Što o kandidaturi Zadra piše na UNESCO-ovim stranicama

Tentativ list – je lista nominiranih za uvrštenje u Listu svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Zadar se na listi nalazi na zahtjev Ministarstva kulture od 1. veljače 2005. godine, dakle, nešto više od sedam godina.
Nominacija se odnosi na – kulturnu baštinu i naziv je “Episkopski kompleks”.
Na UNESCO-ovim stranicama slijedi opsežan opis.
Iz opisa na stranicama UNESCO-a
U najkraćem početak teksta o – Zadar – Episcopal complex kaže da se područje nalazi u centru povijesne jezgre grada Zadra i sažima Rimski forum, ostatke hrama, Episkopski kompleks s katedralom svete Stošije, Nadbiskupskom palačom, crkvom svetog Donata i Sjemeništem “Zmajević”, pravoslavnom crkvom svetog Ilije, benediktinski samostanom i crkvom svete Marije i Stalnom izložbom crkvene umjetnosti i Arheološkim muzejem.
 Cijelo područje obuhvaća oko tri hektara površine u zaštićenoj povijesnoj jezgri Zadra – pješačkoj zoni.
 Navodi se kako su u drugoj polovini 1. stoljeća liburnsko naselje zauzeli Rimljani izgradivši grad po standardnim nacrtima za kastrum s ukrštenim glavnim ulicama (decumanus i cardo) s pravim kutovima i paralelnim ulicama.
Tragedijom do – istraživanja
Originalni izgled većeg dijela grada posebno ovog prostora i Foruma istražen je u velikoj mjeri zahvaljujući tragediji savezničkog bombardiranja u 2. svjetskom ratu. Centralni trg je sa 95 sa 45 metara najveći na istočnoj obali Jadrana, slijedi opis tadašnjeg izgleda prostora.
Potom se navodi dolazak kršćanstva i nove vizure s početkom Nadbiskupskog kompleksa od 4. stoljeća koji je kasnije dijelom prekrila nova gradnja katedrala, sakristija, baptisterij, Sveti Donat, Nadbiskupska palača…
U srednjem vijeku gradi se nad Kapitolijem crkva svetog Ilije koja u 18. stoljeću postaje crkva Srpske pravoslavne zajednice u Zadru, djelomično redizajnirana u barok s dodavanjem zvonika.
Deteljni opisi objekata
Nadbiskupski kompleks građen je od četvrtog do 19. stoljeća.
Sveta Stošija, nekad Sveti Petar, započet u petom stoljeću. Novija istraživanja nalaze i mozaik iz doba bizatskog cara Konstatina Porfirogeneta.
Navodi se niz dogradnji kroz stoljeća.
Navodi se i dobivanje relikvija svete Stošije (Anastazije) zahvaljujući diplomatskim vještinama i posredovanju biskupa Donata između Bizanta i Karla Velikog.
Navodi se sadašnji izgled dominantno određen u romaničkom stilu u 12. i 13. stoljeću nakon pohoda Križara na Zadar 1202.
Kao najizrazitija konstrukcija na cijelom kompleksu detaljno se opisuje crkva svetog Donata, prvotno Svetog Trojstva (do 15. stoljeća) potom imenovana prema vjerojatnom graditelju.
Navodi se i povijest svih građevina do 1892., kada je dovršen zvonik katedrale prema nacrtu Engleza T.G. Jacksona u pseudoromaničkom stilu.
Slijedi opis historijata Samostana benediktinki od opatice Čike i crkve sve do baroka te uništenja u 2. svjetskom ratu i rekonstrukcije. Spomen je to i Vekenegi kao i ugarsko-hrvatskom kralju Kolomanu. Opisuje se i SICU.
Navodi se i nova zgrada Arheološkog muzeja i njegove temeljne kolekcije.
 To bi bitno sažeto bio opis onog što pretendira na UNESCO-ovu listu.
Kako smo već pisali postoji nada da bi na sljedećem zasjedanju UNESCO-a u St. Peterburgu zadarski kompleks mogao na listu.