Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Zadre nepokorni grade!

09.04.2019. 17:15
Zadre nepokorni grade!


1903 Nestali… Govorio je, sjedeći na kamenu koji sličio je na ostatak  nekog oltara. Suton se spuštao na Forum. Poema je svuda naokolo,  Njegov glas prolazio je postrojenim redovima sinova Oluje… Kao maestral rivom što prati šetača onako nakratko, a onda.. stiša se.. utihne…  Nestane. Poema je odasvud okolo. Poema jednog vremena. Nestala u  vjetru.. ko pero laka odnešena, galeba nemirna.. slobodnjaka. Kao i sve  što nosi u našim životima vrijeme. Hoće li uskrsnuti ti 1903 u Hrvatskoj  za Hrvatsku… NESTALI. Zadre nepokorni grade!
Zadre grade izbjeglica..! Grade ratnika, pobjednika! Vidiš li onda u  sutonu, u hodnji asfaltom onu kolonu postrojbi svojih. Čuješ li slobodni pjev ptica u parkovima tvojim dok prolaze pod suncem… Pod bedemima junaci. Tvoja djeca tvoji đaci.
Zadre nepokorni grade.
Zašto branitelju brane tražiti branitelja?! Kažu nije mjesto Humanitarcima, humanu čovjeku humano pružiti humanu ruku. Obitelji nestalog skratiti muku… Nevinoga nevino hrabriti… Braniti… 1903.. nestali  svi… Za istinu! Kad će ti grobovi zapjevati?
A Hrvatska ih plaća
Kako je lako odreći se čovjeka. Lako… Lakim riječima. Riječima koje  nemaju veze s Domovinom, s Mučeništvom. Sa Slobodom. Riječima   bez korjena, bez temelja, zaljepljene ko pljuvačka na kamen Foruma.  Na stope čizama besmrtnih… Na pravednu licu pravednika… Pljuvačka.  Izgovorena oštečenim usnicama… U Saboru Zastupnik je braćo pljunuo na 1903 nestala Hrvata… Kolika mržnja u tom čovjeku sjedi… On bi  Branitelja i Agresora izjednačio u svojoj bjedi… A Hrvatska ga.. Hrvatska ih plaća…
Zadre nepokorni grade!
Uvjek istu riječ imaju u očima, ali ne riječ ljudsku, neka im Gospodin  oprosti. Vidjeli nisu tvojih “radosti”!!! Godina onih, putovanja ona, kamiona crnih cerada, s crnim teretom ledenim. Crna sela spaljena… U  crnoj marami mater je pored crnog sina sjela. Pred crnom spaljenom  crkvom… A djeca? Djeca, izbjegla djeca? Čudom su nekim bila bijela.  Ko kreda bijela.
Zadre nepokorni grade!
Gdje li je tada bila Europska pravda? Gdje zakoni civilizirana svjeta?  Gospodo.. morate znati.. ovo je mjesto nepokorno, Gospodo… Ono se  neće dati.. nećete ga zavarati…. Ovo je mjesto onda u Europi.. Hrvatska  je onda  prihvatila načelo: "Mi smo sami". Ti ljudi nisu mogli izgubiti  ništa.. jer tretirali su ih ko "ništa", bili su sami. Tamo na moru Jadranskome. Tamo na Panonskoj ravnici… Bili su sami. Na Vjetrometini topova.. gusjenica… Olova, svih kalibara, bili su sami usred pakla… U  srcu Europe… Na milost i nemilost čeljadi bradate… I zvijezde crvene  petokrake.. sami i bijahu svjesni.. da su ostavljeni.
Zadre nepokorni grade!
Pobijena djeca
Možda istinu skriti žele… Svjesni zločina balkanske i europske diplomacije. 12 tisuća ubijenih, 1903 nestala. U agresiji na Hrvatsku… Sad je  šala i to 402 nikad utvrđeno pobijene djece… Zbog čega!! Možda zbog  toga što nije pala.. ta Hrvatska nije se dala… Zbog onog postroja na Forumu… Na pločniku nepokorna Grada. Zbog vjere u ljubavi izgubljene.  Zbog glasa onog što postrojem hodi… Još i sada. Ne zbog dnevnika topova nepostojećih… To nitko ne može poreći…
 Zadre nepokorni grade!
Ne pitaj zbog čega. Ne istražuj. Misterije svjeta. Ni misterije Hrvata..  bitno je ono da u ratu Domovine.. Brat nije ubio Brata. Ne pitaj zbog sina što je pao. Ne pitaj ni za 1903 što je nestao… Ne pitaj.. ne govori ne  zbori…
Zašto? Ni za onog kome su nevinom sudili.. ni za one koje su osudili  ne pitaj… Ne pitaj. Ni za one koji su se 3001 ubili.. ne pitaj.. ni za poduzeće.. ni za one odlazeće? Odgovora nema… Sve bilo je zbog zemlje  slobodne. Lude… Zbog Hrvatske grude…. Ne pomaži… Oči su hrvatske  osuđene na tamu. Tako je to kroz vjeke. Jama do jame.. jamu, uvijek jamu. Drugi uvjek o nama i za nas bolje misle.. bolje znaju. Običaj je takav u našem kraju. Zato djeca odlaze u tuđinu.. zato ostavljaju za sobom onu RIVU NAŠU, svoju domovinu…
Zadre nepokorni grade!
Još se sa nama eksperimentira.. još je u zametku sloboda… Još se u  nju dira… Još postoje sile, koje priječe, da se pojedine bujice sliju u velerijeku… SREĆE… A podzemna tutnjava jasno se čuje… Hladno se nevinoga osuđuje. Otrov Hrvati piju. Nevini… A, 1903  su sakrili. U neznan  grob smaknuli.. dno dna dotaknuli… Za interes viši… Ulaznica se platiti  mora. Pa i za Srbe ko uvjek ulaznicu Hrvatska plaća. U Europu… U Europu ih guramo… Ipak su to kao Kajin Abelu braća…
Odgovor na Forumu
Gdje je dosad Hrvatska Bila??! Zašto se sedamdeset godina borila???  Ginula… Brisana bila.. dijeljena više od Poljske? Zašto je polja tijelima  gnojila. Jame punila.. zašto se bunila! Hoće li mi netko od europskih  umova reći? Zašto su tebe Zadre.. za dukate prodali… Zašto su te osamneste izdali. Dali? Četrdeset pete streljali? Poravnali? Sedamdeset prve  osudili? Devedeset prve opet toliko tukli… Skoro ubili? Zašto su ti dijete   sudili?
Zadre nepokorni grade!
Jer rodila ga ona vila Zoranića Hrvatica?
Zadre nepokorni grade!
Odgovora nema. Ili on je na Forumu u danu onom.. kad poslije Oluje  slila se ona vojnika rijeka… Još osjeća se maestral i glas Njegov kako postrojem hodi. Govori o časti. O ponosu. O slobodi. Vjetar prolazi troredima.. ko među hrastovima. Ne možete zabraniti Branitelju, Braniti.  Tražiti branitelja… Njih 1903.. sanjali su o slobodi… Humanom humano  pomagati… Nevinom nevinu pružiti ruku… Pomoći mu makar pjesmom. U koži hrvatskoj uvijek je odveć tijesno.
Zadre  nepokorni grade.!
Sjećam se.. dijete je stajalo na Forumu. Iznad kamena… Ostatka nekog oltara. Ili spomenika.. tisuću devetsto tri kažu. Nestali…
Pitali su ga: Hoćeš li se umiriti već jednom, jednoga dana?
Odgovori kratko. Možda u času smrti moje.
I potrča vičući iz glasa.
Poema… Poema što je Hrvatska sprema oduvjek zauvjek u vjeke vjekova.
Poema svuda naokolo.. poema.
Zadre nepokorni grade!
Bila je tvrda tišina oko kamenja starog utopljena u stakleno plavetnilo morsko…
Zadre nepokorni grade!