Lociranje Zadra na mapu suvremene umjetnosti

Pogledajmo samo popis institucija koje su ove godine podržale strane umjetnike koji su došli na projekt, a to su mađarsko Ministarstvo kulture, Austrijski kulturni forum i jedna nizozemska fundacija za kulturu. Dakle očito je da je projekt postigao takve reference da ga ovakve institucije podržavaju. Sve više stranih i hrvatskih umjetnika želi tu doći, ističe Josip Zanki
Završnim okruglim stolom svih sudionika, u ponedjeljak je završio ovogodišnji, četvrti po redu projekt “Dolazak u baštinu”, u organizaciji Sveučilišta u Zadru, Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja, a održan pod naslovom Jacopo Tintoretto:”Osvajanje Zadra”. U projektu su sudjelovali umjetnici Marko Tadić, Zlatan Vehabović, Ivan Fiolić, Iva Kovač, Elvis Krstulović, Kristina Lenard, Khaled Hafez, Wolfgang Buchner, Roza el Hassan, Salam Haddad, Otilia Cadar, Dionisis Kavallieratos i Kiki Omerzel. Tijekom projekta postavljene su četiri izložbe: “Grupa Next – dokumenti o radu grupe”, Luise Kloos u Galeriji sv. Dimitrija, “Storytelling/Pričanje priča” u crkvi sv. Dominika kustosice Bojane Vukojević, “Jacopo Tintoretto:Osvajanje Zadra”, kustosice Jasne Jakšić i “Tvoj i moj Libanon”, kustosa Josipa Zankija u crkvi sv. Donata. Održana su i predavanja Luise Kloos, Ive Kovač, Mirjane Trošelj i Suzane Marjanić, a u posebnom programu je s glazbenim performanceom u sv. Donatu nastupio Dubravko Lapaine s “Pričama praznih prostora”. Lapaineov nastup bio je ujedno i otvorenje Projekta koje se potom odrazilo i u završnom dijelu. Lapaine je, naime, bio dio programa Storytelling, a na istoimenoj izložbi je Kiki Omerzel izvela performance s njegovom glazbom u podlogi.
Sam program “Storytelling/Pričanje priča” bio je novost ovogodišnjeg Projekta, a osmislila ga je i vodila umjetnička direktorica Bojana Vukojević koja ga je ovako opisala:
Kako ispričati priču?
– Radionica okuplja umjetnike iz raznih djelova svijeta na mjestu bogatom folklorom i usmenom predajom. Oni tu isprepliću priče svojih predaka s pričama koje će čuti. Na taj način nastaju nove priče koje će biti ispričane jezikom umjetnosti.
Sudionici ovog djela bili su, uz Dubravka Lapainea, Otilia Cadar iz Rumunjske s radovima “Sjećam se svih priča koje mi je pričala” i “Vještica koja me je lovila po Velebitu”, Kiki Omerzel iz Slovenije (“Šapći mi blisko kao ljubavniku, jer blagost je rijetka u ovom svijetu. Teško je prenijeti čaroliju ljubavi onima koji su napravljeni od praha”) i Dionisos Kavallieratos s radovima “Hej braćo! Nema kopna ispred nas”, “Uspomene iz starog bordela” i “Nikad osvojena duša”, što je crtež nastao u suradnji s asistenticama Sarom Čičić, Vedranom Pavić, Enom Čobanov i Milenom Tabulom, studenticama zadarskog Sveučilišta.
Izložbe u sv. Donatu predstavile su radove sudionika projekta u njihovom odnosu prema središnjoj temi, povijesnoj krivotvorini koju predstavlja Tintorettova slika “Ugarsko osvajanje Zadra” koje je osmislila Jasna Jakšić i izložbu “Tvoj i moj Libanon” na kojoj su, s Josipom Zankijem kao kustosom, predstavljeni radovi Khaleda Hafeza, Egipćanina koji je jedan od vodećih umjetnika današnjice, zatim Wolfganga Buchnera, Austrijanca čiji je rad do sad kod nas bio relativno slabo poznat premda je u njegovom projektu “Kozmička sol” nazočno mnogo elemenata i motiva iz hrvatske i posebice Zadra i Nina kao što su stonska i ninska solana te crkve sv. Donata i sv. Križa. Roza el Hassan, Sirijka koja živi u Budimpešti i irački umjetnik Salam Haddad predstavili su se slikom “Transition” koju je autorica opisala kao sliku s vrlo neobičnom pričom:
Oficijelna i off-kultura
– Na putu za izložbu u Moskvi, unatoč odobrenom prijevozu, slika nije prešla granicu Bjelorusije i Rusije nego je tjednima stajala u prijevozničkom uredu. Također, grješkom nije vraćena u Budimpeštu, nego je u drvenom sanduku putovala u Basel gdje skladištena mjesecima.
O tijeku dosadašnjih projekata, kao i pogledu unaprijed, Josip Zanki nam je kazao:
– Mislim da smo odradili par dobrih stvari, prije svega locirali Zadar na mapu suvremene umjetnosti, ne samo hrvatske, nego, na neki način i svjetske. Pogledajmo samo popis institucija koje su ove godine podržale strane umjetnike koji su došli na projekt, a to su mađarsko Ministarstvo kulture, Austrijski kulturni forum i jedna nizozemska fundacija za kulturu. Dakle očito je da je projekt postigao takve reference da ga ovakve institucije podržavaju. Sve više stranih i hrvatskih umjetnika želi tu doći, želi sudjelovati u projektu. Druga stvar je da nastaje fundus kao dio buduće galerije suvremene umjetnosti Sveučilišta, radovi koji ostaju Sveučilištu. I treća stvar su predavanja jer ako preletimo sve četiri godine, tu su bila čitanja proze Jurice Pavičića, druge godine predavanja Vjerana Kantunarića, Rade Kalanja, Marijana Vejvode; treću godinu Nadežde Muhine, Marca Ginsbourna ili ove godine Suzane Marjanić i Mirjane Trošelj, vidimo da su to vrlo ozbiljni predavači, vodeći u svojim područjima.
Zanki je istaknuo i važnost edukativnog dijela u kome se studenti Katedre za povijest umjetnosti izravno uključuju u izlagačke aktuvnosti i stječu neophodna iskustva za svoj poziv. Sadržajno projekt je uvijek predstavljao svojevrsnu fuziju između oficijelne i tzv. off-kulture, na čemu će se i dalje nastojati.
 

Svi žele doći u Zadar

Kako se ovakav međunarodni projekt nosi s vremenima krize i recesije?
– Prvo što se treba shvatiti je da ovdje nema nikakve materijalne koristi. Svi mi koji radimo smo doslovno materijalno na nuli. Podršku imamo
od Ministarstva kulture, Grada Zadra i Turisthotela, umjetnici sami apliciraju na različite fundacije, ali kao i sve druge kulturne projekte u državi i ovaj je izuzetno teško realizirati. Međutim, umjetnici žele dolaziti na projekt, žele ovdašnju rezidenciju, dok neke tradicionalne kolo nije u unutrašnjosti Hrvatske teško uspijevaju dobiti strane umjetnike. U Zadar, naprotiv, svi žele doći i to je jedna prednost koje moramo biti svjesni ali ujedno raditi na suvremen način i pozivati dobre umjetnike. Ne možemo tu baštinu prodavati samo na jedan karikaturalan način, nego je moramo stvarno osuvremeniti – naglasio je Josip Zanki, umjetnički direktor i pokretač ovog projekta.

Projekt kao dio edukacije studenata

Ovogodišnji “Dolazak u baštinu” bio je poseban i po tome što su po prvi put u realizaciji projekta sudjelovale i studentice prve godine dodiplomskog studija povijesti umjetnosti Sveučilišta u Zadru: Ena Čobanov, Antonija Sklepić, Sara Čičić, Milena Tabula i Vedrana Pavić, o čemu su nam kazale:
– Ovo je bilo odlično iskustvo s obzirom da smo se na studiju dosad susretale samo s teorijom, tako da nam je ovo bio prvi kontakt sa stvarnim umjetnicima. Većina su bili mladi s kojima je bilo veoma lako komunicirati i mogle smo dobiti uvid u mnoge stvari kojih inače ne bi bili svjesni, što sve skupa čini jedno izvrsno, ali i korisno iskustvo.