Tuđmanov teniski partner

Slika korisnika admin
NE HRVATSKA - NEGO ZRINSKOFRANKOPANIJA

Ne znam jeste li primijetili, ali kad god se radi neka dokumentarna emisija u kojoj se govori o povijesnim događajima, ugovorima, dogovorima, bunama i ustancima, a pogotovo kada se radi o nekim dvorcima, onda se uvijek spominju Zrinski i Frankopani. Nisam povjesničar, a pogotovo me ne zanima povijest koja se bazira na dva iskopana kamena fragmenta i nabrajanju koje je neki slijepi guslar gudio kraj trpeze nekog lokalnog srednjovjekovnog šerifa, a sve to da bi mu ovaj udijelio komad janjećeg rebra. (Eto, sam malo pretjerao pa će mi se opet javljati neke minorne političke karikature, palamudeći mi o povijesti). Dakle, gledajući naše dokumentarce, ispada da na te dvije obitelji počiva velika većina svega što je napravljeno i učinjeno u posljednjih par tisuća godina, odnosno da su dotični stekli i ogromno bogatstvo kada su mogli graditi te silne dvorce i palače. Doduše, malo se izbjegava ona priča o pogubljenju kada su vodili zanimljivu konverzaciju s onima koji su ih utamničili, ali to je sada više tema za psihologe i ostalu bratiju koja izučava ljudsko ponašanje u kriznim situacijama. Meni je samo nejasno - kada su uspjeli sticati to silno bogatstvo, ako su stalno dizali bune i ustanke?

SUAD RIZVANBEGOVIĆ - NESUĐENA GLUMAČKA ZVIJEZDA

Nedavno smo imali prilike vidjeti film "Družina Sinjeg galeba", vrlo simpatično djelo za mlade, koji je najavljen otprilike ovako - "radi se o pionirskom, filmskom, bla, bla, bla, koji je začetak takve vrste, bla, bla, u kojoj je glavnu ulogu igrao Suad Rizvanbegović koji se poslije nije bavio glumom nego je NAŽALOST postao teniski partner Franje Tuđmana." Čovječe! Koja izjava! Čovjek treba žaliti jer je umjesto glumca postao teniski partner Franje Tuđmana. Ne bih rekao da su oni koji su igrali tenis s Francekom poslije baš propali u životu, ali ovo je zbilja zanimljivo. On je, doduše, jedan od onih koji je navodno imao uspješnu karijeru u američkim osiguravajućim društvima i prije nego što je postao teniski partner tadašnjem predsjedniku, ali to sada nije na meni da istražujem, niti me zanima. Meni je jako zanimljivo to "nažalost", jer ispada da je Suad mogao postati vrhunski glumac, samo da nije postao Tuđmanov teniski partner.

OPAPA, OTATA I GRANPA

Što radite kada se za vrijeme uskrsnih praznika nađete na udaljenom otoku, kiša lije kao iz kabla (koji je to glupi izraz, zar nije bolje reći - kao iz pokvarenog vodokotlića), nema Interneta, nema knjiga, nema kišobrana, a jedina zabava je televizor i to onaj s osnovnim programima. Onda se napravi selekcija onoga što ima za gledanje i gleda se. I tek onda vidiš kako je grozan taj program. Evo recimo, za vrijeme ručka, kada jedemo i gledamo u mali ekran (a to radimo tako da djeca i gosti ne primijete da sam najbolje komade zadržao za sebe, a njima uvalio ono manje ukusno i vrijedno). Naprosto je užasno što je na programu u ranim popodnevnim satima. Same serije i sapunice, ali one najužasnije koje se mogu zamisliti. Španjolski i turski jezik tada odjekuju mojom kuhinjom, praćeni psovkama i kletvama koje na čistom književnom jeziku izlaze iz mojih finih usta.

Ali, pustimo to. Dakle, jedini spas u posvemašnjoj bijedi televizijskog programa je HTV 3, na kojem se jedino može naći nešto normalno. Ovom prilikom, to je bio stari, stari britanski film "Dječak sa zelenom kosom" kojeg nisam gledao, jer sam tranžirao veprovu nogu (šalim se naravno, nikada ne bih ubio životinju), ali su to gledala djeca, koja su me svaki čas nešto zapitkivala. Jedno od pitanja je zbilja bilo čudno - "što to znači opapa?" Zbilja, zamislio sam se - što znači opapa? Malo sam gledao i shvatio da se tako dječak obraća svome djedu. Opapa je dakle nekakav skraćeni naziv za djeda. To bi moglo proći kada ja ne bih znao nešto engleskog i kada ne bi čuo da dječak djeda jasno i glasno zove "grandpa" što je dakle skraćeno od grandfather, a što opet znači da se ne radi o arhaičnom izrazu kojeg treba arhaično prevoditi da bi ostalo u duhu jezika. Razumio bih da se radi o skraćivanju, ali taj nesretni "opapa" ima više slogova nego bilo koji drugi izraz, što znači da se prevodilac ozbiljno zanio pokušavajući biti originalan, a samo je doveo našu djecu u zabludu. Dobro, ajde da je rekao dida, did, dide, nono, nonić... Ali opapa. Pa gdje se tako govori, a i da se govori, nema pravo nametati izraze koje se govore samo u njegovom selu, negdje tamo na granici s... (ajde Mario prekini dok nisi rekao više nego što si mislio).

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno