Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Odlazak zadarskog srca

Autor: Roman Morović

08.06.2009. 22:00
Odlazak zadarskog srca

Foto: Filip BRALA



Tužan sam, ali to što neću biti tijelom ovdje ne znači da neću pratiti sve ono što se u Zadru događa. Zadar će mi uvijek biti u mislima i uvijek ću ostati navijač Zadra. Zadar će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu i nadam se da ću i ja imati mjesto u srcima Zadrana – kaže Juby.
Osim po brojnim  promjenama, slabim rezultatima i velikim financijskim  problemima, ovu će košarkašku sezonu navijači Zadra  definitivno pamtiti i po odlascima dvojice velikih igrača,  Todora Gečevskog i Jubya  Johsnona. Obojica su u Zadar  došli prije pet godina i već u  prvoj sezoni donijeli toliko  očekivani naslov prvaka nakon 19 godina čekanja. U  posljednjih pet sezona osvojili  su dva prvenstva Hrvatske i tri  kupa Krešimira Ćosića i jedina su konstanta u klubu u  tom razdoblju. Jedan Amerikanac i jedan Makedonac u  Zadru su proveli pet godina  kao kod kuće i vrlo brzo  postali miljenici navijača, a  dobro je poznato koliko je  izbirljiva i zahtjevna zadarska  košarkaška publika. Vjerojatno nitko od njih u trenutku  dolaska u Zadar nije razmišljao da će tu ostati punih  pet sezona, naročito u današnjem vremenu kada profesionalni sportaši iz dana u  dan mijenjaju sredine.
Posebna zahvala Pinu
– Dok nisam potpisao ugovor nikada nisam niti čuo za  Zadar, to je za mene bilo  jedno potpuno novo iskustvo.  Posebno se želim zahvaliti  Pinu Giergiji koji me doveo u  Zadar. Da nije njega sigurno  ne bi došao u Zadar. U tom  trenutku kada sam došao nije  mi bilo niti na kraj pameti da  bi mogao ostati tu pet godina.  Ali nakon prve sezone kada  sam vidio koliko ljudi u ovom  gradu vole košarku i koliko  poštuju igrače koji daju sve od  sebe na terenu, znao sam da  je to nešto posebno. Nekoga  možeš zavarati godinu ili dvije, ali kada si tu pet godina  ljudi shvate kakav si zapravo.  Ljudi su prepoznali moju iskrenost i ljubav prema ovom  klubu i gradu. Uvijek se  vraćam na ono što mi otac  govori: “u životu je dobro biti  važan, ali je puno važnije biti  dobar”. Jednostavno, došao  sam tu dati sve od sebe, igrati  najbolje što mogu i pomoći  momčadi koliko god je to  moguće. Uspio sam u tome i  to je prekrasan osjećaj. Osvojili smo važne trofeje, pobjeđivali velike utakmice i ljubav koju sam cijelo ovo vrijeme osjećao od ljudi u gradu  je nevjerojatna – kaže Johnson kojemu je Zadar bio  prvo iskustvo izvan SAD-a.
– Kada sam došao tu nisam  znao što mogu očekivati. Bio  sam još prilično mlad i mogu  reći da sam u ovih pet godina  zapravo sazrio kao čovjek.  Upoznao sam mnogo ljudi,  stekao mnogo prijatelja i Zadar je postao moj drugi dom.  Kad god sam se vraćao u  Zadar prije početka sezone  osjećao sam se kao da dolazim kući. Zbog toga nikada  nisam htio otići i mogao bi u  Zadru živjeti zauvijek.
Zašto onda odlaziš?
– To ovisi o treneru. Svi u  Zadru me dobro poznaju i  znaju kakva je moja situacija.  Obožavam ovaj grad i ljude i  znam da oni isto toliko vole  mene. Nažalost, ova je sezona  otišla u krivom smjeru, nismo  se niti približili Euroligi, nismo osvojili prvenstvo i imali  smo zaista mnogo problema.  Uvijek sam na terenu davao  sve od sebe za dobrobit  momčadi i najvažnije mi je  bilo da možemo razveseliti  naše navijače. Ovaj put nam  to nije uspjelo, Cibona je bila  bolja i žao mi je što smo se na  taj način oprostili od ove  teške sezone. Tužan sam jer je  to vjerojatno bila moja posljednja utakmica ovdje, a  uvijek sam se nadao da ću,  kada dođe taj trenutak da  odem iz Zadra, otići s pobjedom i trofejem. Ipak, unatoč tome znam da će me ljudi  i dalje voliti i cijeniti kao da  sam odavde, a to je nešto  neprocjenjivo što ću cijeli  život nositi u sebi.
Nedostajala kemija u  momčadi
Što je pošlo po zlu ove  sezone?
– Ovo je zaista bila teška  sezona, definitivno najteža otkada sam u Zadru. Našli smo  se u mnogo različitih situacija, s novim trenerima,  igračima i to je sve moralo  ostaviti traga na rezultatu.  Ovo je trebala biti jedna od  najvećih sezona za Zadar jer  smo se nadali plasmanu u  Euroligu, ali bez dobre organizacije to jednostavno nije  bilo moguće ostvariti. Po meni najvažnija stvar u momčadi  je kemija, a nama se ove  sezone dogodilo toliko loših  stvari da te kemije jednostavno nije bilo. Uz sve to bilo  se teško koncentrirati na ciljeve koji su pred nama i  stvorila se jedna negativna  atmosfera oko kluba –  mišljenja je Juby kojemu je  igrački ovo bila najslabija sezona.
– Ovih posljednjih nekoliko  mjeseci nisam igrao najbolje  što znam i to je bilo frustrirajuće. Nije mi bilo lako, ali  navijači niti u jednom trenutku nisu sumnjali u mene.  Oni su znali da nešto nije u  redu i nikada mi nisu prigovarali zato što loše igram.  Jako sam im zahvalan zbog  toga i to nikada neću zaboraviti.
Osim Gečevskog s kojim si  u Zadru proveo pet prekrasnih godina koji će ti suigrači  posebno ostati u sjećanju?
– Uvijek sam se dobro slagao sa svim mojim suigračima. Ove sezone sam se  sjajno slagao s Damirom  Rančićem, a s Rokom sam  također odličan. Od stranaca,  jedan od meni najdražih je  svakako bio Corey Brewer i s  njim sam provodio najviše  vremena van terena. Što se  igračkih kvaliteta tiče Kyle  Hill i Carl English su bili  zaista odlični, ali i tu bi istaknuo Brewera koji je na  terenu bio pravi ratnik i to mi  se najviše sviđalo kod njega.
Zadar uvijek u srcu
Kakav je osjećaj vratiti se  kući u Cleveland, a znaš da  iduće sezone najvjerojatnije  nećeš više igrati za Zadar?
– Tu imam zaista mnogo  prijatelja i ne mogu riječima  opisati koliko mi je teško što  odlazim. Tužan sam, ne mogu  spavati noćima i jednostavno  mi kroz glavu prolaze svi lijepi  trenutci koje sam doživio ovdje. Nedostajat će mi sve to.  Pet godina sam tu, poznajem  cijeli grad i sada je došao  trenutak da odem. Tužan sam,  ali to što neću biti tijelom  ovdje ne znači da neću pratiti  sve ono što se u Zadru događa. Zadar će mi uvijek biti u  mislima i uvijek ću ostati navijač Zadra. Zadar će uvijek  imati posebno mjesto u mom  srcu i nadam se da ću i ja imati  mjesto u srcima Zadrana.
Što će ti najviše nedostajati?
– Najviše će mi nedostajati  taj jedan osjećaj pripadnosti,  osjećaj da sam u Zadru kao  kod kuće. Osjećam da pripadam ovdje i znam da, gdje  god da odem, u kojem god  klubu budem igrao, nikada  neću imati taj osjećaj kao u  Zadru.
Na kraju, što možeš poručiti suigračima?
– Prošli smo mnogo dobrih i  loših trenutaka zajedno i svi  će mi jako nedostajati. Poručujem im da se, bez obzira  na sve, moraju uvijek držati  zajedno i pomagati jedni druge. Svi će mi jako nedostajati  i svima želim sve najbolje.  Zadar ima nekoliko zaista  posebnih, talentiranih momaka kao što su Toni Prostran,  Pavle Marčinković i Marino  Šarlija. Ako nastave naporno  raditi mogu postati sjajni  igrači. Rok, Perić, Rančić, Tome, sve su to sjajni igrači i  sjajne osobe i nadam se da će  iduće sezone odvesti Zadar  što dalje. Vjerujem u njih,  volim ih i želim im sve najbolje.
Hoćeš li se jednoga dana  vratiti u Zadar, ako ne kao  košarkaš, barem kao gost?
– Vratit ću se sigurno, ali  nikada neću doći u Zadar kao  gost, nego kao da dolazim  kući – zaključio je Juby svoj  posljednji intervju prije nego  li je otputovao u SAD.
 


Zadar je poseban


Prošle sezone Juby Johnson  odbio je nekoliko unosnih ponuda bogatih europskih klubova. Treba li se uopće zapitati  zašto?
– Nije uvijek sve u novcu i  veličini kluba. Zadar ima nešto  posebno, ima jednu atmofseru  koju drugi klubovi nemaju. Znam  koliko Zadranima, a posebno  našim navijačima znači ovaj klub  i htio sam biti dio projekta koji će  odvesti Zadar u Euroligu. Nažalost, ove sezone to nismo uspjeli  ostvariti, ali od sveg srca želim  mojim suigračima i onima koji će  doći u klub da ostvare taj cilj i  usreće ljude koji žive za ovaj klub  jer su oni to zaslužili – kaže  Johnson.




Najsretniji i najtužniji trenutak u Zadru


– Najljepši je definitivno pobjeda protiv Cibone u petoj utakmici finala doigravanja 2005.  To je bilo nešto nevjerojatno,  definitivno naljepši trenutak u  mojoj karijeri. Nikada neću zaboraviti taj osjećaj kada sam  vidio suze na licima navijača  koji slave naslov nakon punih  19 godina. Najtužniji trenutak je  ovaj sada jer znam da najvjerojatnije više neću igrati za  Zadar – emotivno će Juby.


 


Slijedi odmor uz obitelj


U utorak ujutro Juby je preko  Zagreba i Frankfurta odletio  prema rodnom Clevelandu. Prije toga pozdravio se sa suigračima i prijateljima, a obavio  je i nekoliko ragovora s trenerom Sagadinom i predstavnicima uprave. Kakvi su planovi  u idućih mjesec-dva dana?
– Ja se sada samo želim odmoriti i provesti što više vremena  s obitelji. Uživat ću neko vrijeme  u svom rodnom gradu i naravno  trenirati, a onda ćemo vidjeti.  Vjerujem mom menadžeru i prepustio sam mu da izabere ono  što je najbolje za mene. Ljudi iz  kluba su mi rekli su da ćemo biti  u kontaktu. Ipak, mislim da je ovo  bila moja posljednja sezona u  dresu Zadra.
 


 


O odnosu s Gečevskim


– S Todorom imam jedan poseban odnos. Iznimno ga  poštujem i ne mogu vjerovati da iduće sezone više nećemo  igrati u istoj momčadi. Nakon posljednje utakmice protiv  Cibone nas dvojica smo posljednji ostali u svlačionici i  jednostavno smo sjedili i pričali o svemu što smo prošli u  Zadru. To je nešto što nikad neću zaboraviti i on će mi uvijek  ostati jedan od najdražih suigrača. Ne znam kako bih ga  opisao, on je jednostavno Geč. Mi smo bili duša ove  momčadi. Ne želim pritom ništa oduzeti svojim suigračima  koje iznimno cijenim i poštujem, ali nas dvojica smo bili krv,  znoj i suze Zadra. Nismo odavde, ali smo uvijek davali sve od  sebe za ovaj klub. Zadar je postao naš dom i vjerovali smo da  ćemo ovdje završiti karijeru. Ipak, profesionalni sport je takav  i sada moramo poći različitim putevima, iako ova vremena  nikada neću zaboraviti – kaže Juby.