Nedostaju noćni policajac, psiholog, defektolog, autobus i brzi internet

Malo se ulaže u obrazovanje djece. Nezamislivo je da dijete, kada zbog želje da se bavi nekom slobodnom aktivnošću odlazi na kopno, nema besplatni prijevoz, komentirao je Denis Barić, predsjednik HNS-ovog Dalmatinskog saveza za otoke

Poglavlje Izvješća o radu pravobraniteljice za djecu u 2010. godini koje bi se ovih dana trebalo naći i pred zastupnicima Hrvatskog sabora analizira u kojoj mjeri djeca koja žive na otocima ostvaruju jednako pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i sigurnost življenja, kao i ona koja žive u kopnenom dijelu Hrvatske. Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić i njezini suradnici obišli su tijekom prošle godine tri otoka u Zadarskoj županiji; Pašman, Ugljan, Dugi otok te Murter i Brač. Posjetili su škole i druge prostore u kojima djeca borave, razgovarali s učenicima i radnicima škola te s predstavnicima lokalne zajednice.
– Naišli smo na brojne probleme s kojima se djeca, njihovi roditelji i radnici odgojno-obrazovnih ustanova suočavaju u svakodnevnom životu, od prostornih i sigurnosnih, do dostupnosti stručnog kadra i prometne povezanosti mjesta na otoku i otoka s kopnom, ocijenila je pravobraniteljica za djecu u svom izvješću.
Pašman: Samo „dnevni” policajac
Nedostatak policijske zaštite pokazao se kao jedan od problema s kojim se suočavaju djeca na otocima, navodi pravobraniteljica iznoseći primjer otoka Pašmana.
– Na otoku Pašmanu tijekom dana dežura samo jedan policajac, a u noćnim satima ne postoji dežurni policajac. U slučaju neprimjerenih ponašanja i nasilja u odnosu na djecu, čeka se intervencija policije s kopna. Ovo nas je potaknulo na promišljanje o sigurnosti djece na svim otocima. Sigurnost djece u prometu, zaštita od različitih vrsta nasilja, nadziranje provedbe odredbe o zabrani noćnih izlazaka djece mlađe od 16 godina, zaštita od zloporabe droga i alkohola, intervencija kod razbojništva i krađe, kao i opća prevencija i zaštita kod kažnjivih radnji, dio su aktivnosti u kojima se očekuje pravodobna i učinkovita akcija policijskih službenika, a koju je nerealno očekivati od jednog policijskog službenika, piše u svojem izvješću Mila Jelavić.
– Nije to problem samo kada su djeca u pitanju, već općenito to što nemamo policijsku postaju, ali jednostavno – to je srezano zbog troškova i PU zadarsku bi trebalo upitati zbog čega nije formirana policijska postaja, komentirao je načelnik Općine Pašman Nediljko Medić koji je na upit je li Pašmanu policija potrebna odgovorio kako „što se tiče stanovništva, problema nema”.
– Oduvijek smo živjeli bez policije. Ipak je drukčije kada je službena osoba prisutna na otoku, ljudi se opreznije ponašaju, bez obzira jesu li mladi ili odrasli, ali mi smo otok i što možemo? Zakinuti smo mi u mnogim stvarima, rekao je Medić.
– Slažem se izvješćem pravobraniteljice, a vezano za nazočnost policije na otoku u večernjim i noćnim satima. Postoji jedan kontakt policajac s kojim imamo izvrsnu suradnju vezeno uz primjerice sigurnost djece u prometu, ali ne postoji prevencija u večernjim ili noćnim satima, ocijenila je Andreja Krnić, ravnateljica OŠ Vladimira Nazora u Neviđanima.
Dugi otok: Stari autobus
Putni troškovi djece na otocima bili su, navodi se u izvješću, predmetom prijava Uredu pravobraniteljice za djecu.
– Djeca s otoka Pašmana upozorila su nas na visoke troškove prijevoza trajektom do Zadra ili Biograda, što s obzirom na okolnost da im slobodne aktivnosti, liječničke usluge te brojne druge usluge nisu dostupne na otoku predstavlja znatan trošak. Kako nisu svi roditelji u mogućnosti priuštiti djeci odlazak u grad djeca su uskraćena u različitim mogućnostima. Na Dugom otoku ukazano nam je da se školska djeca prevoze u neispravnom i starom autobusu. O tome smo izvijestili Upravu prometne inspekcije MMPI-a te osnivača škole. Iz njihovog očitovanja je razvidno kako autobus nije imao Potvrdu o ispunjavanju uvjeta za autobuse kojim se prevoze djeca, iznijela je pravobraniteljica Jelavić.
– Što se autobusa tiče, stanje se ponešto popravilo, ocijenio je načelnik Općine Sali Zoran Morović napominjući, međutim, kako bez dva nova autobusa ne može biti kvalitetnog javnog prijevoza na Dugom otoku.
– Došao je bolji autobus koji vozi za južni dio otoka. Onaj kojeg smo imali do sada je bio katastrofalan, kvario se. Ovaj koji sada vozi je, ipak, značajno lošiji od onog koji je tijekom prošle turističke sezone vozio na sjeverozapadnom dijelu otoka, ali je opet puno bolji od onoga kojeg smo do sada imali i od autobusa koji sada vozi na sjeverozapadnom dijelu. Na sjeverozapadnom dijelu otoka je prošlog ljeta vozio odličan autobus niskog praga, taman takav kakav nam treba. Taj autobus smo dobili ljeti, kada Liburnija ima manje zahtjeva za autobusima, pa se uslišili naše želje, ali na žalost, ostao je samo tijekom sezone i zatim je povučen. Jedino pravo rješenje su dva takva autobusa, jer je naš otok podijeljen u dvije „fete” i svaka je, s obzirom na to gdje staje brod iz Zadra, cjelina za sebe. Stalno postavljamo takve zahtjeve prema Jadroliniji. Niski prag autobusa nam je važan zbog starijeg stanovništva, napominje Morović.
Psiholog i defektolog – „dobitak na lotu”
– Prilikom posjeta svim otočnim školama uočen je nedostatak stručnih suradnika, posebno psihologa i defektologa. Djeca koja imaju potrebu za uslugama ovih stručnjaka ne mogu ih dobiti, jer škole iz vlastitih sredstava moraju platiti dolazak i usluge stručnih suradnika s kopna. Događa se da stručni suradnici iz gradskih škola odbijaju doći ili škola nema sredstava da im plati dolazak i usluge pa djeca ostaju bez odgovarajuće stručne pomoći. Posebno je zabrinjavajuće stanje kod djece s teškoćama u razvoju koja trebaju opservaciju, rješenje o primjerenom obliku školovanja i rad sukladno Pravilniku o školovanju djece s teškoćama. Učitelji na otocima prepušteni su sami sebi, a ravnatelji navode da veći broj učenika zahtijeva individualni rad stručnog suradnika. Mnoga djeca imaju različite poteškoće u ponašanju i učenju, a da bi dobila odgovarajuću stručnu pomoć, morala bi putovati u najbliži grad. Postojeći stručni suradnici nisu u mogućnosti odgovoriti na sve potrebe djece niti organizirati primjereni grupni i radionički rad s učenicima, učiteljima i roditeljima, unatoč izraženoj potrebi, interesu i motivaciji. Problemi se multipliciraju kada dijete polazi u srednju školu, bez odgovarajućeg rješenja o primjerenom obliku školovanja, a uz intenzivirane teškoće. Zabrinuti zbog stanja na koje su nam ukazali ravnatelji otočnih škola, obratili smo se MZOŠ-u. Iz njegovog izvješća i dalje nije razvidno moraju li škole, u ovom slučaju otočne, koje nemaju stručnog suradnika, iz vlastitih sredstava platiti njihov dolazak i usluge. Ministarstvo navodi da se stručni suradnici zapošljavaju sukladno odredbama Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, no, standard ostavlja mogućnost da mjerila za utvrđivanje broja radnika u školama s otežanim uvjetima
rada u koje se ubrajaju i otočne škole, kada je to nužno, mogu biti i niža od onih propisanih za škole koje rade u redovitim uvjetima, piše u svojem izvješću pravobraniteljica za djecu koja napominje i kako u Nacionalnom programu razvitka otoka stoji i kako će se razraditi ogledni projekt broda-škole koji će ponuditi školske i kulturne sadržaje na brodu i tako dopuniti osnovno školovanje na zadarskim otocima.
– Bitna odrednica Nacionalnog programa u području školstva na otocima je aktiviranje školske zgrade kao mjesta obrazovanja i kulture te stalna prisutnost nastavnika, bez obzira na broj učenika. U programu se ističe potreba preustrojavanja mreže osnovnih škola i njihovih područnih odjela te mreže srednjih škola na otocima, potreba utvrđivanja posebnih standarda za veličinu razrednih odjela i škola na otocima, razvijanje posebnih i dopunskih oblika ustrojavanja i izvođenja nastave za manje i kombinirane razredne odjele na otocima. Nažalost, sve navedeno još nije u potpunosti realizirano, zaključuje Jelavić.
– Djeca na otocima trebala bi imati jednaka prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i sigurnost življenja, kao i ostali građani Hrvatske. Po Ustavu RH svi bi trebali bi imati jednak način življenja. Čitajući Izvještaj o radu pravobraniteljice za djecu možemo vidjeti koje je pravo stanje na otocima i postaje vidljivo koliko država ulaže u otoke, to jest u što se ulaže. Malo se ulaže u obrazovanje djece. Nezamislivo je da dijete, kad zbog želje da se bavi nekom za slobodnom aktivnošću, odlazi na kopno nema besplatni prijevoz, jer država snosi troškove samo za put u školu, a sve ostalo snose roditelji. Možda bi trebalo napraviti neku analizu o tome kako otočka djeca prolaze u daljnjem školovanju i koliko su hendikepirana sa znanjem u odnosu na djecu s kopna, komentirao je Denis Barić, predsjednik HNS-ovog Dalmatinskog saveza za otoke dodajući kako bi otočke općine trebale više brige voditi o obrazovanju mladog naraštaja „jer su oni perspektiva za otoke”. 
– Za otočku djecu kvalitetna brza internetska veza je znanstvena fantastika. Kada govorimo o nedostatku stručnih suradnika u školama; psihologa i defektologa, mislim da bi oni za otočku djecu bili kao dobitak na lotu. To govorim zato što imamo slučajeve gdje nastavnik razredne nastave drži nastavu i za više razrede, pa su samim tim učenici uskraćeni kada je u pitanju kvaliteta nastave. U takvim sredinama imamo slučajeve u kojima se roditelji, dakle, mlade obitelji, moraju preseliti na kopno i napustiti otok zbog boljih uvjeta za svoju djecu, napominje Barić.
 Ravnatelji: Škole daju maksimum
Ured pravobraniteljice za djecu analizirao je i ponudu sadržaja slobodnih aktivnosti djece na otocima.
– Od pet otočnih škola, u tri se njeguje kulturna baština, uključene su u brojne projekte i nude djeci široki spektar slobodnih aktivnosti. U dvije škole nedostaje sadržaja slobodnih aktivnosti ili su svedeni na minimum. Ravnatelji škola ističu nedostatak motivacije učitelja za vođenje slobodnih aktivnosti pa su neke škole zatvorene u popodnevnim satima. Na svim otocima radnici škola, kao i djeca, upozoravaju na nedostatak sadržaja slobodnih aktivnosti izvan škole pa su neka djeca „prisiljena” putovati u obližnji grad. Djeca ističu i problem uključivanja u slobodne aktivnosti škole, zbog nedostatka prijevoza u popodnevnim satima i slabe prometne povezanosti među otočnim mjestima, stoji u izvješću kojeg pravobraniteljica Jelavić podnosi Hrvatskom saboru.
U izvješću se ne precizira na koje se škole, i na kojem od posjećenih otoka kritika odnosi, no ravnatelji škola u Salima, Preku i Neviđanima napominju kako njihove škole djeci nude ono što je maksimalno moguće kada su slobodne aktivnosti u pitanju.
– Defektologa smo, na dva dana u tjednu,  dobili od početka 2011. Ako ijedna škola ima dobro organizirane izvannastavne aktivnosti, mi ih imamo. Naši su učenici, jedini iz Zadarske županije, nastupili na Festivalu djeteta u Šibeniku. Naš folklor i mlada Tovareća mužika imaju rezultate, bili smo na smotri osnovnih i srednjih škola u Polači. Našu mladu Tovareću mužiku zovu i da nastupi na manifestaciji Eko-etno-gastro stol u Biogradu. Sada ćemo sa zborom ići na smotru zborova u HNK u Zadru. S obzirom na broj djece koja idu u našu školu, a njih je osamdesetero, imamo dosta toga. Imamo zbor, Tovareću mužiku, folklor, i mješovitu sekciju; recitatorsku i literarnu. Imamo i školski sportski klub s kojim svake godine idemo na županijsko natjecanje u nogometu osnovnih škola, rekao je Ratko Pelicarić, ravnatelj OŠ Petra Lorinija u Salima.
Ravnateljica OŠ Valentina Klarina u Preku Marija Šoša dostavila je našem listu izvješće koje je Ured pravobraniteljice za djecu sastavio nakon posjeta školi. U tom se izvješću OŠ Valentina Klarina priznaje doprinos u njegovanju kulturne baštine i tradicijskih običaja, posebno kroz djelovanje školske zadruge. Napominje se kako OŠ Valentina Klarina ima status ekoškole i kako učenicima nudi brojne slobodne aktivnosti te se izrijekom navode zbor, mažoretkinje, novinarska grupa, kao i sportske grupe za nogomet, odbojku, rukomet i košarku, ali i napominje kako je škola uključena u UNICEF-ov program „Stop nasilju nad djecom” te kako školska psihologinja provodi radionice za roditelje. U tom se izvješću, međutim, navodi i kako se šestero djece školuje sukladno Pravilniku o školovanju djece s teškoćama u razvoju i kako je „detektiran jedan broj učenika s disleksijom i disgrafijom, a nemaju stručnog suradnika defektologa”.
Županija će pomoći
– Savjetnica pravobraniteljice Ana Pezo nas je posjetila i to je bilo dobro iskustvo koje nam je puno pomoglo. Problem kojeg smo iznijeli je da su, kada su u pitanju djeca s teškoćama, učitelji prilično prepušteni sami sebi, upravo zato što, kako pravobraniteljica i navodi, imamo kroničan nedostatak stručnih suradnika. Mi imamo samo pedagoga na pola radnog vremena. U Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta otišla je preporuka od strane pravobraniteljice o zapošljavanju pedagoga na puno radno vrijeme i psihologa na pola radnog vremena. Procijenili smo da su takve naša potrebe, jer smo mi mala škola. Isti takav zahtjev smo Ministarstvu uputili u dva navrata. Po informacijama koje imam,  zapošljavanje stručnih suradnika neće biti problem kada u potpunosti bude proveden Državni pedagoški standard, a plan je da se to učini do 2017. Kroz to razdoblje će se, kako se Ministarstvo i očitovalo,  povećavati broj stručnih suradnika u školama u skladu s potrebama i mogućnostima. Ako me pitate što ćemo raditi do tada, moram kazati kako smo zajedno s ravnateljima škola na Dugom otoku i u Pakoštanima našeg osnivača, Zadarsku županiju, i naišli smo na pozitivnu reakciju kada je u pitanju za rješavanje financiranja rada stručnih suradnika možda i kroz druge načine, pa ćemo tako način nastojati riješiti taj nedostatak, kazala je Andreja Krnić, ravnateljica OŠ Vladimira Nazora u Neviđanima na Pašmanu.
– Upravo zato što je otok prometno izolirana sredina, mi u školi nastojim provesti što veći broj izvannastavnih aktivnosti, pa tako nudimo dramsku, plesno-folklornu, likovnu aktivnost, literarnu na zavičajnom jeziku, i aktivnost za mlade web dizajnere te rukomet i odbojku. Ove godine smo registrirali i učeničku zadrugu, a o ponudi i kvaliteti izvannastavnih aktivnosti provodimo ankete među učenicima jednom u školskoj godini. Osim aktivnosti unutar škole, naša djeca su uključena u izvanškolske aktivnosti NK „Mihovil”, u Mažoretkinje otoka Pašmana i Ugljana kojima smo ustupili na korištenje našu dvoranu, u KUD-ove „Bokolje” i „Nevijana”, i u sportske klubove u Zadru i Biogradu i idu u Glazbenu školu u Biogradu. U školi se s učenicima provode dva projekta. Uključeni smo u UNICEF-ov projekt „Za sigurno i poticajno okruženje u školama”. To je nacionalni projekt u kojeg se može uključiti bilo koja škola. Mi smo se uključili kako bismo i djecu i učitelje i roditelje i lokalnu zajednicu senzibilizirali na pojavu vršnjačkog nasilja. Uključeni smo i u projekt Obiteljskog centra Zadarske županije pod nazivom „Trening životnih vještina” , navela je Krnić.
 

T-HT: ADSL na cijelom Dugom otoku krajem 2011. ili početko 2012.

– Djeca i ostali stanovnici na Dugom otoku nemaju pristup brzom internetu. Zbog specifičnosti života djece na otocima i njihove izoliranosti, kao i važnosti interneta djeca na otocima trebala bi imati prioritet u dostupnosti brzog interneta. Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture smo preporučili da s posebnom pažnjom procijene stvarne potrebe i mogućnosti dostupnosti brzog interneta djeci na svim otocima te im je u okviru svojih ovlasti osiguraju, stoji u izvješću pravobraniteljice za djecu.
– Mi smo dobili lani u Salima dobili brzi internet i imali samo obećanje od HT-a da će, također, lani cijeli otok dobiti brzi internet. Nakon toga su obećali kako će to biti početkom ove godine, ali to se još uvijek nije dogodilo. Lani su bili iz HT-a, snimili su trasu i dali smo im suglasnost koja se odnosila na dio trase koja je o vlasništvu Općine. Tražili su, a koliko znam i dobili, suglasnost i od Hrvatskih cesta. Plan je bio da se Žman, Zaglav i Luka povežu kabelom na odašiljač u Salima. Sali i kopno su povezani bežično. Za ostatak otoka je bilo predviđeno da svaka centrala ide svojom bežičnom vezom na Zadar, s tim što bi centrale bile u Velom ratu, Božavi i Brbinju, i zajednička za  Dragove i Žverinac, rekao je načelnik Općine Sali Zoran Morović.
Na upit kada će čitav Dugi otok dobiti brzu internetsku vezu, iz Odjela za odnose s javnošću Hrvatskog Telekoma ponovili su kako je „što se tiče Dugog otoka, prošle  godine omogućeno korištenje ADSL uslugom u mjestu Sali, dok su ostale lokacije na Dugom otoku trenutačno u fazi planiranja”.
– Trenutačno ne možemo precizirati točan termin implementacije ADSL funkcionalnosti. No, očekujemo kako bi realizacija postupnog pokrivanja ostalih lokacija ADSL uslugom mogla započeti krajem ove, odnosno početkom sljedeće godine, odgovorili su iz Hrvatskog telekoma napominjući da je „kako bi se omogućila ADSL usluga na određenim lokacijama potrebno nadograditi telekomunikacijsku infrastrukturu što predstavlja relativno veliki zahvat”.
– Naime, riječ je o procesu koji ne ide uvijek onako kako bismo željeli te, između ostalog, zahtijeva prethodnu izradu projektne dokumentacije kao i ishođenje potrebnih dozvola što često zahtijeva duže vrijeme i, nažalost, ne ovisi samo o nama kao kompaniji, zaključili su iz HT-a.