On pipka, nama neugodno

Slika korisnika admin

AKO STE MISLILI... KRIVO STE MISLILI

Okreneš na treći program očekujući neki dobar Đelin dokumentarac, a naletiš na tamburaše. Dobro, nije to bila razina seoskog derneka tipa „Lijepom našom", nego „Šokačka rapsodija" i nije u školskoj dvorani u Poličniku (kao ona zadnja koju sam gledao), nego u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski" gdje sam svojevremeno gledao Arsena i Gina Paolija. I sve je to na nešto ličilo i vidjelo se da ti ljudi znaju svirati, i kada sam se ponadao da ćemo se konačno pomiriti ja i tambura, na samom kraju voditeljica je rekla: Ako ste mislili, dragi gledatelji, da će ovaj koncert proći bez bećarca - prevarili ste se. Kao da je rekla "Ako si ti, naivni Mario Padelinu, mislio da će ovo proći bez seljačenja, prevario si se". I krenulo je „izmolit ću sedam Očenaša da dobijem momka tamburaša" i slično. Uvijek na onu jednu te istu melodiju, sa onim jednim te istim podvriskivanjem i ijujukanjem. Ma da se bar malo promjeni taj napjev pa bih razumio. Pa dokle više...!?

LJUBAV JE NA SELU, ALI SIGURNO NE OVAKVA

Tri djevojke simpatične i bucmaste sjede na nekakvoj drvenoj gredi, a ispred njih je čovjek, onako ko od brijega odvaljen sa velikim brčinama, koji ih zabavlja sa recitiranjem nekavih bećaraca (a ja mislio da će recitirati Matoša) koji bi ih trebali nasmijati, ali one se ne smiju, već su, onako, više zabrinute. Onda im on nešto pomaže da ustanu i to tako da ih pipka i ruke mu lete i ustvari, svima nam je, osim njemu, neugodno. Što li li je to? Kakva je to emisija? Onda vidimo neke druge tri žene (nisu to više djevojke) koje pričaju s nekim drugim tipom, starijim od mene (znači dosta star čovjek). Ovaj je pristojan i tjera ih da prebacuju rukama nekakvo kamenje, a u daljini se vidi more, zalazak sunca i čuje se pjesma Mladena Grdovića. Sve je to nekako konfuzno i ja se već počinjem brinuti, jesu li to halucinacije ili neka čudna, apstraktna emisija na tragu dokumentaraca Želimira Žilnika ili Karpa Godine za koje većina čitatelja ne zna, ali oni koji se razumiju znaju na što ciljam.

Prošlo je desetak minuta, a oni i dalje prebacuju kamenje, onaj tip mudruje, a ženske kažu da im je prekrasno i kako ne znaju kako će podnjeti rastanak. U međuvremenu saznajemo da je to emisija koja se zove „Ljubav je na selu", emisija koju nama RTL emitira već godinama, a koju ja Bogu hvala do sada nisam gledao. Onda se prebacuju na treću grupu, a tu je muški donekle mlad, a to je valjda važno ako se na selu „traži ljubav", jer ovoj drugoj dvojici više treba sluškinja ili njegovateljica, a ne cura s kojom bi tražili ljubav po livadama i sjenicima.

I onda pomislim - za koga se to snima? Tko to gleda, a sigurno neko gleda kada se već godinama emitiraju takve stvari. Nije ni smiješno, ni simpatično, a kada je u zadnjem kadru onaj brko otkopčao košulju i pokazao mješ... Trbuh, e onda je već postalo i mučno. Žalim one kojima je ovo zabavno. Ili im možda zavidim.

U BITI - NIJE NI LOŠE

U „Satirikonu" su kod Tarika gostovali kantautori koje iznimno cijenim, Neno Belan i Zoran Predin. Uzevši u obzir da sam prije desetak godina svoj prvi prikaz koncerta i intervju napravio sa Predinom odmah sam u startu bio blagonaklon, a emisija i inače nije loša. Doduše, da mi je netko rekao prije dvadesetak godina kako ću frotmana svoje omiljene grupe „Lačni Franz" gledati kako se na prvom programu HRT-a, u obiteljskoj emisiji natjeće u tome tko će bolje opeglati košulju - rekao bi mu da je poludio. To se ipak dogodilo, a realno gledajući, zašto i ne. Doduše, meni je to nakon nekog vremena postalo dosadno, ali moj ukus je malo pomaknut i ne bi bio korektan kada bi zbog toga nekoga kudio. Ovo je sasvim solidno za većinu normalnih ljudi jer nije bilo cajki, narodnjaka, politike i da se sada ne prisjećam svega ne. Bilo je i nešto što me malo podsjetilo na jedan moj članak od prije puno godina. Naslov je bio „Peglom po glavi", a naši su ga lektori promjenili u „Glačalom po glavi". Tada mi nije bilo jasno tko uopće koristi izraz glačalo, a onda ga je spomenuo Tarik. Rekao je otprilike ovako: „a sada natjecanje u peglanju košulja. Glačala u ruke i na posao". Tarik je inače izvrstan voditelj, a i ovo nema neke važnosti osim što me podsjetilo na neke traume iz moje teške karijere.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno