Ljudi s periferije Zadra beznačajni doseljenici iz godine 1726. došavši iz junačkih granica kršćanstva, grubi od borbi s opstankom svojim uhvatiše se obnove starog Lazareta. Nitko se više i ne sjeća u četvrti Arbanasa tog mukotrpnog posla. Ne znam sve podrobnosti te njihove pustolovine. Samo znam da je jezik kojim se sporazumjevahu, bio stran i nekako čudan domicilnom stanovništvu. Kad ih budem saznao nadopuniti ću ovu priču.
Odmah po dolasku u znak zahvalnosti dobročiniteljiu svome koji ih pred grad dovede i podignu im petnajstak potlelušica ovi doseljenici dadoše četiri dječaka za potrebe njegova glagoljaškog sjemeništa. 1727. Đoniju Ivanu Petaniju trinaest je godina. Učit će u tom sjemeništu na jeziku koga vlastodršci u Gradu ne preziru manje od njegovoga. Zavoljet će ga gotovo jednako poput materinjeg. Postat će svećenik.. propovjednik koji je narodu propovjed držao na tom narodnom jeziku… Postat će biskupom Šibenika. Obuzet neizrecivom i možda podsvjesnom radošću govorit će mise i pisat će spise upravo tim jezikom sjemeništa njegova. Zmajevića nadbiskupa. Zbog toga bit će tužen Rimu. Tužitelj će ustrajati u progonu svome. Rim će ga u tom dugom nastojanju Dužda, razriješiti biskupova štapa. Za utjehu poslat će ga preko mora, u Loreto, za ravnatelja Ilirskog zavoda. Odatle možda, iz tuge njegove i nostalgije za domom ime koje župa ona pred Gradom nosi. Gospa loretska… Ostali njih četrdesetorica sjemeništaraca koji će u to sjemenište ulaziti protokom vremena, propašću Presvjetle republike i odlaskom Galskih pjetlova sad su već na čvrstom tlu. Vezani uz narod svoj i onaj okolice svoje. Dionici njihove sudbine i nastojanja. Bude po tim malim seoskim crkvama narodu svijest o njegovoj samobitnosti o potrebi preporoda. Bez obzira koliko siroto izgledali, rasparani i izgladnjeli.. bili su zvijezda bijede, svjetlost obreda Roda Hrvatskoga. San o ujedinjenju Dalmacije i Hrvatske… Osnovat će u župi svojoj stranku onu oca Starčevića… Prvu u Dalmaciji… Dana onoga godine u Gospodina 1866. krenut će na onaj zabačeni zapušteni posjed pored Fontane simbola života mjesta njihova. Na Lazaret sv. Marka. Mjesto koje oni zvahu, mjestom u kome se peru rane ("Kolo Vara")… U želji uzgoja učitelja nardoda… Jer jedan Dmitar od njih reče: "Što bi se dogodilo, ako i pođe za rukom podići kulturu na kugli zemaljskoj, da oživi trgovina, obrt, da zakon i ustav dođu do najviše savršenosti, ako ljudi nisu dostojni stanovati na toj lijepoj zemlji, ako nisu sposobni u njoj naći spas? Uvijek se čuje, kako sudbina nekog naroda, njegov procvat i njegova propast, stoji do toga, kako on svoju mladež uzgaja. Zalud o uspjesima u uzgoju, kad ne bi ta "ars artium" imala uzornih umjetnika za uzgojnu umjetnost. Danas se općenito priznaje da uz Dom svoj, početna je škola najvažniji činitelj u uzgoju. Pa se mi moramo starati o uzgoju uzgojitelja u početnim školama, jer one predstavljaju temelj roda hrvatskoga".
Usred žestoke borbe počeše slagati kamen na kamen Preparandije za narodne učitelje u Arbanasima — "za kandidate zvanja učitelja za potrebe seoskih pučkih škola". I nijedna škola izazvala nije toliko prijepora koliko Preparandija u Arbanasima. Napadali su je jednako snažno taljanaši koliko i rišćani. "Djeca iz pravoslavnih sela neće pohađati tu školu Preparandiju u Arbanasima jer nju vode popovi iz glagoljaškog Zmajevićevog sjemeništa", govorio je narodni poslanik Bjelanović u Bečkom Parlamentu. Usprkos tome pedeset je šest ljeta trajala.. imena je velika našem rodu dala.. sedamdesetak ju je djece onih davnašnjih doseljenika završilo, zbog nje proganjeano bilo… Štošta se poslije dogodilo… Od toga znademo ponešto.. mnogo se toga skrilo, što pepelom, paljevinom.. što arhivom… Posljednji prizor ove pripovjesti odvija se u metežu jutara i noći godina sotonskih 1921-1922. Tih je noći momčad gradska upala među zidove Lazareta starog, a Grad šutke i ravnodušno prati neumitnost sudbine… Bez namjere da se na Kolovorima isperu rane roda… Škola hrvatska, Učiteljska razabire, prije smrti, da su je izdali, zajedno s gradom u taljanske ruke predali, da je osuđena na smrt… Ali sluti duboko u sebi da su joj tim činom priskrbili ljubav i vječnost, pobjedu zato što su je proglasili pokojnom… Uskrsnuti će jer o njoj će u onoj Providura davno nestalog – Kneza palači opet govoriti potomci naroda onog koji pred vrata grada stigoše ko stranci 1726. ne hajući za planinama i jezerom onim Skadra, za domovinu i narod svoj računaše Hrvate.
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi