Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Filozofija odricanja vodi nas u propast

08.05.2012. 22:00
Filozofija odricanja vodi nas u propast


Tri ugledna europska makroekonomska instituta analizirala su učinak provedbe strogih mjera štednje, s nedvosmislenim, upozoravajućim zaključkom: fiskalni je pakt opasan i vodi Europu u još dublju recesiju!


Nakon mjeseci i mjeseci iscrpljujuće i ubitačne štednje i bolnih proračunskih rezova, koji su u potpunosti dominirali europskim kriznim vokabularom, europski krizni menadžment napokon je otkrio i rast, koji je u svega nekoliko dana definitivno postao najpopularniji i najspominjaniji izraz kod europskih političara i analitičara.
Samo nekoliko tjedana pošto je u mukama rođen strogi europski fiskalni pakt, Europa bi uskoro mogla dobiti i još jedan pakt – pakt za gospodarski rast. Taj bi pakt trebao ispraviti propust što su ga previdjeli tvorci fiskalnog pakta, kada su uz prerestriktivne mjere za smanjenje proračunskih deficita propustili osmisliti proaktivne i razvojne mjere, bez kojih nema novog gospodarskog rasta.
Njemačka kancelarka Angela Merkel samo djelomično prihvaća takvu argumentaciju. Odbijajući “bilo kakvu mogućnost” da se ponovno otvaraju pregovori o fiskalnom paktu i proračunskoj štednji – o čemu je dogovor već postignut, a sporazum potpisan – Merkel tvrdi da je dilema “ili štednja ili rast” lažna, te da su štednja i fiskalna konsolidacija u svakoj zemlji preduvjet za rast i izlazak iz krize. Merkel tvrdi da je gospodarski rast odavno drugi temelj njezine politike, ali samo uz zdrave financije.
“Svaka članica eurozone najprije mora pospremiti svoju kuću”, odlučna je njemačka kancelarka, no burni događaji posljednjih dana sigurno će prisiliti i Njemačku na korekciju sadašnje njemačke politike rješavanje europske krize, na koju je ekonomski najveća europska sila prisilila cijelu Europu.
Bez lokomotive
Vjerojatan poraz Nicolasa Sarkozyja, najvažnijeg saveznika njemačke kancelarke, u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora 6. svibnja i pobjeda njegova socijalističkog protukandidata Francoisa Hollandea predstavlja golem izazov za Merkel. Tzv. francusko-njemački vlak, koji je Europu trebao odvesti u mirnije vode, tako ostaje bez francuske lokomotive. Iako se francuski dio europske kompozicije po snazi i utjecaju ne može mjeriti s njemačkim, zastoj francusko-njemačkog vodstva i nužno pregrupiranje definitivno će se odraziti na dosadašnji model upravljanja krizom.
Vjerojatni budući francuski predsjednik Hollande već je poslao pomirljive izjave u Berlin, dok je Merkel u Pariz poslala svoje savjetnike, kako bi ispitali pozadinu Hollandeovih prijetećih najava kako će dolaskom u Elizejsku palaču preispitati fiskalni pakt i utjecali na smjer budućih korekcija i dopuna. Prijedlozi o mjerama za poticanje rasta i zapošljavanja, naime, naći će se na dnevnom redu lipanjskog summita EU, na kojem će te mjere najvjerojatnije biti prihvaćene kao aneks postojećem fiskalnom paktu.
No i bez Sarkozyja njemačka kancelarka ostaje sve usamljenija sa svojim modelom rješavanja krize. Podugačkom nizu europskih zemalja koje su zbog krize ostale bez vlade – nakon Italije, Španjolske, Češke, Slovenije, Belgije… – ovih se dana pridružila i Nizozemska, koja je bila jedna od najpouzdanijih saveznica Berlina.
Potvrda struke
Da dosadašnja politika štednje treba korekcije priznao je i Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke, rekavši kako trenutačno najviše razmišlja o paktu za rast, iako je pritom pozvao na nastavak strukturnih reformi i uravnoteženja javnih financija, posebno u najranjivijim članicama. Dakle, nastavak provedbe fiskalnog pakta, ali uz dodatak ambicioznih mjera koje bi potaknule gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta.
Njemačka formula rješavanja krize jednostavno ne funkcionira i jasno je kako samo štednja neće Europu izvući iz gliba. Ono što europski i njemački političari tek trebaju prihvatiti, međutim, struka je već potvrdila.
Tri ugledna europska makroekonomska instituta – njemački IMK iz Düsseldorfa, francuski OFCE iz Pariza i austrijski WIFO iz Beča – u zajedničkoj studiji analizirali su učinak fiskalnog pakta i provedbe strogih mjera štednje, s nedvosmislenim i duboko upozoravajućim zaključkom, koji bi u Europi morao rezultirati uzbunom: fiskalni je pakt opasan i vodi Europu u još dublju recesiju!
U svojim podrobnim i znanstveno utemeljenim zaključcima stručnjaci triju instituta donose porazan zaključak kako su ograničenja što ih nameće fiskalni pakt arbitrarna i kako poštivanje tih ograničenja neće rezultirati fiskalnom održivošću, jer vodi Europu u pogrešnom pravcu.
Pošlo je krivo
Ključ fiskalnog pakta je tzv. zlatno pravilo o uravnoteženosti proračuna, koje precizno određuje da strukturni deficit proračuna – dakle deficit koji nema veze s objektivnim oscilacijama na tržištu i gospodarskim krizama – ne smije biti viši od 0,5 posto vrijednosti BDP-a, a proračunski deficit ne smije biti viši od tri posto, dok javni dug ne smije prijeći 60 posto BDP-a, što se smatra gornjom granicom održivosti.
Stručnjaci, međutim, upozoravaju da takva ograničenja državama oduzimaju mogućnost razumnog i potrebnog ekonomskog i razvojnog djelovanja, što brojni protivnici i kritičari fiskalnog pakta tvrde od samog početka, uvjeravajući kako tim mjerama države gube potencijal rasta i razvoja. Drugim riječima, fiskalni je pakt prestrog i nedovoljno promišljen, a ciljeve je pretvorio u instrumente.
Da je negdje pošlo krivo, najbolje se vidi po slučaju Španjolske. Nekoliko mjeseci nakon provedbe mjera drastične štednje i nakon što je u ustav upisano tzv. zlatno pravilo, Španjolska je opet na rubu katastrofe. Nezaposlenost, koja je ionako neizdrživa, povećava se na skoro 25 posto (od čega je 50 posto mladih), a recesija se ponovno produbljuje. U takvim okolnostima, dok joj kreditne agencije snižavaju rejting, a kamate na španjolske obveznice opet prelaze granicu održivosti, obveze u vezi sa smanjenjem deficita Španjolskoj postaju nedostižni san.
Bolesna država
Nobelovac Joseph Stiglitz također nema nikakvih dilema. Velika štednja u Europi rezultirat će velikim problemima. Europi prijeti nova recesija. Stiglitz, koji je inače naklonjen europskom projektu i vjeruje u uspjeh Europe, ali dugoročno, tvrdi kako ne postoji niti jedan slučaj na svijetu da je ekonomski bolesna država sebi pomogla smanjenjem plaća, mirovina i socijalnih transfera. “Mogućnost da bi na taj način riješili probleme europskih država ravne su ništici”, tvrdi ugledni nobelovac, usporedivši današnje zablude europskih političara sa srednjovjekovnim liječenjem bolesnika puštanjem krvi: “Ako bi bolesnik umro, rekli bi da je liječnik prebrzo zaustavio puštanje krvi, jer je još krvi ostalo u tijelu”.


Prije iznimka, nego prvailo




Čak je i Međunarodni monetarni fond potvrdio kako su uspješne fiskalne konsolidacije prije iznimka, nego pravilo te da radikalno smanjenje proračunskih izdataka redovito vodi stezanju gospodarstva. Slovenski ekonomist Bogomir Kovač navodi kako svaki postotak snižavanja deficita, mjereno u BDP-u, snižava potražnju, također, za jedan posto, smanjuje rast za 0,5 posto i povećava nezaposlenost za 0,3 posto.