posto strukturirani programi. U potpunosti, dakle 100 posto se na istraživanju baziraju doktorski studiji u Alžiru, Egiptu, Izraelu i Siriji, dok ih kod nas čini i do 30 posto nastave.
Doktorand pomaže mentoru
O financiranju kao jednom od najosjetljivijih pitanja u organiziranju doktorskih studija Marušić je kazao:
– Cijena studija po studentu izračunava se na način da se honorari nastavnika podijele sa brojem studenata, tomu dodaju troškovi nastave podijeljeni brojem studenata uz honorare mentora, trošak istraživanja, trošak obrane radnje i administrativne troškove. Tako se kod nas došlo do cijene od 50 do 100 tisuća kuna koja se u ponom iznosu naplati studentu. Pritom nitko nije vodio računa o tome je li baš sva nastava na doktorskom studiju “rad preko norme”. Kada govorimo o honoraru mentora valja znati da je on znanstvenik i prema zakonu se mora baviti znanošću zato jer je za to plaćen, jer sudjeluje na nekom znanstvenom projektu i jer mu je to potrebno za napredovanje. Doktorand pomaže mentoru pa ovaj ima veću znanstvenu produkciju i brže napreduje. Zašto bi doktorand to trebao plaćati i zašto bi mentor trebao za to biti plaćen? Doktorski studiji ne mogu biti potpuno besplatni, ali je pitanje tko to treba platiti. Mi smo u onoj grupi zemalja gdje doktorandi plaćaju studije, gdje je cijena studija preko 10 tisuća eura godišnje i gdje ima jako malo stipendija. Na većini sveučilišta EU doktorandi ne plaćaju školarinu. Izuzetak je Ujedinjeno Kraljevstvo gdje se školarina plaća na svim razinama , ali u praksi je većina doktoranada oslobođena plaćanja školarine. Sveučilišta sama plaćaju istraživački rad doktoranda, jer, na koncu konca, ta istraživanja ostaju sveučilištu. Valja zaključiti kako će kvalitetni hrvatski doktorandi otići na sveučilišta u EU i SAD-u, a kod nas će ostati samo oni koji nisu dovoljno dobri.