Vrančić: “Poštujem simboliku, ali neću peći janje”

Uvijek dobijem cvijeće i poklonim cvijeće, obavezno zovem mamu, kćer i nevjestu. Mi još nismo zemlja koja je potpuno raskrstila s takozvanim muškim šovinističkim pogledima na svijet, ali i bez isticanja i guranja feminizma na nos, Dan žena je jako važan dan, kaže Sanja Petrovski

Ruža, čokolada, poljubac…? Ne, ne, pogriješili ste dan. Ovo su darovi za Valentinovo. Mi ovdje obilježavamo Međunarodni dan žena (što nužno ne isključuje navedene darove).
Osmi mart se nekada zvao. Na prijelazu iz komunizma u demokraciju nekako je zanemaren kao nepoželjna relikvija prošlosti, no oni koji znaju znanje nikad nisu zaboravili da se na taj dan sjećamo borbi za ravnopravnost koje su žene zapadnog svijeta vodile godinama, desecima godina… I još ih vode.
Teško se oteti dojmu da je Dan žena danas maksimalno komercijaliziran, da je amerikaniziran i plitak, kako se, kao i za Valentinovo, prestižno prošetavanje gradom s ružom i bombonijerom svodi na privlačenje pažnje bez poznavanja pravih razloga.
Vrančić: Podržavam brigu za ravnopravnost
“Moj dan je svaki dan”, kazat će zato brojne žene svjesne toga da su najprije ljudska bića, osobe koje u ravnopravnom svijetu i s mogućnošću izbora nećemo i ne možemo svesti na samo jedan dan. Uostalom, dodat će, na Dan žena je i Dan bubrega, kroz godinu imamo i Međunarodni dan zagrljaja, Svjetski dan vlažnih područja…
Raspitali smo se malo kako Zadrani “dišu” po pitanju Dana žena, što im znači, obilježavaju li ga. Gradonačelnik Zvonimir Vrančić ima svoj osebujan pogled na ovaj međunarodni praznik.
– Postojala je tradicija proslave u bivšem, socijalističkom sustavu koja je malo prekinuta u novim, demokratskim vremenima. Tako je simbolika toga dana umanjena. Ako je to simbolika ravnopravnosti ne samo spolova nego ravnopravnosti općenito, ako se radi o brizi društva za ravnopravnost, za korektne odnose prema svim manjinama i potrebitima, kojima je potrebna briga i uvažavanje društva, onda ga prihvaćam u smislu promicanja svega toga.
Gradonačelnika smo telefonski zatekli u Zagrebu gdje je bio poslom.
– Ne obilježavam Dan žena, radim. Ako je to simbolika onda je ona potrebna svaki dan, a ne samo danas. Ali ako je to janjetina na ražnju onda je to vulgarizacija cijele priče, zaključio je gradonačelnik.
Zadarska pjevačica Emilija Kokić također je u Zagrebu na poslu, ali ne privremeno nego stalno. Ona nam je na pitanje kako obilježava Dan žena bez puno razmišljanja odgovorila:
Kokić: Dan kao svaki drugi
– Nikako. Ovo je dan kao i svaki drugi. Isto tako obilježavam i Valentinovo i sve dane koji su nam nametnuti, apsolutno mi ništa ne znače. Nametnuto je sve za što vam netko kaže da bi trebali slaviti, a to ne osjećate kao svoje. Ja sam žena i bez tog dana, istaknula je Kokić.
Sanju Petrovski, voditeljicu Zadarskog plesnog ansambla zatekli smo na rehabilitaciji na kojoj je završila nakon “skijaškog” loma križnih ligamenata.
– Neko vrijeme je Dan žena bio zanemaren kao nasljedstvo nekakvih socijalističkih stremljenja, ali u principu to je vrlo važan dan jer se žene nisu tako davno u prošlosti izborile za pravo glasa. Danas je to nezamislivo, ali to nam je jako bliska prošlost. Uvijek dobijem cvijeće i poklonim cvijeće, obavezno zovem mamu, kćer i nevjestu. Dan žena nije suvišan, nego je jako važan. Mi još nismo zemlja koja je potpuno raskrstila s takozvanim muškim šovinističkim pogledima na svijet, ali i bez isticanja i guranja feminizma na nos, Dan žena je jako važan dan.

“Osmi mart” kroz povijest

Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. U zapadnom svijetu se uglavnom prestao obilježavati ’30-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Dan žena je ostao državni praznik u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN je službeno počeo obilježavati Međunarodni dan žena. Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u zemljama u kojima to još nije slučaj.