U BUKOVICI I KOTARIMA 13.000 NEPOMUZENIH KOZA

Slika korisnika admin
Autor: 
koze
PRIMJER IZ LEPURA - Strojna mužnja koza Ivana i Zdenke Perice

Prošlo je Jurjevo - Jurin god, prestale su travanjske kiše, sunce malo jače grije. Zazelenile su livade i gore i stada se sve kasnije vraćaju s ispaše. Da se njih pita, uvijek bi bilo prerano, ali zato pastiri, točniji od švicarskog sata, znaju dobro odrediti uru, a druga čeljad ih ispred dvora dočekuje, otvara vrata da stado ne čeka i nastavlja s daljnjim timarenjem dok je pastir slobodan.

No, nisu svi pastiri te sreće.

Primjer Ivana Perice

Primjer je Ivan Perica (54. g.), poljoprivrednik iz Lepura, kojemu poljoprivreda nije ni dopunsko, ni hobi zanimanje već - isključiva djelatnost. Osim maslina, vinove loze i maraske tradicionalno je prisutno i stočarstvo. Dugo je godina bio jedan od najjačih ovčara u Lepurima, a onda je jednoga proljetnog dana prije par godina vidio stado bijelih koza (sanska) kako mirno pase na bogatoj zelenoj livadi.

- Kontrast boja, zeleno - bijelo, a tada  plahost i ljupkost koza bile su pravi mamac, kaže Ivan pa dodaje: - Odmah sam se informirao o njihovim proizvodnim vrijednostima i mogućnostima i nije mi trebalo puno razmišljati, donio sam odluku, prodati sve ovce i otpočeti s kozarstvom.

Danas, treće proljeće od prvog susreta, Ivan ima vlastitu fotografiju zeleno - bijelog kolorita, ima umatičeno stado od 50 grla čistokrvne sanske pasmine. U dijelu prostrane staje napravio je izmuzište i po povratku s ispaše Ivan se ne odmara, pomaže supruzi Zdenki (45 g.) prilikom mužnje. Ne da Zdenka ne može sama jer mužnja je strojna i koze su fiksirane iza vrata, ali u društvu je nekako ugodnije i brže prođe, kaže Zdenka. Ali, ni laktofriz (hladnjak za svježe pomuženo mlijeko) nije baš blizu staje i muzne kante treba češće prazniti, a to nikako ne bih dopustio da žena radi, kaže Ivan, kao da traži opravdanje za svoje dobro djelo. Promatrajući ih kako predano i zdušno s uhodanim pokretima bez praznih hodova u propisanom vremenskom intervalu, cca 10- ak minuta 13 koza, zaključak je vrlo jednostavan. Ovo gospodarstvo je vrlo zadovoljno, voli posao kojim se bavi. Doista smo zadovoljni i više od toga jer ovo je vrlo zahvalna stočarska grana, koze prosječno daju 3 l mlijeka dnevno, mlijeko ima tržište, a mi ostvarujemo pristojnu dobit, a što je najvažnije, bez stresa, složni su i Zdenka i Ivan.

Iskustvo obitelji Pavlović

Samo nekoliko desetaka metara udaljenosti od gospodarstva Perica, obiteljsko je gospodarstvo Pavlovića, Ljubice i Slavka koji se kozarstvom i proizvodnjom mlijeka bave već desetak godina. Za razliku od Perica oni su proizvodnju počeli iz hobija i znatiželje, a onda se dogodilo da su im se koze „uvukle pod kožu„, kako kaže Slavko, i niti ne pomišlja da prestane. Naime, Pavlovići su do realizacije mirovine živjeli u svom prostranom domu u Zadru, a u Lepure došli radi njege bolesnog oca. Da bi upotpunili vrijeme na selu, nabavili su desetak koza, pasmine francuska alpina.

 Kako je vrijeme odmicalo, stado je postajalo veće, stizala je redovita naknada za mlijeko i jarad, a Pavlovići su uživali u svakodnevnom boravku na svježem zraku uz mirne i druželjubive alpinke.

 Pa iako je potreba za boravkom Pavlovića u Lepurima davno prestala kao i njihova znatiželja oni se ne mogu rastati od svojih ljubimica, a hobi je prerastao u puno više od toga. Unazad dvije godine počeli su eksperimentirati s križanjem te su nabavili burskog jarca. Zadovoljni su postignutim rezultatom u pogledu mesa jer jarad dva puta brže postiže traženu težinu za ražanj, ali je mliječnost križanaca veoma slaba.

 U međuvremenu u stado je došlo i nekoliko grla hrvatske bijele koze pa je nekad čistokrvno stado postalo vrlo šaroliko, ali šarolikost čine isključivo plemenite pasmine. No, dobit je veća i višestrana i od mesa i od mlijeka. Jarad brže napreduje pa je laktacija koza duža.

Vunići muzu kad jarad prodaju

 S druge strane na obiteljskom gospodarstvu Vinka i Zorke (45 g.) Vunić iz Budaka šarolikost stada od 70 koza čine križanci plemenitih i domaćih primitivnih pasmina. S kozama je toliko i jaradi, gotovo iste starosne dobi. Jarad puno sporije napreduje nego jarad iz prethodna dva stada, a razlog je što se odgajaju isključivo majčinim mlijekom i ispašom, a nema krvi burskog jarca.

No, i Vunićevi iskorištavaju koze za proizvodnju mlijeka, naravno, nakon što jarad ode na tržište, s tim da se koze uvode u mužnju nakon što njihov podmladak ode na klanje. To se događa tijekom nekoliko mjeseci pa proizvodnja mlijeka ovisi o dinamici potražnje jaradi. Upravo iz tog razloga Vunićevi nisu u organiziranom otkupu mlijeka nego mlijeko koriste za proizvodnju kozjeg sira. U ljetnim mjesecima dnevno proizvodi 3 -4 kg sira pa i više, idealno doba za prezentaciju sira kako domaćim tako i stranim turistima koji se redovito navraćaju kod Vunićevih.

Unatoč činjenici da u ljetnim mjesecima čuva stado od ranih jutarnjih sati, a podnevnu pauzu koristi za spremanje objeda i sirenje Zorka je sretna i kaže: Veseli me kada se pojave kupci od prošlog ljeta pa još stranci i traže sir, onakav kakvog su prošle godine kupovali što potvrđuje njegovu kvalitetu, a jednako tako što mi donese prihod pa mi nije žao cjelodnevnog rada. Eto, i ja volim ljetne mjesece, ali ne zbog sunca i mora, već zbog toga što su to jedini mjeseci kada ja ostvarujem primanja, samo i isključivo svojim angažmanom, samouvjereno zaključuje Zorka i pri tome zaboravlja na činjenicu da itekeko privređuje i sve ostale mjesece u godini.

Tko bi otkupljivao mlijeko?

- Ja brate moje koze ne muzem i ne sirim, kaže Stana Gagić iz Zelengrada, dok trči za velikim stadom ovaca i koza. Čim ovako zazeleni, odvojiše se koze i odoše za brstom, u šumu, a onda moram ostaviti ovce i trčati za njima, jer ako neću ja onda će vuk, a kada se po cijeli dan istrčem nije mi do mužnje i još manje do sirenja, kaže Stana pa nastavlja. Mi imamo većinom domaće koze, jedva odgoje i svoje mlado pa da ih i dohranjujemo slabo bi to bilo mlijeka i tko bi otkupljivao male količine. Da pak sirim, ne znam kome bih prodavala sireve, mi auto nemamo da vozim u grad, a niti imam vremena.

Što bi bilo s blagom da ga ne pazimo i ovako nam svako malo vuk ukrade, a da ne pazimo bilo bi još i gore.

Čistokrvne, a neumatičene

Obiteljsko gospodarstvo Marka i Marije Radmilović iz Žegara - Nadvoda ima stado od 150 grla čistokrvne hrvatske šarene koze, a ipak stado nije umatičeno. Na pitanje zašto stado nije umatičeno, Marko jednostavno odgovara da je to opsežan posao.

- Ta mjerenja i bilježenja, sinkronizirani pripust i odabir rasplodnjaka traže puno vremena, kaže Marko pa dodaje. Jako vol

im poljoprivredu i povrćarstvo i svaki slobodan trenutak volim iskoristiti za moje biljke, zato koze držimo isključivo zbog mesa i to na stari način, samo pašarenje u kršu, od Zrmanje pa sve do Krupe. Ne bi bilo primjereno postaviti mu opet pitanje, zašto nije u ekološkoj proizvodnji ili zašto ne muze/siri, kada je odgovor vrlo dobro znan.

 EUROPA ZA MLIJEKO, AFRIKA I AZIJA ZA MESO

U mnogim su zemljama koze danas najvažniji izvor biološki ispravne i nutritivno najvrjednije hrane, dostupne su svim uzrastima, a osobito se preporučuju djeci, starijim osobama, trudnicama, dojiljama i rekonvalescentima.

Danas postoje različiti sustavi kozarenja, od najekstenzivnijeg do intenzivnog, s različitim proizvodnim ciljevima. Iako se u određenim djelovima svijeta (Europi) koze ponajviše uzgajaju radi proizvodnje mlijeka, najveći ih se broj uzgaja za meso u nerazvijenim zemljama, pretežito Azije i Afrike.

Uzgoj koza dosta je određen religijom, tradicijom i običajima, a u nekim zemljama i posebnim zakonima. U toj raznolikosti gojidba koza u našim krajevima ima osobito zanimljiv usud. Prate je burni prekidi zbog administrativnih zabrana, a potom slijede nova razdoblja procvata populacije. Osamdesetih godina i kod nas je po uzoru na europske zemlje s razvijenim kozarstvom počela proizvodnja i prerada kozjeg mlijeka. Proizvodnja se temelji na uvezenim pasminama koza, prvenstveno na alpini, zatim na srnatoj kozi (Bunte Deutsche Edelziege) i sanskoj kozi.

U proizvodnji kozjeg mesa u nas su najčešće naše izvorne pasmine (hrvatska šarena i hrvatska bijela koza), a u posljednje vrijeme pojavljuju se pojedinačna grla burske ili boer koze, koja od svih pasmina koza ima najizraženija genetska obilježja za proizvodnju mesa.

 ZA UMATIČENA STADA ČETVEROSTRUKO VEĆI POTICAJI

Zadarska županija je po broju koza nadmašila sve druge županije u RH, sa 13.473 grla, prema evidenciji Hrvatskog stočarskog centra iz 2007. g. Prema pasminskom sastavu na ovim prostorima dominira hrvatska šarena koza.

 Od ukupnog broja uzgajivača, 89 gospodarstava (benkovačko područje 7.432 grla u poticaju) i 72 gospodarstva (obrovačko područje 6.041 grlo u poticaju) na benkovačkom području su tri uzgajivača s uzgojno valjanim rasplodnim kozama: dva sanska i jedno alpina, a u obrovačkom jedno s hrvatskom bijelom pasminom koza. Ova gospodarstva (tzv. umatičena) u odnosu na sva ostala gospodarstva koja su samo obavila upis u Upisnik osnovnog stada ostvaruju tri/četiri puta veće poticaje, odnosno 300,00 kn/grlo ili 400 za prvojarke.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno